HOSANA I RASPNI GA!

„Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"Mk 11,8-10

Zelene palmine grančica i svježe zelenilo proljeća dobro se slažu. Palmine se grančice, iako ne svježe zelene, uklapaju u proljetno cvijeće probuđene prirode. Nije li time Uskrs slavlje proljeća?

Ali muka, povijest Isusove patnje i smrti, ne uklapa se u ovo idilično raspoloženje. Uskrs, Isusovo uskrsnuće ne dolazi kao cvijet iz pupoljka ili kao proljeće iz višeg stadija sunca.

Isus upotpunjuje svoju ljubav prema svojima. Zbog toga ide u smrt, smrt se na njega navalila kao teški kamen. Strah i noć, izdaja i zanijekanost, nepravedna presuda, mučenje, bol – sve to kida dušu. Smrt mu je zadala i onaj zadnji udarac. Kada bi on bio sam sve bi bilo uzaludno. Isus si sam ne može pomoći. Njegov život uskrsnuloga nije njegovo djelo, nije to postigao vlastitom snagom i moći.

Isus je u dvostrukom smislu došao do kraja:

Ubijen je, podlegao je smrti. On je sada upućen na nekoga, izručuje se, predaje se, oslanja se na Boga, na Oca s kojim je živio i kojem je poklonio svoje povjerenje. Isus otvorenoga srca umire za Boga kojega u smrtnoj noći ne vidi i ne osjeća. „Oče moj, zašto si me ostavio!“

Međutim nije samo Isus time upotpunio svoju ljubav. Odlučujuće je da je u Isusovoj smrti i Otac upotpunio svoju ljubav prema Isusu i prema svijetu. Bog će naći Isusa, držati ga i motivirati ga riječima punine života. Zajedno s Isusovom ljubavi Bog će nadvladati smrt i odagnati njenu moć. Božje će lice svjetliti iznad mrtvog Isusa i otvoreno srce njegove ljubavi uskrsnuti na vječni život.

Ova drama, koju je Isus pretrpio po Očevoj režiji, riješila je pitanje naše smrti. Naša je smrt pobjeđena životom. Slobodan je put kojim do nas dopiru riječi života i na kojem mi idemo iz smrti u život, iz tame u svjetlo, iz početaka naše ljubavi prema vječnom savršenstvu.

Ako se otvorimo ovoj drami onda bi nam proljetno cvijeće moglo postati znakom: znakom novog uskrsnog života na koji nas uskrisuje ljubav Boga našega. Taj će se život upotpuniti ako potpuno i uvijek slušamo Boga i ako ga udomimo u našoj sredini:

" Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove." (Izaija 66, 10-11).

- 01:17 -

Ukupno Komentara (6)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI