20.10.2007., subota

Komentari

GRAD KOJEG NISAM VOLIO

Već 36 godina živim u Heilbronnu, gradu, koji mi se od početka nije svidio. Sad će te svi reći, pa zašto si u njemu ostao? Ja sam naučio da nema glupih pitanja nego glupih odgovora. Zašto sam ostao? Godinu dana po dolasku u ovaj grad počeo sam u jednom drugom, većem i ljepšem gradu studirat, živio tamo četiri godine, ali se iz Heilbronna nikada nisam odjavljivao. Još studij nisam potpuno ni završio počeo sam u Heilbronnu raditi i eto. Osta. Imao sam ponudu da radim u Freiburgu, na granici sa Švicarskom i Francuskom, ali djeca su bila protiv toga. I što onda roditeljima ostaje nego da slušaju svoju djecu. I tako ja eto, s još jednim prekidom od četiri godine, kad sam po drugi puta studirao u Kölnu, živim ovdje gdje ću, kako izgleda i umrijeti.

Zato vam želim predstaviti moj grad.

Prema prvom pisanom dokumentu grad se spominje 741. godine kao „Portus“ - trgovačko središte, budući da leži na rijeci Neckar. Carskim dekretom od 1333. godine Heilbronn dobiva prava grada, što je značilo njegov nezaustavljivi razvoj. Ime je dobio prema ljekovitom izvoru ili „Heilbrunnen“.


Image Hosted by ImageShack.us

Stara gradska vijećnica


Grad je svoj procvat kulture i gospodarstva doživio u drugoj polovini 18. stoljeća. Ulaskom wirtemberških trupa u grad, 9. rujna 1802. godine, „zlatno doba“ grada prolazi i on postaje administrativno središte. U 19. stoljeću prosperitetne firme grad dižu na drugo mjesto industrijskih gradova pokrajine Wirtemberg. Do 1938. godine grad broji 72.000 stanovnika.
U II. svjetskom ratu, 4. prosinca 1944. godine, Englezi bombardiraju grad. Toga je dana bilo 7.000 žrtava, 80% grada je sravnjeno sa zemljom, tako da je Heilbronn praktički novi grad, što se najbolje vidi po širokim prometnicama.


Image Hosted by ImageShack.us

Sinagoga sagradjena 1894 – u ratu potpuno srušena


Nakon desetodnevne borbe grad 12. travnja 1945. godine zauzimaju američke trupe. Poslije rata grad se brzo oporavlja. 1953. godine tadašnji njemački predsjednik Theodor Heuss, koji se rodio u blizini Heilbrona, otvara obnovljenu gradsku vjećnicu.

Image Hosted by ImageShack.us

Spomenik pred novom vijećnicom


1870. godine Heilbronn dobiva status velikoga grada. 1992. godine grad napuštaju američke trupe, koje su ovdje bile od II. Svjetskog rata. U šumi blizu grada čuvale su se poznate američke “Pershing” rakate.

Danas grad broji 121.448 stanovnika, od koji je 21% stranaca i to iz 130 različitih zemalja.Najbrojniji su Turci 8.711, Talijani 2.423, Srbi 2.291 pa onda mi Hrvati 1.854.

Povesti ću vas malo u šetnju gradom:


Image Hosted by ImageShack.us

Koncertna dvorana


Image Hosted by ImageShack.us

Kazalište


Image Hosted by ImageShack.us

Evangelička crkva Sv. Kiliana


Image Hosted by ImageShack.us

Unutrašnjost katoličke crkve Sv. Petra I Pavla


U gradu ima 22 razlicite fontane. Evo neke od njih:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


A evo i par slika koje sam ja snimio:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ova je za našega dragoga Franca!


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

U ovoj novoj zgradi mi je ured. Na onom drugom balkončiću pušim.


Image Hosted by ImageShack.us


Desno prema centru grada - lijevo prema glavnom kolodvoru

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Grad Heilbronn se prostro uz rijeku Neckar, a sa sjeverne strane grle ga veliki vinogradi koji daju nadaleko poznato vino. Od crnih sorti takozvani "crni rizling" i "kasni burgundac", a od bijelih "rizling".


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Eto, dragi moji, nadam se da ste mogli steći dojam o gradu u kojem živim i radim, iako ga od početka nisam volio. No to je moj problem već punih 36 godina.

Neka ste vi meni živi, zdravi i veseli!


Image Hosted by ImageShack.us






- 00:05 -

Ukupno Komentara (48)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008