PEPEO, PRAH, I DIM

Danas je Čista srijeda ili kako se to narodski kaže „pepelinica“. Sjećam se mojih dječačkih dana kad sam toga dana od svećenika i ja na čelo dobio znak križa i kako je pri utiranju znaka križa pepelom govorio „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“! Ja danas nemam znak križa na čelu, nisam glavu posuo pepelom. Moje današnje „pepeljenje“ je možda sipanje pepela na dušu, na moje misli. Imamo mi svi maltene svakodnevno razloga razmišljati o prolaznosti života, o smrti. Ta novine su svakodnevno pune crnih kronika prometnih udesa, ubojstava, suicida, ali i laganog umiranja u bijedi i neimaštini, u drogi i alkoholu, u gramzljivosti i ljudskom prokletstvu. U prošlu nejdjelju naš prijatelj „naturaliter“ piše u svom blogu o drogi kao „Spirali zla“. Pročitao sam njegov blog, čitao sam komentare i čak jednoga napisao. Svi su komentari nekako „stručni“. „škorpion12“ je napisao i ovo: „...jer ovo vrijeme iziskuje Mudrost - da bi čovjek bio sposoban odabrati prave vrednote... neka nam je Bog na pomoći!“

Ta me misao danas zaokuplja. Hvala „škorpionu12“, i razmišljam:

ŽIVOT TREBA ČVRSTI TEMELJ

Jedna od najljepših građevina Venecije je poznati toranj „Kampanile“ na Markovu trgu. Odgovorni su se dugo bojali da bi se on jednoga dana mogao srušiti, pa su izvršli opsežna ispitivanja. Stručnjaci dođoše do zaključka da je zid tornja stabilan i siguran. Naravno da su bili iznenađeni kada se jednoga dana lijepi kampanile ipak srušio i krhotinama prekrio cijeli Markov trg. Nova ispitivanja su pokazala: toranj je bio solidno sagrađen, zidovi su bili sigurni ali temelj nije bio čvrst. Zbog toga se toranj morao srušiti.

U graditeljstvu postoji jedan važan zakon: temelj je toliko važan koliko i zid. Kako se kuću treba dobro graditi u visinu, tako se temelj mora učvrstiti u dubini. Sve te lijepe sobe koji ljudi sagrade neće se održati ako nisu sagrađene na solidnom izdržljivom temelju.

Ako to vrijedi za kuću, toranj ili most, onda taj zakon još više vrijedi za život. Kako bi ludo bilo kad bi u životu najprije mislili na lijepe prostorije, na njihovo uređenje i naše lijepe doživljaje u njima, a ne postaviti pitanje o temelju. Bez sigurnog temelja je sve što gradimo i doživljavamo nesigurno, besmisleno i osuđeno na rušenje.

Isus nam nudi temelj za život. Njegove riječi i obećanja mogu nas nositi. Nisu to prazne riječi nego riječi, koje je Isus ispunio životom, riječi koje je potvrdio svojom patnjom i svojom smrću na križu, a potpisao svojom krvlju. Pa kad nas zahvate oluje života, a one će sigurno doći, i počmu tresti kuću našega života, ona će im odolijevati jer je čvrsta. Tko kuću svoga života gradi na iluzijama, ideologijama i kojekakvim filozofijama doživjeti će sudbinu venecijanskog tornja kod prve oluje, prve poplave. Samo Isus u svojoj dubokoj ljubavi sa svojom jakom rukom može biti temelj našega života.

„Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.“ (1.Korinćanima 3,11)

- 14:07 -

Ukupno Komentara (0)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI