
Mnoge lijepe stvari imaju svoju ljepotu i čari samo u određenoj mjeri. Izvrstan objed nije samo užitak ustima nego i čitavom čovjeku. Ali kada se prejedemo, dakle kada jedemo preko granice, bude nam loše. Piće utežava žeđ i nudi duboko zadovoljstvo. Ali kad previše popijemo onda to zadovoljstvo zamijenimo mučninom. Sport je dobar za tijelo a i duši je radost. Ali tko svoje tijelo previše napreže, uništava ga. Šetnja i planinarenje nas drže pokretljivima, ali tko tu pretjera postaje žrtvom nemira.Zato, dragi Novogradiščanine, pazi! Nemoj pretjerati! Spavanje nam vraća snagu i odmor. Ali tko previše spava postati će trom. Tjelesna ljubav nudi nam u granicama braka duboko zadovoljstvo i radost. Ali tko pređe tu granicu brzo će doživjeti prezir. Čak i posao u dobrim granicama čovjeku nudi radost i smisao. Ali rad preko mjere degradira čovjeka na radnu životinju i oduzima nam ljudsko dostojanstvo. Novac i moć, slava i znanje mogu u granicama biti dobri pomagači u životu. Ali preko mjere ni oni nisu dobri. Dakle svaki užitak, ako je u granicama, nudi nam radost prije i radost poslije. Sve prokomjerno međutim ništi sve što je lijepo, vrijedno, dražesno i čarobno.
Samo u pravoj, dubokoj ljubavi, koja od Boga teče prema čovjeku, koja ga prožima i teče od njega prema drugim ljudima, nepoznaje granice. Ljubavi nisu postavljne mjere ni granice. Pa ako je ta ljubav ponekad i prekomjerna, ona se neće probraziti u ništa suprotno i negativno. Božja je ljubav prema nama bezgranična i neizmjerna. Kod darivanje te ljubavi drugima nema prekomjerja, nema pretjerivanja, nikada je nije previše.
Većinom je neizmjerno, bezgranično početak ničega! Samo u ljubavi je ono više što prelazi granicu, početak savršenstva!
„Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Ivan 15,12
|