06.12.2006., srijeda

Komentari

KOŠULJA SRETNIKA


Image Hosted by ImageShack.us

„Jedan je car ležao teško bolestan i obeća:’Polovinu mojega carstva dati ću onome koji mi vrati zdravlje!’ Saberu se svi mudraci carstva i razmišljaju kako ozdraviti cara. No niti jedan nije našao savjet. Samo je jedan mudrac rekao:’Kada bi našli nekog sretnog čovjeka, s njega skinuli košulju i obukli je caru, car bi ozdravio.’ Car odmah naredi da se pošalju vojnici po čitavome carstvu i traže sretnoga čovjeka. Ali nije bilo niti jednoga čovjeka koji bi uistinu sa svime bio zadovoljan i zbog toga sretan. Jedan je doduše bio zdrav ali nesretan zbog svoga siromaštva. A onaj koji je bio zdrav i bogat imao je nesretan brak ili su mu djeca bila loša. Riječju – svaki je čovjek imao razlog da s nečim u svome životu ne bude zadovoljan.

Jedne večeri carev je sin prolazio ispred jedne siromašne kolibe i čuje kako u njoj netko govori:’Eto, hvala Bogu, moj je posao završen, dobro sam zaradio, sit sam i sad mirno mogu poći na počinak. Što bih još trebao poželjeti? Doista ne znam!? Carev se sin obradova. Vrativši se u dvorac zapovijedi da se tome čovjeku skine košulja i da mu plate koliko bude zahtijevao, pa da košulju donesu caru. Vojnici odmah pohitaše kolibi ovoga čovjeka kako bi njegovu košulju zamijenili za suho zlato. Ali ovaj sretnik je bio toliko siromašan, da nije imao niti jedne košulje…“
(Leo Tolstoi)

Kada bi to samo bilo moguće: košulja sretnika i sve bi naše bolesti bile izliječene! Ma koliko god ljudi žudjeli za zdravljem ne može ga se jednostavno tako nabaviti i obući. Žudnja ljudska za srećom velika je, no sami tu žudnju ne možemo utažiti. I drugi su naspram toga bespomoćni. Ipak ima nešto takvoga kao košulja sretnika. Biblija ozdravljenje upoređuje s haljinom a pomirnje s kaputom. Oboje nam je Bog u svojoj ljubavi nabavio i mukom svoga Sina skupo platio. Tu nam odjeću Bog nudi. Zar već jednom nebi trebali odjenuti novu odjeću?

„Glasno ću se veseliti u Gospodu. Duša se moja raduje u Bogu mojemu, jer me je obukao u haljinu spasenja, zaogrnuo me plaštem pravednosti!“ (Izaija 61,10)

- 00:10 -

Ukupno Komentara (12)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008