09.02.2006., četvrtak

Komentari

Svi smo na istom brodu


Image Hosted by ImageShack.us

Al je to u Noinoj arki bilo veselo! Stari Noa i njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene. A onda još toliko različitih životinja: pas, koji uvijek ide prvi pa onda puž koji je uvijek zadnji. Kao i kod nas ljudi. Uvijek ima onih na čelu I onih na začelju.
Pa onda lav velike I jake glave, jakih i oštrih šapa, kralj životinja, i mali miš koji se šćućurio u uglu i samo poneki put se tiho oglasi. I kod nas ima jakih ljudi s kvalitetama vođe i onih od kojih se samo ponekad čuje tihi glasić. Ali ono što sva ova stvorenja spašava nije njihova snaga nego samo činjenica da su na brodu.

Tu je i slavuj koji tako lijepo pjeva i svojom pjesmom uveseljava ostale, pa vrabac koji zapravo nezna pjevati, ali se rado oglašava. Svako od njih na svoj način hoće doći do izražaja. Kao i mi ljudi. Neznamo ni mi svi lijepo pjevati. Ima i onih koji uopće neznaju pjevati, ali se rado oglašavaju.

Tu je i ogroman slon debele kože. Gdje on stane tu ne raste trava. O njegovu se kožu sve odbija. A kraj njega je nježna srna koja se tako lako povrijedi i razboli jer je jako osjetljiva. Ima i nas ljudi debelokožaca, a ima nas i osjetljivih. Koliko su jedni jaki i neosjetljivi, toliko su drugi nježni i osjetljivi. I svi mi moramo živjeti zajedno.

A to je i sova čiju mudrost svi hvalimo, a ispod nje ovca koju svi smatramo glupom samo zato što većinom šuti. I među nama ima mudrih ljudi ali i onih koje smatramo glupim samo zbog toga što šute.

Svoje je šareno perje raširio ponosni paun. Njegovo lijepo perje svima upada u oči. A kraj njega je štakor koji nam je ogavan. Neki ljudi svoje darove, sposobnosti i talente znaju lijepo prezentirati. Drugi pak misle da su kao štakori koje nitko ne voli. Ali svi su na brodu, sve će taj isti brod spasiti.

Što nas ljude može spasiti nisu naše kvalitete i talenti. Što nas upropaštava nisu naše slabosti i pogreške. Svi smo mi na istom brodu. Spasiti nas može jedino ljubav koja je velikodušna, dobrostiva, koja ne pamti zlo, koja se ne raduje nepravdi nego istini, koja se nada i koja sve podnosi. Zbog toga je Sveti Augustin mogao reći:“Ljubi, i radi što hoćeš!“


--- pocetak ---


- 19:13 -

Ukupno Komentara (1)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008