20.05.2006., subota

Komentari

LJUBAV PREOBRAZUJE

Image Hosted by ImageShack.us

Kolega sa studija, koji je godinama dušobrižnik u jednom zatvoru, ispričao mi je ovu istinitu priču. U zatvoru, u kojem on radi, odležava svoju dugogodišnju kaznu jedan teški kriminalac. Jako je introvertiran i grub, pun mržnje. Dušobrižnik je često pokušao s njime stupiti u razgovor, malo mu se približiti. Ništa nije vrijedilo. Ovaj ga je čak jednom udario, pljuvao po njemu, za njim se bacao različitim predmetima. Sedam godina je moj kolega sve to trpio i tolerirao i uvijek iznova s izuzetno velikom dozom ljubavi pokušao bar malo dotaknuti dušu ovoga nesretnog čovjeka. Kada je jednoga dana opet došao u njegovu ćeliju zatvorenik je pred njim pao na pod u strašnom grču plača. Kroz suze mu je uspio reći:“Sedam dugih godina ja se prema vama ponašam kao vrag, a vi mi uvijek prilazite kao čovjeku. Dosta je toga. I ja želim postati čovjek!“

To je bio početak duge i duboke preobrazbe jednoga čovjeka. Ljubav zatvorskog dušobrižnika, koja je u ovom zločincu ispunjenog mržnjom uvijek vidjela ono što bi on mogao biti, preobrazila ga je.

Oči istine vide što je čovjek a što nije. Ali oči ljubavi vide i to što bi čovjek mogao biti ako ga se ljubi. To je bila tajna Isusove ljubavi. On je kao istina vidio granice i manjkavosti svakoga od nas, ali vidio je i preobrazbu ljubavlju. Od carinika Mateja postaje apostol i evanđelista, slijepi vide, bludnici se opraštaju grijesi, opsjednuti slobodni.

Sveti Pavao kaže u svojoj poznatoj prekrasnoj 1. poslanici Korinćanima, u Hvalospjevu ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1 Kor 13 4-8) ....Sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.“( 1 Kor 13,8)


Često sam puta citirajući iz biblije morao slušati kako su to doduše dobre riječi ali deklarativne pa ih se kao takve teško ili nikako neda provesti u život. „To je nešto namijenjeno svacima“, trvde. Sve ono što je u Bibliji, posebno sve Isusove riječi namijenjene su nama ljudima kao upustvo za uporabu života. A koje nas uputstvo za zporabu nije dovelo do uspjeha? Koji aparat nakon čitanja tog uputstva nije proradio. I onda smo bili zadovoljni čak sretni, jer smo olakšali i poboljšali naš život.

Sveti Augustin je rekao:“Ljubi i radi što hoćeš!“ U ovom citatu iz Pavlove poslanice vidimo njegovu tvrdnju, da je od vjere, ufanja i ljubavi najveća ljubav. Dakle Sv. Augustin ima pravo. I što nam ostaje? Eto te Pavlove riječi prevesti u naš svakodnevni žargon, pretočiti ih u život. Ne traži se od nas ništa spektakularnoga, ništa neizvodivoga. Ovakva ljubav je ono što sam doživio prošlih dana: prijateljski stisak ruke, osmjeh dobrodošlice, otvoreni razgovor, riječi utjehe, iskreno zanimanje za čovjeka, radost da sam dobro, nada da će ipak sve dobro svršiti.

Veliki crkveni naučitelj, teolog, filozof Sveti Toma Akvinski ljubav prema prijatelju poistovjećuje s ljubavlju prema Bogu. Prijateljstvo kao i prava ljubav nagoni na dobrotu. Misao na prijatelja postaje na neki način djelatni princip. Ljubav u prijateljstvu nikada ne miruje. Ona postaje ljubav koja služi, ljubav koja se su-življava i su-mišljava u osobu ljubljenoga. Prijatelj poradi prijatelja ne štedi vrijeme, tijelo, život. Ako je prijatelj skrenuo s pravog puta prijatelj će ga pokušati vrati. I bratska opomena spada, dakle, u područje službe prijatelju. Da bismo označili prijateljsku ljubav treba imati na umu da je svako prijateljstvo ljubav, ali nije svaka ljubav prijateljstvo. Dobrohotnost je prva oznaka za prijateljsku ljubav. Dobrohotnost označava aktivno zalaganje za drugoga. Toma drži da ne postoji ništa tužnije i usamljenije nego ljubiti nekoga tko ne pokazuje nikakve osjećaje za nas. Stoga u prijateljstvu , da bi ono bilo pravo, dobrohotnost koju jedan nudi drugome mora biti uzvraćena.

Ima li tu ičega što se ne može realizirati?

- 01:45 -

Ukupno Komentara (7)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008