
Stajali su na igralištu kad učenik upita učitelja:“Kako to da svi ljudi žele biti sretni a to im nikada ne uspije?“ Učitelj mu pokaže djecu kako se igraju. „Ona su sretna!“ – „A kako je onda sa srećom odraslih?“ upita učenik. Učitelj iz džepa uzme šaku sitniša i baci ih među djecu koja su se igrala. Odjednom je prestao veseli smijeh a djeca poletiše prema sitnišima. Svako je od njih htjelo ugrabiti što više. Legla su po zemlji, gurala jedan drugoga. Umjesto veselog smijeha nasta vika i gužva. Trijumfalna vika onoga koji je uspio ugrabiti najviše miješala se s bijesom i suzama poraženih.
„I sada“, upita učitelj, „što je upropastilo njihovu sreću?“ „Svađa“, odgovori učenik. „A tko je započeo svađu?“ – „Pohlepa!“ – „Eto ti odgovora na tvoje pitanje. Svi ljudi su puni želje za srećom, ali pohlepa u njima da je ugrabe je ta, koja im upropasti upravo ono za čime toliko žude: sreću!“
Prema jednoj kineskoj legendi
„Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite."
Jakovljeva poslanica 4,1-3
|