O TUZI JEDNE OAZE, TAJNI ŽIVOTA I BJEŽANJAU OD SMRTI

Tuga jedne oaze

Bila jednom jedna prekrasna oaza. Raskoši njenog zelenila i cvijeća nigdje nije bilo premca. Jednoga dana oaza pogleda oko sebe ali ne vidje ništa doli pustinju. Uzalud je tražila nešto slično sebi i kada nije našla rastuži se i poče nasav glas kukati:“O, mene nesretne, usamljene oaze! Zar da vječno moram biti sama! Nigdje ničega meni sličnoga. Nigdje nikoga da ga obradujem mojom zelenom raskoši. Ništa me ne okružuje, doli tužna, pješčana, bezživotna pustinja. Ta što mi u ovoj usamljenosti vrijedi moj raskoš i svo moje bogatstvo?“
Nato će joj stara pustinja:“Dijete moje, kad te nebi opkolila ja, suha tužna pustinja, i kad bi oko tebe sve cvjetalo i razbacivalo se raskošnim zelenilom, onda ti nebi bila oaza. Bila bi samo mali dio toga i nitko te nebi zamijetio. Zato podnosi svoju usamljenost. To je cijena tvoje ljepote i slave!“

Prema A. Schopenhauer, iz E. Lukas: Rendevu s životom

Tajna života

Dođe jednom jedan učenik k učitelju, i sav zadihan i nestrpljiv upita ga:“Učitelju, reci mi što je tajna života!“ Učitelj zapita učenika:“Možeš li ti tajnu zadržati za sebe?“ Učenik je najprije mahao glavom, potvrđivao ali i reče:“Ta, naravno da mogu, učitelju.“ Učitelj je upravo htio izaći pa se najprije okrene učeniku i kaže mu:“Vidiš, mogu i ja!“

Iz "Što je vječna istina?" od Marco Aldingera

Pobjeći smrti!?

Bilo je to davno, davno u Bagdadu. Jedan veoma bogati trgovac posla jednoga jutra svoga slugu na bazar da uradi neki posao. Kad se vratio drhtao je od straha cijelim tijelom. „Gospodaru“, vikao je, „na bazaru sam vidio jednoga stranca. Pogledao sam mu u lice i prepoznao, da je to smrt! Prijeteći je podigao ruke prema meni i otišao. Sad se jako bojim. Molim te, gospodaru, daj mi konja pa da pobjegnem daleko u Samaru, da pobjegnem smrti.“ Trgovac mu dade svog najbržega konja. Sluga se baci na konja i u galopu nesta iz vidika trgovca. Nešto kasnije trgovac je sam morao na bazaru obaviti neki posao. Tamo je u gomili ljudi ugledao smrt. Ode prem njoj i reče:“Ti si jutros prijetila mome slugi. Što to treba značiti?” “Ja njemu nipošto nisam prijetila. Moja gesta je bila samo izraz moga čuđenja da sam ga ugledao ovdje. Naime rečeno mi je da ću ga večeras sresti u Samari.“

Prema: Anthony de Mello: Daj duši vremena

--- pocetak ---

- 16:14 -

Ukupno Komentara (1)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI