BABA IZ KADROVSKE: KAKO SAD PRONAĆI DOBROG RADNIKA
KAKO SAD PRONAĆI DOBROG RADNIKA
Trenutno pitanje svih pitanja.
„Kako da pronađem radnika ali dobrog radnika?“
„Pa kako si poslovao do sada, gdje si izgubio radnika?“ :D
„Dao je otkaz, otišao je, odselio je“
„Ne mogu ja ponuditi tu plaću“
Aha.
Iz mog skromnog iskustva o kojoj god grani gospodarstva se radilo, provodeći česte razgovore, male ankete, NIKADA, čak i kod sustava sa najnižim plaćama na tržištu, plaća nije bila prvi razlog za nezadovoljstvo.
Najčešće kod ponuđenih kategorija :
odnos sa nadređenim,
radni uvjeti,
plaća
upravo su rezultati bili tim slijedom.
Dakle i kod najniže plaćenih struktura u nekom organizacijskom sustavu odnosi sa nadređenim i radni uvjeti bili su važniji od plaće.
Često su se pojavljivali slučajevi povratnika koji su odletjeli zbog veće plaće ali se nakon kraćeg vremena vraćali.
Naravno da ne umanjujem značaj plaće, no praksa govori suprotno.
Sada kada je šteta već načinjena i radnici su otišli : a otišli su i zbog plaće ali i zbog odnosa sa nadređenim, zbog uvjeta rada koji su sve samo ne povoljni, zbog neodgovornosti šefova, što se uopće može napraviti.
Kako je već navedeno, bazen je presušio i to na način da se ne puni ponovno već ostaje prazan jer i mladi odlaze.
Nemamo sad više materijal niti za nuđenje svih onih krasnih stvari iz oglasa za posao koja su često ostajala mrtvo slovo na papiru u smislu obučavanja, napredovanja i slično.
Jedino što možemo iz loših iskustava je da nešto novo naučimo i pristupimo problemu analitički i svaki pojedinačni slučaj proučimo što smo činili krivo.
Postoje radnici koji su nestalni i koje ne možete ničim zadržati ali imamo veliku količinu radnika koji će šutjeti i raditi ako im pružite samo malo više od prije. Slijedom toga neki će se i vratiti ali moramo podviti rep i pokazati individualnu inicijativu da baš želimo da se isti vrati. To ljudima puno znači, posebno onima koji su sad u previranju jer mnogi ljudi zaziru od velikih promjena- o čemu ćemo posebno u jednom od sljedećih blogova.
Dakle, ima ta količina radnika koja je dugo trpjela, radila svoj posao najbolje što zna i može, gledala kako se nagrađuju nezasluženi za nagrade, unapređuju nesposobni za napredovanje i nisu svoju odluku donijeli preko noći. To je ta ciljana grupa kod koje se još može utjecati na promjenu odluke i povratak ali svaki slučaj je zaseban.
Naravno da postoji mogućnost od kontraefekta gdje će se radnik osjetiti nezamjenjiv i pokušati na neprimjeren način iskoristiti tu svoju novu ulogu ali to je rizik koji sada morate prihvatiti.
Kod raznih ideja za uvoz radne snage podsjetit ću također na istraživanja u svojoj praksi gdje smo često dokazivali da gotovog i prilagođenog radnika u novi sustav ne možete imati u kraćem periodu od godine dana. Jednostavno prosječno je godinu dana i to kroz kalendarsku godinu potreban period da upoznate radnika u svim i vremenskim ciklusima a i svim poslovnim ciklusima.
Zašto vremenskim ciklusima?- pa krenimo od najvećeg problema, a to je bolovanje, neopravdani izostanci koji se s bolovanjem žele pokriti i slično. Opće poznata stvar je da je na ovim područjima visok postotak bolovanja i da se poslodavci danas pokušavaju od toga izboriti raznim sredstvima. Također je poznato da tijekom jedne kalendarske godine mogli su se uočiti trendovi povećavanja bolovanja u određenim periodima tijekom godine pa tako imamo popularnih naziva:
- Vrtna i povrtna bolovanja ( ožujak, travanj)
- Iznajmljivanje apartmana bolovanja ( lipanj i rujan)
- Vinograd bolovanja ( rujan)
- Ogrjev za zimu bolovanja ( rujan, listopad)
Koliko god smiješno i zastarjelo zvučalo još uvijek je vrlo aktualno.
Stoga potrebno je kroz jednu godinu popratiti i taj aspekt u ocijeni kvalitete radnika.
Zašto poslovni ciklusi?
Prije svega počesto poslovanja također ovise o kalendarskoj godini odnosno o sezonskim povećanjima obima posla gdje se može pratiti kvaliteta radnika kroz godinu kada je posla manje ili više, u kojoj mjeri se isti snalazi u oba perioda.
Kad smo sve objasnili jasno je da do radnika koji čak i sve radne operacije usvoji za puno kraći vremenski period za potpunu sliku jednog radnog dosjea potrebna je godina dana.
Sada uzmite u obzir osobu koja dolazi iz druge države, drugog okruženja u svakom smislu, drugačijeg obrazovnog sustava pa i drugog jezika i pisma. Sve je jasno.
Imamo opciju i smanjivanjem javnog i državnog sektora za što se svesrdno zalažem no koliko bi to pomoglo u popunjavanju radnih mjesta u realnom sektoru, upitno je. To su dva različita svijeta koji jedan drugog ne razumiju. Malim dijelom bilo bi ljudi koji bi se snašli u stresnom i ubrzanom ritmu realnog sektora, no nedovoljno.
Možemo samo zaključiti da nam još uvijek ne voze, ne šiju, ne gipsaju, ne kuhaju roboti, da ne možemo to raditi od doma jer ne možemo svi biti dio IT sektora i da ljudi i dalje odlaze. Možda se sjetite da imate tamo neki odjel koji bi se trebao baviti ljudima.
Druga opcija je povratak umirovljenika. I to zapravo nije loša ideja. Ne nužno vraćanje na iste poslove već možda na sasvim druge poslove koji su možda fizički manje zahtjevni i ne utječu na opće zdravstveno stanje ljudi, što je u ovim dobnim skupinama vrlo bitno. Možda će tamo neka šivačica ili konobarica poželjeti još malo popuniti kućni budžet na lakšim radnim operacijama u smislu čuvanja neke porte, prodaje novina ili slično. S obzirom da je kod nas trend ranog umirovljenja još uvijek na snazi kao i sveopći poguban trend nagrađivanja nerada ( u smislu, što manje radiš više imaš), o čemu ćemo u posebnom odjelu, postoji određeni kapacitet u tom umirovljeničkom bazenu za popuniti određena radna mjesta.
Međutim, svaka osoba koja se odluči na povratak na tržište rada što se novijim zakonskim propisima i omogućava, za neke kategorije umirovljenika i pod određenim uvjetima, MORA simulirati izračun plaće koju će tom prilikom dobiti, da ne bude iznenađenja. Kakvih iznenađenja? Pa npr. poreznih. Često se događalo da se osobe nakon primljene prve plaće vrate doma jer su oporezivanja tog drugog dohotka toliko visoka da čak i osobama kojima nije do novaca već im je samo dosadno, ne isplati se takav rad. Naravno to je sada već šira priča u koju treba biti uvučena državna administracija i izvršna vlast, na što poslodavci nemaju utjecaja osim ukazivanja na takve porezne prepreke. Više od 50% osoba zaključuje da im se ne isplati raditi u okviru radnih odnosa te se javljaju alternativni, ponekad i nelegalni oblici rada u mirovini, što će se, ukoliko se porezna politika ne promijeni i nastaviti.
Stoga pravog odgovora nema već analitički prići problemu i za svako radno mjesto proučiti što možeš kao poslodavac ponuditi bolje od onoga što si nudio prije.
|
