DRVO KOJE OSLOBAĐA OD SJENE

Ima dana koji su jednostavno preozbiljni da bi pričao bajke i propovijetke. VeIiki petak je sigurno jedan od tih dana. Ali on je po mom mišljenju i jedan od dana kad uopće nije lako, čak nije moguće bilo što reći. Naspram Isusove smrti nemam jednostavno riječi. Možda će te razumjeti što ću, to što danas želim reći, pokušati izreći riječima pripovijetke. A ta pripovijetka, kao i svaka druga, počima s riječima: Bio jednom…
Bio, dakle, jednom jedan čovjek, negdje na ovome svijetu, i živio tamo gdje sunce baca jasne sjene. I zbog toga je i taj čovjek imao jako izraženu sjenu kao i skoro svi ljudi oko njega. Svagdje gdje bi on stao, na zemlji bi se jasno pokazala njegova sjena. Ipak se taj čovjek nekako razlikovao od drugih. On je, za razliku od drugih ljudi, znao za svoju sjenu. On ne samo da je primjećivao svoju sjenu, nego se zbog nje jako ljutio. On je naime osjećao da ta sjena doduše pripada njemu, ali ona je bila kao neka njegova tamna mrlja. I tako je počeo razmišljati kako da je se riješi.
I odjednom otkrije nešto veličanstveno. Kadgod bi stajao tako da mu sunce sija izravno u lice, sjena ne pojavljuje. I on zaključi da od sada samo tako hoda, da mu sunce sije izravno u lice. Već se počeo radovati da se zauvijek riješio svoje sjene, kada su mu se drugi ljudi počeli smijati i dovikivati mu:“Budalo, ti si umišljaš da više nemaš sjene. Ta stalno ju vučeš zasobom pa ju ne vidiš!“
Sada se jako razočarao. I tako ljut zbog svoje vlastite gluposti pođe u grad jer je čuo da se u gradu lako može zaboraviti vlastita sjena. Ali na asvaltnim ulicama grada svoju je sjenu još jasnije vidio. I kad je svoju sjenu pokušao premazati bijelom bojom, konture su bile još izraženije.
Potpuno razočaran otišao je iz grada na polje i sjeo pod jedno drvo. Bilo je to veliko, snažno drvo čije su grane pune listova pokrivale čitavo polje. Tak sad je ovaj naš čovjek bio zadovoljan, jer lijepo je sjediti pod drvetom. Čak je bio i jako sretan kad je primjetio da njegove sjene više nema. Kudgod da bi pogledao nigdje njegove sjene. Ovo je drvo potpuno uzelo njegovu sjenu. Gusto lišće je zakrililo sunčeve zrake i naš sretni čovjek odjednom više nije bacao sjenu. Pod tim mu je drvetom uspjelo ono što mu dosada nigdje nije uspjelo, riješiti se svoje sjene.
Mi znamo koje je to drvo pod kojim se možemo zauvijek riješiti naše sjene. Svatko je to drvo u svome životu bar jednom vidio.
To mi je drvo najzornije upalo u oči na jednoj slici afričkog naivnog umjetnika. Njegovo drvo s velikim plodovima i gustim granama punih lišća, ima oblik križa – drvo na kojem je visio naš spasitelj Isus Krist.
Tako je njegov križ nama postao drvetom, koje briše naše sjene. Bez njega bi cijeloga života vukli za nama tu tamnu sjenu. Bez njegovog križa, bez toga drveta, ta bi nas sjena mučila do smrti, pa možda i poslije nje.
Ali u križu Isusa Krista naš je grijeh jednom za sva vremena našao oproštenje. Njegov je križ to drvo koje nas oslobađa sjene našega grijeha. Za mene je ovo poruka današnjega Velikog petka.

- 00:22 -

Ukupno Komentara (6)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI