30.12.2005., petak

Komentari

Misli o našoj budućnosti

Image Hosted by ImageShack.us

Da li je to sve veće zagađenje atmosfere, da li su zračenja iz svemira, da li je to današnji način odgoja, zovemo ga antiautoritativnim, ili je to standard koje nas čini egomanima?
Danas u svakom slučaju daleko senzibilnije reagiramo nego prije. A i ponašnje drugih significira rastuća agresivnost. Nije ovo baš bezopasni razvoj! Puno od onoga što smi prije, manje ili više dragovljno ali ipak, činili, danas u nama izaziva otpor. Nismo više voljni sve prihvatiti bez pogovora. Prije je još bila poslušnost prema roditeljima, zvali smo je strahopoštovanje. Danas riječ poslušnost zvuči čudno, dekadentno pa će, prije ili kasnije, nestati iz našega riječnika.
I tolerancija i otpor nemaju više onu vrijednost koju su imali prije. Konačno nepoznam nikoga, u ovo ubrajam i sebe, koji s nekim od svojih susjeda, prijatelja ili rođaka nije u nekom clinchu. Kad si samo zamislimo kako smo prije živjeli u velikoj, višegeneracijskoj obitelji, u kojoj su pod jednim krovom živjeli roditelji, djeca, djed i baka, unučad, stric i strina; vjerujem da bi to danas svršilo u katastrofi!
Sve veći postotak razvoda brakova je, vjerujem, razultat ovoga razvoja koji se nastavlja u zemljama i narodima koji su čak stoljeća živjela u miru. Sad su opet akutalne stare granice, vlastiti dijalekti i jezici, običaji, vjere. Od jednom je očito postalo nemoguće živjeti zajedno još s nekim. Veliki će ispit morati položiti buduća Evropa!
Pa kad ovaj razvoj, koji je svjetski, a koji se odnosi na našu budućnost podvrgnemo nekom računu vjerojatnosti, onda nam budućnost nimalo nije ružičasta nego više crna. A možda to tako mora biti? Možda mi sami sebe morao istrijebiti i naše mjesto ustupiti nekim novim oblicima života?

Unatoč toga svima želim SRETNU NOVU GODINU!!!

--- pocetak ---

- 17:02 -

Ukupno Komentara (1)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008