zobena kasa

Dragi blogeri i blogerice, nisam vas zaboravila nego mi se komp pokvario i zato vam ne pisem komentare a cak i ovaj post pisem jednom zanimljivom tehnikom, tzv. "diktiraj preko mobitela igoru sto da napise u postu" tehnikom. a sad posto ga vec iskoristavam (ma neee, op.ur.) mogu napisat jednu djecju pricicu:
Vitka je bila dugovrati ljenjivac iz timbaktua i imala je jedan problem. Nitko joj nikada nije rekao sto dugovrati ljenjivci jedu. Svi znaju, necu reci da ja znam, nitko ne zna da dugovrati ljenjivci jedu snikers sladoled. I jednog je jutra pripremila sebi dorucak - zobenu kasu. I svakog jutra je govorila "ja ne volim zobenu kasu". Posla je setati i srela je jednog seljaka. Pita ga sto je doruckovao, a seljak kaze "zobenu kasu". Kaze vitka "i ja". "Ali ti bi trebala jesti snikers sladoled". Tog dana za rucak Vitka je napravila juhu od sladoleda, zatim salatu od sladoleda i za kraj puding od sladoleda. Uz caj je jela sendvice od sladoleda. I tako iz dana u dan dok nije iscrpila sve zalihe snikers sladoleda. I sto je doruckovala iduce jutro? Zobenu kasu! &#$%#

brijem da se čudno osjećam

Ljubav je slijepa, zato se zaljubljeni pipkaju.
Sretna nam osma mjesecnica!

A ovako je proslavljena: bio je jucer Igor kod mene i jeo puding i igro Super Maria sa mojom sestrom i gadjo se s njom wc papirom. Kasnije smo bili u becku i igrala sam biljar. Jesam jesam. i tak... A danas ujutro sam bila u pravom ženskom šopingu s Burom, Dorom i Silvijom. I baš je bilo fora. I ja sam dobila novi sat. I sve tako nešto.

Sretan rođendan kraljice!

(19.1.1943 - 4.10.1970.)
Freedom's just another word for nothing left to lose...
Ja sam sad jako tužna. Sjećam se nekog španjolskog starog filma u kojem jedno cura uleti u kuću vrišteći i gušeći se u suzama i kaže mami i tati:Janis je umrla...i onda i oni počnu plakat...

np.Janis Joplin-Take another little piece of my heart

Ja sam jedno emotivno dijete i dok sam bila u školi bila sam samo malo tužna i mislim si konačno sam očvrsnula i evo pustim je da svira i rasplačem se ko kišna godina...

np.Janis Joplin-Summertime (live at Woodstock)

Dosta od mene.

Ljudi,djelite se,množite se prije nego vam garancija istekne

Subota, lijepa, čudna, zbunjujuća subota, zadnja subota ove djelomične slobode.
Prvo, imala sam kreativnu minutu i tako nastade ovo majca-remekdjelo. ovo je izdaleka

Nadam se da se natpis vidi pročitat. Ovo malo žuto pokraj je trebao bit Woodstock,ono malo, vječni Snoopyjev pratitelj. Dakle.
Oko 18h zvoni telefon. Ono Siki. Čujem ja kak nešt nije u redu.
ja:Siki,štaj bilo?
ona:Ma...ništ.
ja:jesi se sa svojima posvađala
ona(tužnim glasom):ne...pročitala sam Princa mješane krvi...
ja:ajoj...nemoj bit tužna, ma ja sam dva sata plakala, on je meni najdraži lik i još ne vjerujem da je umro...
ona:pa nemogu vjerovat...
ja:ajd nemoj bit tužna,pričat ćemo u gradu
ona:*poklopi mi slušalicu*
Imala sam jebenu intuiciju da će bit super, ali sve se urotilo protiv mene. I šminka i starci i ključ kojeg sam po sata tražila tako da sam (NARAVNO) opet kasnila i putem skužim da nisam ponjela ni fotić ni papiriće za suck&blow ni ništ. I bila sam žalosna što opet kasnim i što će se Siki puno ljutit i onda sam sjela na nasip kraj mosta i žalosno pjevušila Under the bridge (prigodno). I onda su naišle odnekud se stvorile cure i dečki s puno puno alkohola, naime pilo se povodom Moinog i Bruninog rođendana. Pa smo pili neko fino ali jako domaće vino pa smo jeli čokoljadu koju je meni gladnoj Raguž kupijo, pa mi Teo bio zakon,puno se smijao i imao je najbolju namjeru pjevat sve Azrine pjesme s Kad fazani lete al smo nešto brzo posustali. Završili u Corneru, naravno, al bilo fora, Raguž i ja cijelo vrijeme plesali i glupirali se i isprobavali kak nam ide akrobatski rock'n'roll pa ja skoro završila (u bliskom susretu s betonom) s potresom mozga. Naučila sam kako ne treba radit most u prepunom kafiću (prošli put razbila nekom tipu glavu, a jučer udarila rukama od stol jako) i naučila kak je super kad ti sestrična ima velikog jakog dečka pa te ne gnjave neki ljigavci s glupim upadima :))))) I kunem se da više neću nikog s nikim spajat. Neću. Samo izgubim živce i u cijeloj priči samo se ja sekiram. Blj. Onda ispratih R. na kolodvor, putem svratismo do rupe (nije to onaj kafić Rupa.naša rupa je doslovce...pa...rupa) pa smo se tamo hm...družili. Pa me Vjeko pratio kući pa smo razglabali o svijetskim problemima. Onda dođoh kući u pola 3 (s tim da sam bila tooolko gladna,da mi cijelim putem kruljilo u želudcu), otvorim frižider i skužim kak nema ništa jestivo,sve neke salame smrdljive i sl. Onda sam se ja ovako snašla: Nutella,moja radost jeeee... (Jel vam se sviđaju moje šiškice,malo sam se iživljavala na kosi ovih dana).Zaspala sam tek u 5. Čitala Zločin i kaznu za to vrijeme. (oh,could I be a bigger geek?)

A sutra škola. ARGH. Dammit. Sva ona tortura opet ispočetka….
PS:Bruno i Teo; dečki dragi, prolili ste onaj bambus nečastivi po mojim vitkastičnim rukavicama! Sramota…Nikad više vas neće grijati topli dodir vitkastičnih rukavica…:P

Saga o psima

Još sam od malena bila u stalnom kontaktu s psima. Naime moja baka je uzgajala jazavčare. Imali smo i jednog ludog psa mješanca kojeg je dida udomio, taj je imao jako jako puno dlake a nije se htio kupati tak da su mu narasli dreadovi. I stalno smo visili na sudu jer se nijedan veterinar nije usudio cijepit ga. Umro je u dubokoj starosti od 12 godina. Onda je baka prestala uzgajat pse, ali zato sam ja stalno dovodila skitnice. Jednog sam našla na cesti,imao je samo tjedan dana i bila sam uvjerena da je to krtica, uopće nije ličio na psa onak goluždrav i zaklopljenih očiju. Nazvala sam ga Puti (jer sam ga našla na putu) i davala mu jesti na dudicu i sve tako nešto. Jednog je dana odlutao i vratio se sa ogromnom zagnojenom ranom na vratu i tata ga je dao uspavati. Tad sam bila još dosta mala, nekih dvanaest godina, i plakala sam tjednima. Onda sam nakon toga još hrpu puta dovlačila skitnice i hranila ih, ali svi su nakon nekog vremena odlazili, i tata je odlučio kupit poštenog psa koji nebi otišao nakon poštenog obroka. Htjela sam tibetanskog ovčara ili retrivera ili bigla ili samojeda ali je moj stari lupio šakom od stol, uzviknuo:"kupujmo hrvatsko!" i kupio hrvatskog ovčara. Kao;oni su odlični čuvari, privrženi a tvrdog karaktera. A ja si mislim: majko moja, taj ćuko izgleda ko ovca koja je progutala vuka. I nakon nekoliko tjedana došao mali Timi u maloj Ariel košari. Cvilio je po noći pa sam ga svake večeri mazila dok nebi zaspao. I sad je već veliki- ima dvije godine. I nema psa koji bi njega zamjenio. Doduše, naučio je samo reagirati na Sjedni! i Gdje je mica-maca? (na to počne lajati i trčati po dvorištu-nije ljubitelj mačaka) ali je svejedno strašno pametan. Ne jede meso baš previše naprimjer,ali šljive i lubenice obožava. Ne voli nikog od mojih osim Bure. Raguža zbilja ne voli. Al to je od ljubomore. Strašan je taj moj ćuko. Svaki put popiša poštara. I svima je ružan, a meni je sad strašno slatki. Baš ga baš ga volim. Peso mali čupavi puflasti *raznježeni smajl*
Dakle,to je bila saga o psima. A sad odsta. Odo spavat.
PS: u prijašnjim postovima taj je pas oslovljavan sa Šnjifi, ja ga tak zovem jer moji nisu htjeli da se zove Hogar Strašni već su prihvatili sestrinu imbecilnu ideju da se zove Timi pa ja protestiram :)

Koliko muškaraca treba da se promjeni žarulja?

Praznici su skoro gotovi a ja ništ pametno nisam napravila. Po cijele dane sam ili spavala ili bila vani. Najteži intelektualni napor bio je čitanje knjiga i gledanje filmova. Strašno.

Volim početke godine. Uvijek se rode neke odluke u glavi, pomislim kako mi je to prilika poboljšati se, i ustrajem u tome prvih mjesec dana i onda me napusti volja. Zbilja sam mlitav karakter.

A znate ono kako kažu-kako ste dočekali novu godinu takva će vam i biti. Eto, prošle godine sam se puno napila i dobro zabavila. I istina, 2005. Mi je bila pijana i zabavna. Po tom sudeći, ova bi trebala biti bolesna, trijezna i puna smijeha. Jej.

U nedostatku bolje litrature čitam Bonton tiskan 1948. Smiješno. Užasno smiješno. I kruto i ukočeno.

Jučer je Siki provalila još jedan biser:”Hoćete da vam odsviram Mona Lisu?”

Ovaj post JE zbrda-zdola a šta sad.

Gledala sam koncert Peppersa-live in slane. Zaljubila se u Frusciantea. Makar i on ima tikove dok svira. Onak jako otvori usta, djeluje kao riba na suhom. Evo vam slika njegova,tek tako da popuni prostor:

eto,i tu je s tikovima

Slijedi bolji,duži,informativniji,pametniji post čim se dogodi nešto. Valjda se hoće dogoditi >>nešto<<.

RETRO

Prošla tako i 2005. I bila je dobra. Štoviše dapače bila je odlična. Kako je nebi sad odmah zaboravili slijedi prisjećanje na sve ludosti u protekloj godini!

NAJ MJESEC: Lipanj. Škola skoro gotova, pa moj rođendan,jedna pankerijada, pa svakodnevna opijanja pa okupljanja na Burinom tavanu i još mnogo mnogo lijepih stvari.

NENAJ MJESEC:Prosinac. Prevelika strka oko škole. I početak rujna. Isti razlog.

NAJTJEDAN: Onih tjedan dana u Selcu sa curama! E to je bio život!

NAJ ŽENSKA OSOBA: Roms. Bura,Siki i Mo, znajte da ste mi vi prve u srcu ali stavljam Roms jer se pokazala jako pouzdanom i dobrom i dragom osobom. Dobri smo si…jel?

NAJ MUŠKA OSOBA: A sad…zar treba reći…pa zna se…

NENAJ ŽENSKA OSOBA: Kolegca. Fala Bogu, ne vidim je više tako često.

NENAJ MUŠKA OSOBA: Frćkavi. To je onaj što se uvijek razbaca kad pleše. Izgleda drago ali je malo napasan i nisu mu baš sve daske u glavi.

NAJ DEBITANT: Teo. Zato jer čuva našu naj žensku osobu. I zato jer se ne ljuti kad se puno cura dere na njega

To su teo i roms
NAJ BISERKA: Siki. Bez konkurencije. Kako je ono išlo: Jel se njima spusti kad im se digne? Ili ono- Tko vam svira vokal? Ili pak-Ovaj avion nema žmigavce. A da ne spominjem kung fu!

NAJ DOGAĐAJ: Uf ima ih…Osvajanje 1. Mjesta na državnom. Evo recimo da je to

NENAJ DOGAĐAJ: Posvađala sam se s naj frendom u 3. mjesecu. Ne pričamo još.

NAJSLUŠANIJI ALBUM: Lesson 2. Doors vs. Floyd. Na Burinom tavanu uz puno dima i ponekom suzicom.

NAJ POKLON(i): Obadva su od Guza. Gledajte i slinite.


NAJ LUDOSTI:-Ukrale smo fotelju!
-Pekle smo kukuruze na gimi!
-Posestrimile smo se!
-Krstile smo drvo!
-Dudale smo dude u prepunom Stageu!
-Omotale smo gimu wc papirom!
-Igrale gumigumi u Davoru!
-Sakrile smo pokvarena jaja u školu! (e to je smrdilo…)
-Tukle smo se jastucima i igrale “poker” na skidanje!
-Pjevale smo i svirale jednom dečku pod prozorom!
-Snimile film o sisama!
Jel treba još?

NAJPONAVLJANIJA REČENICA: Vitka, znam da ti je ovo dosadno ali…
By Bura koja misli da mi je dosadna. Dušo, nisi, zbilja nisi, znaš da nisi!

NAJ FOTKA: Igor.Tek izašao iz Popovače. Gledajte i divite se.

PS:to je ujedno i najmuška osoba,taj Igor iz Popovače, na fotki

NAJ PIĆE: Kad se sve zbroji i oduzme ispadne da se u biti najviše pila vodka. Ali je najviše bambusa bilo ispovraćano.

NAJ HRANA: Ma nešt nabrzaka kod one tete s kioska.

NAJ KOMAD:Aleksandar Štulhofer. Slin slin svrš svrš.

REČENICA KOJU JE BURA OVE GODINE ČULA NAJVIŠE PUTA: Imaš cigaru?
REČENICA KOJU JE MONIKA OVE GODINE ČULA NAJVIŠE PUTA: Posudiš mi bilježnicu?
REČENICA KOJU JE SIKI OVE GODINE ČULA NAJVIŠE PUTA: Obećajem,neću kasnit.
REČENICA KOJU SAM JA OVE GODINE ČULA NAJVIŠE PUTA: Jel ti to pravo ime?
REČENICA KOJU JE IGOR OVE GODINE ČUO NAJVIŠE PUTA: Volim te.

E DA NAM 2006. BUDE JOŠ BOLJA!

mi imamo zivot, iako smo u 1:30 na netu. ali imamo!

sretna nova gripozna godina!
ja sam kod Guze i mi se puno volimo. imam temperaturu pa me on pazi. na sampanjac smo zaboravili, pa smo ga otvorili sat vremena kasnije. dobro pa plocice u kuhinji nisu pukle od udarca cepa :)

ljudima u Svalbardu i na Fidži otoku i na Zemlji Franje Josipa i svima vama u Rvatskoj, pa bili vi kod kuce ili vas je zenska zajebala pa ste sami sa starcima, ili sada lunjate negdje po gradu, ili ste kao nas dvoje pod dekicom i gledate jet lija kako sam ubija 50 ljudi (ha-ca film) SRETNA VAM NOVA!