LJUBAVLJU SPAŠENI
 Kada sam u srpnju 1982. godine službeno boravio u Poljskoj obišao sam i ostatke koncentracijskog logora Aušvic. Tamo sam u muzeju doznao i za ovaj veoma impresivan događaj. U kolovozu 1941. godine jednom je zatvoreniku logora Aušvic uspjelo pobjeći. Pun bijesa, mržnje, želje za osvetom ali i kao upozorenje drugima, na večer toga dana zapovijednik logora odluči izabrati deset muškaraca koji su u jednoj ćeliji trebali umrijeti bez hrane i vode. Zapovjednik je proizvoljno pročitao deset brojeva, a pročitani izađu pred stroj. Među njima je bio i jedan mladi Poljak Franz Gajowniczek. Plačući je izlazio iz stroja i s krikom bola, slomljen tugom pao na zemlju. Tada iz stroja istupi jedan muškarac i uputi se k zapovjedniku:“Ja sam katolički svećenik. Molim Vas dopustite da ja idem umjesto ovoga čovjeka, jer on ima kod kuće ženu i troje male djece!“ Zapovjednik iznenađen ovom nesvakidašnjom molbom jednostavno nije mogao doći k sebi i dopusti. Taj je svećenik bio pater Maximilija Kolbe. Pater Maximilijan Kolbe otišao je za ovoga mladog čovjeka u ćeliju smrti, u kojoj je umro teškom smrću. Drugi je čovjek bio spašen. Žrtvom patera Kolbea njemu je po drugi puta darovan život. U ćeliji patera Maximilijana pročitao sam što je on prije svoje smrti napisao:“Nikada nisam bio slobodniji nego tada, kad sam pošao u smrt za ovoga čovjeka!“ Ovo je najdojmljivija slika Isusove ljubavi na križu. Isus za nas ide u smrt, nosi naše grijehe i naše opačine. Smrt Maximilijana Kolbe podarila je ovom mladom Poljaku život. Tako su ljudi, spašeni Isusovom ljubavlju, ponovno rođeni. Isusova ljubav je jaka: dopustimo da nas ona spasi i obdari novim životom, zemaljskim i vječnim! "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" (Ivan 1,29) |
- 03:00 -
Ukupno Komentara (3)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje
Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA
Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR
Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moje društvo drago
paor: paor, Šolja, prijatelj, drug
Baja Tunja: Šokac - drug od glave do pete
Stevennn
TS FANTAZIJA
Zubo
Sajtluk
Zambata
Slatko grko
Dva
Novogradiščanin
Varošanka
Brođanka
Pegy i Al
Moj komšo
Komšo priko Save
Franc
Korov
Slavončica
Slavonka_31431
Maslačkica
Taurunum
Domoa
Jasenovac
Arsen bivši
Miki
Marijan
Klakarac
Sandokan
Divan skitnje
Naše priče
U ime Rime
Fizikalac
Kenguur
Dolina suza
Skice Slavonije
Sandra
Sunflower37
Tinolovka
Koraljka
MiniMaxine
A ća se tu može
Radoznali
Milord
Blogomoljac
Slaven
Skriven u lišću
Gutanje laži
Bakin spomenar
Žubor vode
Tamo gdje je dom
Ratar i bekrija
Šokac graničar
Divan je kićeni Srijem
Zlatni dukat
«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić
„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić
PJESMA SLAVONIJI
Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.
Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.
Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.
Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!
Vjekoslava Vukelić
Design
Kenguur 2008