09.02.2006., četvrtak

Komentari

Knjiga života

Image Hosted by ImageShack.us

Svi mi pišemo knjigu, knjigu našega života. Ja sam počeo davno. Ako je svaki dan kojega sam doživio popunio samo jednu stranicu, onda je to debela knjižurina s tisućama stranica. A što sve stoji u njoj?!

Neke stranice, doduše malo ih je, naprosto su nabrekle od velike radosti koju sam doživio. Pričaju o volji za životom, govore o lijepim stvarima, sretnim vremenima i prekrasnim doživljajima.

Neke stranice te knjige pune su susreta s ljudima i zemljama, knjigama i mislima, umjetnosti i glazbe. Koje bogatstvo one samo kriju !

Neke pak još uvijek drhte od napetosti i dinamike u koju sam dospio. Koliko sam pustolovina i opasnosti doživio, koje sam sve granice i iskušenja iskusio, koje sam borbe i izazove podnijo! Mislim da sam u njima rastao i dozrijevao, bivao svjesnijim i jačim.

Možda je najviše onih stranica koje su još uvijek mokre od suza koje sam prolio. Boli i patnje, žalosti i usamljenosti ispunili su mnoga poglavlja moje knjige života. Prepoznajem ih na crnom rubu tihe tuge koja me podsjeća na neprospavane noći i teške dane, gubitak dragih osoba, umrlu nadu, velika razočaranja i bolne časove. Život je moj često bio jedan veliki plač.

Neke stranice bih najradije istrgnuo. A ima ih dosta! To su stranice koje sam krivo pisao, koje sam zabrljao. Stranice pune pogrešaka kojih se rado ne sjećam i koje nikome nebih volio pokazati, ali me stalno nešto na njih vraća, stavlja mi ih pod nos. Krivo sam živio, govorio bez ljubavi, radio bez razmišljanja, lagao. U njima su riječi i stvari koje bih najradije ispravio ili pak izbrisao. Dok ih se sjećam, dok ih se moram sjećati, duboka se tuga nad mene nadvije kao tamna sjena.

I nitko mi neće uzeti te pogreške i tu tugu koja mi pritište slaba ramena, od koje mi klecaju koljena.
A želio bi ih podijeliti s nekim. Te stranice mi teško pritištu dušu. Od ljudi bi ih sakrio. Ali od Boga ih nemogu sakriti. Nadam se da će mi jedino Bog oprostiti sve moje grijehe, da će izbrisati sve teške pogreške moga dugoga, ne baš lijepoga života.


--- pocetak ---


- 23:50 -

Ukupno Komentara (4)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008