
U jednim njemačkim novinama jednoga je dana izašao slijedeći oglas: “Zahvaljujem Bogu i vozaču Opela, koji je dana... u ... sati, na cesti... spretnim kočenjem izbjegao udes, kojeg bi prouzročio ja nespretnim preticanjem, i na taj mi način spasio život!“
Tri dana kasnije u istim novinama, na istom mjestu čitam slijedeće:“Još si jednom imao sreću! Vozač Opela!“
„Zahvaljujem Bogu“ ili „imao sreću“. Kako mi gledamo na život? Dobivamo li život kao dar od Boga ili ga smatramo proizvodom nekakve sreće ili nesreće?
Imati i dobiti početni je stupanj života. Tek zahvalom stupamo u odnos s darovateljem i s bližnjim. Zahvaljivati Bogu i drugome elementarno je očitovanje života.
Poznati danski filozof i teolog Soren Kierkegaard kaže:“Najuzvišenije ljudsko savršenstvo je smatrati Boga nužnim. Netreba se stidjeti zato što Boga trebamo, nego je upravo to svaršenstvo; a najžalosnije je kad čovjek ide kroz život i nikada ne shvati da treba Boga.“
--- pocetak ---
|