
Prekid čovjeka s Bogom ima za posljedicu i prekid s Božjim stvorenjima. To nam pokazuje drugo djelo ljudsko, nasilje. „Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi“ – govori nam Knjiga postanka 4,8.
Moć se lišava ljubavi i postaje razornim, brutalnim nasiljem koje ubija život. Tko u oku nama Boga, taj u oku ima zlo. Tko više nije vezan zu Božju moć koja život daje, pada u moć zla koja uzima život.
Počev od Kajina i Abela kroz čitavu se povijest ljudskoga roda provlači more krvi i suza, ubojstva i nasilja. Kainovo se oružje tijekom tisućljeća povećalo i postalo grubljim sve do strašnog atomskog, biološkog i kemijskog oružja našega doba. Istovremeno ono je u svakodnevnom životu u društvu i obitelji postalo finijim i skrivenijim. Kain živi svagdje a Abel umire među nama. Do dana današnjeg njegova krv vapi u nebo. Vapi za pravednošću. Požuda i nasilje na početku su ljudske povijesti i odrednice su te čitave povijesti. Požuda bez ljubavi prema Bogu uništava odnos prema Bogu. Nasilje bez ljubavi slama odnose među ljudima. Okretanje leđa Bogu, darovatelju života, ljudsku povijest dovodi na put smrti.
„Jer plaća je grijeha smrt!" – kaže Sveti Pavao u poslanici Rimljanima 6,23
|