SVINJOKOLJA U MOM KRAJU

Poodmakla jesen u mom kraju. Poslovi u polju završeni. Hladniji dani. Sjeverni vjetrovi sve jači i jači. Pravo vrijeme za svinjokolju. Moj susjed, djed Đura Anđin zvani Kerekeš, ispekao rakiju, pobrao kukuruz, posijao pšenicu i kaže svojoj baki Rezi: - E, baba, vrime je da pokoljemo bravce.
Da bi se obavila svinjokolja, potrebno je imati dva tri velika drvena stola, peć za loženje, oraniju za vodu i mast, čivije za objesiti svinju, mašinu za mljevenje mesa, špricu za nadjevanje kobasica, veliko korito za šurenje, te drvena korita za miješanje mesa. Sve je to djed Đura pribavio te jedva dočekao dan svinjokolje.
Ujutro je ustao prije pet sati. Odložio peć, stavio vodu u oraniju da se grije, naoštrio noževe te Čekao svoje prijatelje.
- Zno sam, Varza, da ćeš ti doć prvi, ajd vamo kod peći da se malo zgriješ, a evo i rakija da odjutriš. Baba, kuvaj kavu, evo idu i ostali ljudi! - dovikivao je djed Đura svojoj ženi. Nakon prve jutarnje kave i čašice pao je dogovor.
- Pita, ti kolješ, a ti, Varza, vataj krv za krvavice, ostali na šurenje.
U veliko Šuraće korito u kojem su lanci za okretanje stavljaju zaklanu svinju, polijevaju vrućom vodom te okreću pomoću lanaca da se sa svake strane dobro ošuri. Klepkama stružu po koži i čiste ju. Nakon toga dižu je na čiviju i dalje detaljno uređuju brijanjem dlačica i paljenjem plamenikom. - Svinjče je na čivije! - povikuje djed Đura. Ajde, Iso, ti si najstariji i raspravljaj.
Crijeva se vade u drveno korito, a svinja se raspolovi u dvije polovice. Nose ih na stol i tu se odvaja meso. Uzima se uzorak i odnosi veterinaru na pregled. Ako je meso u redu, određuje se što će se ostavljati.
- Dvi šunke, jedna plećka i tri slanine. Ne smem više, ja i baba smo stari i ne smemo puno masnoga, ostalo meljite u kobasice i kuiinove. Glavu i kožu u obarine pa ću pravit krvavice, a uše, malo kože i noge ostavite za lučevine.

Dok su ljudi dogovarali o daljnjem radu, baka Reza je sa ženama ispržila džigericu, posula bijelim lukom te im donijela van da jedu. Žene u kući su pripremale doručak. Svinjski gulaš, pire krumpir, salatu i palačinke. Druge su žene raspravljale crijeva. Odvajale tanka od debelih i skidale salo s njih.
Nakon doručka žene su vani prale crijeva. Tanka su natiskivale na kuhaču, preokretale i šlajmovale, a debela prale u vodi s bijelim i crvenim lukom, sirćetom, solju i sodom bikarbonom.
Djed Đura prati i što žene rade te im dovikuje:
- Žene, pucaju 1' criva?
- Ge si ti prije, đede, sva criva ispucala. Ne'š imat ništ' kobasica.
Dovikuju one. To znači da ih je slabo posluživao likerom.
- Ako nema pića, crijeva pucaju.
Tako su govorili stari. Baš u to vrijeme baka Reza iznosi kuhano vino, kuhanu rakiju i čaj.
- Ajde, žene, da se malo zgrijete, a i vi, ljudi.
- Ne daj im, baba, puno pit', sad moraju mišat meso za kobasice. Ajd, Pita! Mišaj! Meti bili luk, sol i papriku. Nemoj mi jako zaljutit. A ti, Varza, odvoji malo bolje meso za kulin i kulinaču pa napravi tri kulina, a ostalo kulinove seke! - govorio je djed Đura.
- Šta će tebi tri kulina? Nit ti imaš đece, nit ti tko dolazi, nit kud ideš - bocka ga Varza.
- E, moj Varza, men' je to baš i potrebno. Kad ja odem doktoru pa ponesem kulin i litru dobre rakije, ja i baba ne trebamo bolju vezu, a voljim ja i za Uskrs imat' kulin u košarice.
Posao je tekao svojim redom. Žene u kući su pripremale večeru, mijesile krofne i salenjake. Djed Đura ništa nije radio, samo je nadzirao da sve prođe kako treba.
- Josa, skidaj te čvarke, nemoj mi mast prižgat. A jesi l' mliko stavio da se lipo zarumene? Poslije se lati obarina, samelji je i nadivaj krvavice pa nek žene mogu prat sinije, šprice i mašinu. Ja i Iso idemo soljit meso pa nek stoji u salamure.
Usteturao djed Đura po dvorištu, što od umora, što od rakije. Razveselio se. Svinjokolju je obavio.
- Svi na večeru dođite!
Poziva sve ljude i žene na večeru, gdje bude pravo veselje. Jede se juha, kuhano meso i hren, sarma, pečena kobasica i krvavica, kupus salata, te krafne i salenjaci. Popije se koja čašica više pa tu bude i pjesme:
- Svinje moje, lipe pa debele, koliko ste vi žira pojele.
- Prodaj, dado, tri brava i tele pa mi kupi gospodske cipele.
Orilo se niz hladnu ulicu. Događa se kod djeda Đure da nekoga moraju i kući voditi. Djed Đura bi to komentirao:
- Bože, a šta ćemo? Mora se čoj'k odvest. Bolje da izumre selo, no običaj.

Martina Babić, VII. r.
Osnovna škola
Babina Greda

- 02:04 -

Ukupno Komentara (16)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI