
Očajni pamučni končić
Bio jednom jedan mali bijeli pamučni končić koji se uvijek bojao da, takav kakav je, ne služi ničemu.
Sav razočaran je stalno razmišljao:“Ja nisam dovoljno dobar, nisam nizašto. Za pulover sam premalen. Čak nisam ni za mali puloverčić za neku lutku! Za brodsko uže sam preslab. Nisam čak ni za štrik kojim se igraju djeca! Da se pridružim onim većim jačim ne mogu; oni će me ismijati. Za nekakav ručni rad sam blijed. Da, kad bih bio zlatna nit mogao bih resiti ženske haljine… Ali ovako?! Ja nisam nizašta. Nitko me ne treba, nitko se ne gleda. Tako više ne želim živjeti.“ Tako je mali pamučni končić sam sasobom razgovarao svaki dan. Povukao se, slušao tužnu glazbu i plakao. Sav se potpuno odao samosažaljivanju.
Jednoga dana na vrata mu pokuca njegova nova susjeda: mala voštana kuglica.
Voštana se kuglica htjela upoznati sa njenim susjedom. Ali kada je vidjela kako se tužan i kada joj je mali pamučni končić ispričao razlog njegove tuge, reče mala voštana kuglica:“Glavu gore, lijepi mali pamučni končiću! Imam jednu ideju: nas se dvoje morao ujediniti! Za veću svijeću sam ja premalena, a ti premalen za fitilj. Ali za malu svijećicu nas ima dosta. Puno je bolje upaliti pa makar i malo svjetlo, nego se žaliti na tamu!“

Kabir i škorpion
U životu Svetog Kabira, priča legenda, dogodila se jedna zanimljiva zgoda. Dok je išao puteljkom zu rijeku ugleda u vodi škorpiona, koji je uzaludno pokušavao izaći. Kad je to Kabir vidio htio je pomoći, gurnuo ruku u vodu da ga izvuče iz vode i spasi mu život. Ali čim je gurnuo ruku u vodu škoprion ga ugrize. To ga je zabolilo, pa je naglo izvukao ruku. Nakon par minuta opet je gurnuo ruku u vodu, i škorpionga opet ugrize. Unatoč boli u ruci on je htio i treći puta gurnuti ruku u vodu da pomogne škorpionu. Nato ga zapita njegov pratilac:“Ta što činiš, čovječe? Pa znaš da će te i treći puta ugristi!“ Kabir odgovori:“ Znam.“ „Pa zašto onda guraš ruku kad te svaki puta ugrize?“ Kabir mu reče:“Ja ne guram ruku u vodu zato da me škoprion ugrize, nego da mu pomognem!“ A ovaj će:“Ti mu hoćeš pomoći, ali njegova je navika da ugriza.“ Nato ću mu Kabir:“Ako on nemože ništa protiv svoje navike, zašto da ja mijenjam moju naviku? To je moj način. On ne mijenja svoju, a ja neću mijenjati moju naviku!“

Stipe i turista
Bilo je to u jednom malom ribarskom selu na moru. Uz obalu je šetao turista i ugledao Stipu, čovjeka šesdesetih godina, kako mirno sjedi na obali i gleda u more.
Turist dođe do njega i upita ga:”Oprostite, želim vas nešto upitati: zašto vi ne radite? Mogli bi si kupiti mrežu i čamac pa ići ribariti.”
“A zašto da radim?”, upita ga Stipe “Imam sve što mi treba – dovoljno mi je za život, a osim toga sam zadovoljan.”
“Ali kada bi radili zaradili bi puno novaca, mogli štedjeti i ušteđevinu uložiti na banku!”, reče mu začuđeni turista.
“Zašto”, opet će Stipe, “zašto bih ja trebao zarađivati novac i štedjeti?”
“Ako dobro zarađujete možete živjeti od kamate i nemorate više ništa raditi!”
Stipe bez riječi pogleda turistu klimajući glavom. A tada svoj pogled opet uputi na more.
--- pocetak ---
|