26.04.2006., srijeda

Komentari

O SMIJEŠNIM GUSKAMA I OKRUTNOJ IGRI

Image Hosted by ImageShack.us

Poneki kršćani sliče jatu gusaka koje žive u prekrasnom dvorištu. Svakoga sedmoga dana u tjednu održavaju svečanu paradu. Jedna za drugom, u redu idu sve guske na određeno sastajalište. Najrječitiji gusak skoči na ogradu i s puno gakanja im govori o čudima gusaka. Nikada još nije zaboravio sjetiti se starih lijepih vremena kada su se guske usudile letjeti i preletjele čitavu zemaljsku kuglu. Gusak je hvalio stvoriteljsku snagu Božju koji je guskama dao velika krila i siguran instinkt za letenje. Njegova priča se očito jako doima guskama. Pognule su glavu i svojim krilima obuhvatile dobro nahranjena tijela. Na putu kući hvale dobru propovijed gusakovu ali i njega. I to je sve. Ne lete. Čak ni ne pokušavaju. Ne lete jer hrana je dobra a dvorište sigurno.


Okrutna igra

U srednjem vijeku je postojala jedna igra koja se priređivala za uveseljavanje plemstva i naroda. Na središtu dvorišta zamka iznad vatre bi objesili kotao s vrelim medom. Tada su u dvorište pustili medvjeda kojeg je privukao slatki miris meda. Sve su to promatrale milostive dame i znatiželjna gospoda. Svi su oni gledali kako gladni medvjed liže vreli kotao i kako spržene njuške počme jaukati i bježati. Međutim opet ga vraća miris meda, opet liže i opet si još više prži njušku. I tako sve dok potpuno iscrpljen od jakih bolova ne padne.

I nas ljude stalno privlače slatki izazovi grijeha. Moć i bogatstvo, uspjeh i slava, sex i različite tjelesne draži, uspjeh pod svaku cijenu, škrtost i sebičnost zavode nas i dovode do svakojakih gluposti. Koliko smo se već puta zbog toga opekli ali i dalje dozvoljavamo da nas se zavede dok nas se konačno ne uništi a da niti ne okusimo onu sreću koju smo željeli i tako skupo platili. Često su puta prve čaše grijeha i požude lake i slatke. Ali poslije svaka peče kao vatra stida i srama, kajanja i gubitka. I svejedno sve ide dalje kao da se ništa ne događa. Što se to uopće događa s nama razumnim ljudima? Kada će mo skupiti dovoljno snage i napustiti tu okrutnu igru?
bangbangbang

- 17:46 -

Ukupno Komentara (3)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008