U molitvi postojani

Dragi moji, drugo sam razmišljao da li da napišem ovaj post. Vjera je osobna stvar svakoga čovjeka i u to se nesmije nitko miješati. Svačiju odluku mora se respektirati pa isto tako i odluke onih koji kažu da navjeruju. Ipak sam odlučio onima koji vjeruje, a možda ne znaju kako moliti, pružiti malo pomoći. Jedino je to moja intencija. Znam, dragi moji, da moliti nije jednostavno danas, kad nas mnogo toga rastresa, zbunjuje i udaljava od Boga? Ali svatko od nas pronaći će, ako želi, onaj put molitve koji mu je Gospodin namijenio. Geslo benediktinskog reda je „Ora et labora“, dakle „Moli i radi“! Ali moliti ne znači neprestano izgovarati molitvene obrasce naučene u djetinjstvu, kada često usne mole a um i srce su nagdje drugdje: na ispitu na faksu ili u školi, na poslu, kod obveza u kući, zaokupljene ljubavnim problemima...? Teško je potpuno se predati molitvi, razmišljati o značenju svake riječi, biti sasvim koncentriran. Previše smo opterećeni svakodnevnim stvarima, jer toliko je toga što nas zaokuplja, pa čak i kad se doista želimo predati u molitvu, vanjski svijet i naše ljudske slabosti ometaju nas u tome.

Molitva je najelementarnije znak vjere. Molitva, razgovor s Bogom, izvor je svakoga našega djela i čina. Ali ona mora rasti, moramo se u njoj uspinjati kao po stubištu, stepenicu po stepenicu.

Prva stepenica je:“Bože, daj mi!“ Bog hoće da ga se moli i On nam daje svoje darove. Boga smijemo moliti za sve, dosađivati mu u svim našim potrebama. Ali naša se molitva ne smije reducirati samo na ovu prvu stepenicu. Ona mora ići dalje na drugu stepenicu:“Bože, oprosti mi!“ Pred Bogom bi trebali što je moguće jasnije uočiti i priznati našu bezvrijednost i nasposobnost. U svjetlu Njegove istine i ljubavi naši će grijesi bivati sve jasnijeim i uočljivijim. Zbog toga će mo ga uvijek poniznije moliti da nam oprosti.

Treće bi stepenica mogla glasiti:“Bože, oprosti im!“ Tko je dobio oproštenje rado će moliti da Bog oprosti i drugima pa će ga u duhu pomirenja svih ljudi za to i moliti. A onda bi mogla doći jedna naredna stepenica:”Bože, prihvati me!” U molitvi mi se sasma predajemu u ruke Božje. I nekad će mo doći i do zadnje stepenice molitve:”Oče, u ruke tvoje predajem moj život, budi volja Tvoja!” I sam je Isus u gecemanskom vrtu išao putem molitve do potpune predaje svoga života.

Još nešto u molitvi ne smijemo nikada zaboraviti : kršćanska molitva nije čovjekovo djelo, nego je ona Kristovo djelo, Kristova molitva u čovjeku. U tome je njezina posebnost i specifičnost. Ići moliti i meditirati znači ići u susret Kristu. Privilegirano mjesto tog susreta jest Evanđelje. Kad meditiramo nad stranicama Evanđelja i Svetoga Pisma općenito, onda smo sigurni da smo na pravom izvoru svoje molitve.

“U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!”

Pavlova poslanica Rimljanima 12,12

- 00:01 -

Ukupno Komentara (16)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI