Stari pekar

U Jakobovoj ulici u Zagrebu nazali se jedna pekara u kojoj stotine ljudi svakodnevno kupuje kruh. Vlasnik je jedan jako dobar pekar. Ali ljudi iz kvarta ne kupuju samo radi toga kod njega. Njih privlači doduše njegov dobar kruh ali još više stari pekar: otac mladoga pekara, koji je skoro uvijek u pekari i poslužuje.
Ovaj stari pekar je jako veseo čovjek, uvijek raspoložen za šalu. Pojedini ljudi tvrde da on ima neki svoj trik. Ali samo pojedini; većina za njega kaže da je mudar i da voli ljude. Neki čak kažu da je prorok. Ali kad mu je to netko rekao malo se namrgodio i rekao:“Glupost…“
Stari pekar zna da se nemože najesti samo od kruha, i upravo se to sviđa njegovim mušterijama. Poneki će to tek doživjeti kod pekara u Jakobovoj ulici, kao na primjer vozač autobusa Luka, koji je slučajno došao u pekaru u Jakobovoj ulici.
"Izgledate mi nekako potišteno", reče stari pekar vozaču autobusa Luki.
„Bojim se za moju malu kćerkicu“, odgovori Luka. „Jučer je pala kroz prozor s drugoga kata.“
„Koliko je stara?“, upita stari pekar.
„Četiri godine“, odgovori vozač Luka.
"Tada stari pekar uze komad kruha koji je stajao na pultu, podijeli na dva dijela i jedan komad dade vozaču Luki.
„Jedite samnom“, reče stari pekar Luki, „želim misliti na vas i na vašu malu kćerkicu.“
Vozač Luka ovako što nije još nikada doživio ali je odmah shvatio što je mislio stari pakar dok mu je davao komad kruha. Obojica su jeli kruh, šutili i mislili na dijete koje je ležalo u bolnici.
Vozač Luka je najprije u pekari bio sam sa starim pekarom. A onda uđe jedna žena. Na obližnjem je trgu kupila dvije litre mlijeka i htjela je još kupiti svježi kruh. Ali prije nego je uopće rekla što želi, stari joj pekar da komad bijeloga kruha u ruku i reče joj: "Hajdete, jedite s nama: kćerka ovoga čovjeka je teško povrijeđena i leži u bolnici – pala je s prozora na drugom katu. Samo su joj četiri godine. Njen otac mora znati da ga mi nećemo ostaviti samoga s njegovim brigama." I žena uzme komad bijeloga kruha i jela je zajedno s njima.
Tako je to bilo češće dok je u pekari posluživao stari pekar.
Ali događalo se i drugih stvari kojima se ljudi još više čude. Tako se dogodio slučaj s Đurom:
Jednoga ranoga jutra vrata se pekare naglo otvore i u pekaru uleti visoki mladić. Od nekoga je bježao. To se vidjelo odmah. A otvorena pekara mu je dobro došla. On dakle uleti u pekaru, zalupi vrata za sobom i iznutra ih zaključa. „Što vi to radite?“ upita ga stari pekar. „Mušterije žele k meni po kruh. Odmah otvorite vrata!“
Mladić je jedva mogao govoriti; toliko je trčao da skoro nije imao zraka. Uto se pred pekarom pojavi čovjek, snažan kao boksač teške kategorije. U ruci je imao željeznu štangu. Kada je u pekari ugledao mladića, htio je uči. Ali vrata su bila zaključana.
„Hoće me ubiti“, kukao je mladić.
„Tko? Ovaj?“ upita stari pekar.
"Moj tata", reče mladić drhtajući cijelim tijelom. „On mene želi dotući. Bijesan je!“
„Prepusti ti to meni“, odgovori mu stari pekar, otključa vrata i pozva ovoga teškaša:“Dobro jutro, Đuro! Na sam se uranak toliko ljutiš. To nije zdravo. Tako nećeš dugo, brzo ćeš umrijeti. Uđi, Đuro. Ali budi dobar, nemoj praviti cirkusa. Pusti ovoga mladića na miru. U pekari se ne ubija nikoga.“ Čovjek s željeznom štangom uđe. Svoga sina nije niti pogledao. Bio je jako uzbuđen, da pekaru nije ništa rekao. Oznojeno čelo je obrisao rukom i zatvorio oči. I onda je čuo staroga pekara:“Hajde, Đuro, uzmi komadić kruha, to će te smiriti. Pojedi ga zajedno sa svojim sinom; to će vas pomiriti. I ja ću pojesti komad kruha i pomoći vam pri pomirenju.” Svoj trojici je dao po komad svježe ispečenog bijelog kruha. Đuro uze kruh, i njegov sin uze kruh. I dok su tako jeli pogledali su jedan drugoga. A stari pekar se obojici smiješio. Kada su pojeli reče Đuro sinu:”Hajdemo sine, moramo raditi.”

--- pocetak ---

- 18:34 -

Ukupno Komentara (0)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI