Bio jednom jedan pauk. Lijepo je on uživao u svojoj mreži. Sve je bilo dobro dok jednoga dana nije pošao na sastanak pauka na kojem im je jedan učeni pauk držao predavanje. Pažljivo ga je slušao kada govornik reče:“Svijet se promijenio. Vi se morate prilagođavati i prekinuti živjeti na stari način. A prije svega morate racionalizirati!”
“Dakle ovaj nam predbacuje da smo zaostali”, pomisli pauk i uznemiri se on ali i drugi pauci. Kad se vratio kući dobro pregleda svoju mrežu. Nijedna nit nije bila suvišna. Svaku od njih je trebao. Pauka je uhvatila nekakva panika i strah, od kojega se skoro razbolio. A tada otkrije jednu nit koja je išla ravno prema gore. U toj se niti još nikada nije ulovila nijedna muha. Dakle ipak nije bio racionalan. I bez puno razmišljanja odluči je odstraniti. Pregrize tu nit, a čitava mreža padne na tlo. To je bila nit koja je držala mrežu.
Zar nam nisu ljudi pričali kako su i oni, slično kao ovaj pauk, htjeli nepromišljeno racionalizirati? I oni su bez razmišljanja, eufornično pregrizli glavnu nit svoga života i pali u dubinu iz koje se sami ne mogu izvući. Skup je nepromišljeni račun racionalizacije i modernizacije.
--- pocetak ---
|