DA LI ME ITKO RAZUMIJE? - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI - Blog.hr

06.06.2006., utorak

DA LI ME ITKO RAZUMIJE?

Jednoga dana dođe mi uplakana djevojčica i reče:“Nitko me ne razumije!“ Ja joj na to odgovorim:“Pa ti imaš roditelje koji se o tebi brinu.“ „Da, ali ni oni me ne mogu razumjeti!“ Onda je ja upitam:“Imaš li prijateljice ili prijatelje s kojima možeš podijeliti misli koje te zaokupljaju?“ „Ma imam, svi su oni dobri, ali ono što me u mojoj nutrini tišti ne mogu ni oni razumjeti!“ Onda je upitam:“Razumiješ li ti sebe samu?“ Djevojčica odjednom prestane plakati i nakon nekoliko časaka mi reče:“Pa ni ja se sama potpuno ne razumijem!“

Da, mi sami nemožemo razumjeti sebe same. To je nešto što je nama ljudima svojstveno. Mi smo kao neko obećanje kojega se ne drži. U posljednjim stvarima se sami ne možemo razumjeti. Na vrhuncu sreće, u dubini boli, u zadnjim pitanjima istine, u usamljenosti smrti, u odgovornosti pred Bogom mi naš život ne možemo podijeliti s drugima. Uvijek ostaje jedan dio usamljenosti. To nam pripada od Adama i Abela, od Kaina i Babilona. I to spada u teret otuđenog čovjeka.

Jedincatost čovjekova uvijek je i njegova usamljenost. Ali Bog u svojoj ljubavi s nama dijeli naš život s potpunim razumijevanjem. Njegovo poznavanje nas postaje suživot, suradost, supatnja, suumiranje i konačno za-nas-uskrsnuće. Netko me dakle ipak razumije!

„Budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio!“ (Ivan 13,1)

- 19:12 -

Ukupno Komentara (10)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008