
Znamo li tko smo? Da li je dovoljno da nam se ime nalazi u putovnici, na vratima, na poštanskom sandučiću? Naše je ima naš identitet. Ali tko smo mi?
Prije se u Kini nitko nije usudio izgovoriti ime djeteta. Vjerovali su da bi izgovorom imena djete obuzeli zli dusi, pa su se bojali. Taj je strah i danas prisutan kod nekih urođeničkih plemena. Ne izgovaraju ime djeteta jer misle da će demoni ovladati tom djecom. Jedno pleme koje se oslobodilo ovoga poganskog straha, svoju je slobodu doživjelo vjerom u Isusa, koji nas zove našim imenom.
Naše je ime jedinstveno. Ono je naše ne samo vlastito ime nego i nešto što samo nama pripada. Ali s time nije povezana samo jedincatost, tajnovitost nego i tama, grijeh, sudbina. Zbog toga naše ime treba domovinu, dom, gdje će ga se čuvati, gdje će biti zapisano. Naše će ime biti povezano s imenom koje je nad svakim imenom. Naše je ime zapisano u Božjoj knjizi života. On nas naziva našim imenom kojem je po Kristu pridodan jedan novi identitet, identitet kršćanina. Kod krštenja nam se ne daje ime, nego našim imenom se krstimo u Njegovo ime. „Krstim te u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!“ Tim su činom sva druga imena, ljudi i sile izgubili utjecaj na nas, a mi smo obećani Isusu kao njegovo vlasništvo. Na to naravno moramo odgovoriti i izživjeti u vjeri. Tada će naše ime, naš život i naš identitet biti čuvano u životu Isusovu. Iznad našeg imena svijetliti će Njegovo ime.
Bog nas zove: “Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!“ (Izaija, 43,1)
Ovih je dana, dragi moji blogeri, jedan naš mladi prijatelj zapao u tešku situaciju. Dosta nas je koji smo mu izricali podršku, tješili ga, hrabrili za budućnost. I ja sam ovaj post napisao za njega. Robovi nisu imali svoga imena. Samo slobodni imaju tu privilegiju. Bog nas je stvorio, dao nam neumrlu dušu, zdrav razum i slobodnu volju. Dao nam je ime slobodnjaka. Ali da nije bilo posljednjeg dokaza Njegove neizmejrne ljubavi prema nama, da na križ i u smrt nije poslao svoga jedinogođenoga Sina, ništa nam naš zdrav razum i slobodna volja nebi koristili. Uz sve što nam je dao, on nas je i otkupio, i zato smo mi njegovi.
A našem dragom prijatelju evo želim da iz ovih riječi proroka Izaije crpi snagu da prebrodi sve poteškoće, da stekne pouzdanje, ta sigurnost da nije sam. „Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.“ (Izaija, 43 2-3)
Mi smo s našim mladim prijateljem, ali „Ako je Bog s nama, tko nam što može!“
|