24.04.2006., ponedjeljak

Komentari

AH, KAKO JE DOBRO

Image Hosted by ImageShack.us

Vjerujem da svi znamo Grimmovu bajku o Cvilidreti. Neizgledan čovječuljak plesao je noću u šumi oko vatre. Bio je sam i pjevušio:“Ah, kako je dobro da nitko nezna da se zovem Cvilidreta!“ Razlog njegovog diskretnog veselja je bilo to što nitko nije znao njegovo ime, njegov identitet. Poznata nam je naša radost zbog činjenice da očito nismo sami. Naši snovi i želje, htijenja i misli, riječi i putevi, djela i propusti su diskretni. Ah, kako je dobro da nitko nezna kakva nam je nutrina. Međutim bilo kada vatra su ugasi i ostaje samo prljavi pepeo i žalosna tama. Nitko ne pjeva, nitko ne pleše. Samo se odjednom začuje plačljiva tužaljka: “Ah, kako je teško što nitko nezna kako se stvarno zovem!“

Samoća nije pitanje raspoloženja. Samoća je iskustvo nemoći da se nekome otvorimo, da mu kažemo naše stvarno ime. Ako neznamo reći što nas tišti, boli, što nas ždere i tjera od drugih ljudi, onda smo doista potpuno osamljeni. U tom slučaju nudim jednu treću verziju ove Cvilidretine pjesmice:“Ah, kako je dobro da jedan zna kako se stvarno zovem!“ Ako Isusu otvorimo naš život, ako mu kažemo tko smo mi, kako živimo, što nas zaokuplja, On će nas u svojoj ljubavi prihvatiti i razumjeti. Ako Isusu kažemo što smo, što rade naše ruke, što vide naše oči, što misli naša glava, što govore naše usne, za čime žudi naša duša i po kojim putevima hodaju naše noge, onda će nas on uroniti u svoje milosrđe i oprostiti nam. Tako smijemo njegovom ljubavlju biti jedno s Bogom, s nama samima i s drugim ljudima.

Ah, kako je dobro, Gospodine, da ti znaš tko sam ja, da me takvoga ljubiš i sve mi opraštaš!

Budući da sam pet dana bio bez vas, dragi moji blogeri, imao sam dosta vremena razmišljati o samoći. No to me razmišljanje nije opteretilo. Na kraju sam uvijek mogao radostan zapjevušiti:“Ah, kako je dobro što vas imam i nisam sam!“ I eto upravo to sam vam htio reći poslije ove stanke i zahvaliti vam na vašoj otvorenosti, lijepim riječima i razumijevanju – zahvaliti što vam imam!

Sve vas voli vaš baća Iva!
kiss

- 23:38 -

Ukupno Komentara (9)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008