Mare nostrum adriaticum

OTOCI LOŠINJ I CRES - BISERI HRVATSKOG JADRANA
Među najljepšim jadranskim otocima, prostorno je i najveća
otočna skupina na Jadranu s ukupno 36 otoka,
otočića i nadmorskih grebena.
Otoci Cres i Lošinj, a posebice grad Mali Lošinj, jedinstveno su i nezaobilazno
odredište za one koji vole odmor u miru i tišini autentičnog primorskog ambijenta.
Smješten daleko od užurbane civilizacije, stresa današnjice, prometnog kaosa,
a ujedno blizu i dokučiv, cresko-lošinjski arhipelag mjesto je nezaboravnog odmora
u nezagađenoj prirodi i blagodatima bistrog i čistog Jadranskog mora.
S pravom nose epitet "mjesto na koje ćete se uvijek vraćati".
U cresko-lošinjski arhipelag spadaju otoci:
Cres,Lošinj,Unije,Susak,Ilovik,male srakane i vele srakane te manji otočići:
Galiola,Zeča,Zaglav,Trstenik veli, mali trstenik,Orjule vele i orjule male.

Otok Cres, najveći jadranski otok, nalazi se na sjevernom dijelu Kvarnerskog zaljeva. Na jugu, u Osoru, povezan je pokretnim mostom s otokom Lošinjem. Cres je brdovit otok dug 66 km i širok od 2 do 12 km. Obala otoka je razvedena i duga oko 248 km i obiluje mnogim uvalama i šljunkovitim plažama na svom zapadnom i južnom dijelu, dok su sjeverni i istocni dio ovjencani strmim i surovim stijenama. Najviši vrhovi otoka Gorice (648m) i Sis (638m) nude jedinstve pogled na cijeli Kvarnerski zaljev pri kojem nitko ne ostaje ravnodušan.
Kao posebnu zanimljivost treba istaci prirodnu neobicnu pojavu slatkovodnog jezera Vrana, površine 5,75 cetvornih kilometara. Razina slatkovodnog jezera je iznad razine okolnog mora, a njegovo dno ispod morske razine na dubini od 74m. Cres karakteriziraju veliki kontrasti izmedu sjevernog submediteranskog dijela s visokim i gustim šumama hrasta medunca, graba, brijesta i kestena i srednjeg i južnog mediteranskog dijela koji obiluje pašnjackim goletima i gustom makijom.
Veliko bogatsvo biljnog (oko 1300 vrsta) i životinjskog svijeta, s izuzetnim brojem

edemickih vrsta predstavlja pravi izazov za zaljubljenike u prirodu. Na Cresu je takoder jedno od posljednjih staništa vrlo rijetke ptice - bjeloglavog supa.
Otok Cres bio je naseljen vec u mlade kameno doba. Kontinuitet života na otoku predstavlja nam izuzetno bogato povijesno i kulturno naslijede: od niza liburnijskih gradina, ostataka antickih gradova, ranokatolickih crkvica razasutih po otoku, samostana i ostataka gradskih baština venecijanskog razdoblja do spomenika današnjice.

Duga i zanimljiva povijest ovih otoka posljedica je prije svega zemljopisnoj položaja, klime i reljefa. Otoci cresko-lošinjskog arhipelaga bili su naseljeni vjerojatno već koncem paleolitika, o čemu svjedoče pronađeni ostaci iz kamenog doba. prvi su počeli graditi kamene kuće Iliri, točnije Liburni. U prvom stoljeću prije Krista prevladava utjecaj Rima, kada sve veći značaj dobivaju postojeća naselja Osor i Cres, a razvijaju se i nova. Nakon pasa Zapadnoga Rimskoga Carstva Cres potpada pod vlast Bizanta sljedećih 6 stoljeća. Tijekom 7. stoljeća na ova područja pristižu Hrvati i polako prevladavaju. Početkom 9. stoljeću kratko ovi otoci potpadaju pod vlast Franaka Karla Velikog, da bi uskoro ponovno bili vraćeni Bizantu. Oko 882. godine Hrvatska se prvi put javlja kao samostalna država, a Cres i Osor, još uvijek pod vlašću Bizanta, Hrvatima plaćaju danak. Za vladavine kneza Tomislava (910.-928.) Cres i Osor potpadaju pod hrvatsku vlast., da bi se nakon Tomislavove smrti opet vratili Bizantu. Devetog svibnja 1000. godine venecijanski dužd Orseolo uplovljava u Osor i osvaja otoke bez borbe. Zbog slabljena Venecije ove otoke opet osvaja Bizant, a koncem 11. st. vraćaju se pod hrvatsku vlast. Dvanaesto stoljeće prolazi u stalnoj izmjeni mletačke i ugarske vlasti, da bi koncem 12. stoljeća Mlečani čvrsto zaposjeli otoke. Koncem 14. st. ponovno ih osvajaju Mađari, da bi 1409. godine bila ukinuta cresko-osorska kneževina, a otoci postali posebne administrativne jedinice Venecije. Koncem 18. st. ovdje kratko vladaju Austrijanci, zatim Napoleon, pa opet Austrija, ovaj put punih stotinu godina. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata ovi su otoci Rapalskim ugovorom dodijeljeni Italiji, a nakon njene kapitulacije 1947 vraćeni hrvatskoj

Otokom Cresom prolazi 45 stupanj sjeverne širine što je od velikog značaja za klimu, vegetaciju i život uopće na ovim otocima. Klima otoka je izrazito mediteranska, ljeta nisu previše vruća a zime izrazito oštre. Prosječna zimska temperatura nije niža od 7 stupnjeva C, a ljetna nije viša od 27 stupnjeva C. Temperatura mora zimi je oko 12 stupnjeva C, a ljeti ne prelazi 25 stupnjeva C. Lošinj je jedno od najsunčanijih mjesta Europe sa 2600 sunčanih sati godišnje. Oborina ima malo i nepravilno su raspoređene. Nema dugih kišnjih razdoblja, kiši obično u pljuskovima a snjega gotovo da i nema. Obala otoka Lošinja je vrlo razvedena, duga je 545 km. Ona broji 4 otoka, 14 otočića i velik broj grebena. Obiluje većim i manjim uvalama sa pješčanim ili šljunčanim plažama ili plaže s glatkim ali i hrapavim stijenama do kojih se dolazi uređenim pješačkim stazama koje vode kroz stoljetne borove šume, makiju i maslinike sa čestim panoramskim pogledom na Lošinj i otoke lošinjskog arhipelaga.

POVIJESNE CRTICE

Otok Lošinj predstavlja dio jednog od najljepših arhipelaga Kvarnera, Cresko-lošinjski arhipelag, koji se u antičko doba zvao APSYRTIDES (naziv je u vezi sa grčim mitom Jason i zlatno runo). Otoci Cres i Lošinj su u svojoj davnoj prošlosti činili cjelinu ali su zbog potreba trgovine i Jantarskog puta razdvojeni umjetno prokopanim kanalom kod Osora - 4000 godina staroga grada i od tada se tretiraju kao dva zasebna otoka. Povijesne su oluje poput morskih valova zapljuskivale naše otoke. Od paleolitika do Ilira, Liburna, Rimljana, Bizanta, naleta Saracena, Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva, Mlečana, Francuza, Italije, Jugoslavije pa do današnje Republike Hrvatske. Svi naleti na područja ovih otoka ostavili su tragove sredozemne i europske civilizacije i bogatstvo kultura jezika: slavenskog, latinskog, germanskog… U XIX st. lošinjani su bili poznati širom svijeta po svojoj vještini izrade jedrenjaka ali i kao poznati moreplovci i kapetani koji su svakim svojim povratkom na otok donosili dašak kulture iz zemlje iz koje su dolazili što se očituje u arhitekturi Malog i Velog Lošinja.

TURIZAM NA LOŠINJU

Lošinj je razvijeni turistički centar sa dugogodišnjom tradicijom privatnog i hotelskog smještaja. Njegovi stanovnici i turistički djelatnici poznati su po svojoj uljudnosti sa gostima i profesionalnim osobinama koje imaju korijen u samim počecima turizma koji sežu u 1880. godinu kada se kao prvotni oblik turizma na otoku pojavio zdravstveni turizam. Svojoj populatnosti kao ciljana turistička destinacija Lošinj duguje lošinjskom profesoru Ambrozu Haračiću koji je svoje meteorološke izvještaje slao u Beč i prvom registriranom turistu ovog otoka dr. Conradu Calru i njegovom bolesnom sinu koji je nakon samo 3 tjedna provedenih na otoku u potpunosti ozdravio.
Mali lošinj je inače najveće mjesto na jadranskim otocima (5000 stanovnika) a u sezoni grad zna brojiti i preko 10 tisuća.Mali lošinj je katamaranom povezan sa Rijekom i brodskim vezama sa zadrom
i pulom.


OTOCI CRESKO-LOŠINJSKOG ARHIPELAGA (UNIJE,SUSAK,ILOVIK,SRAKANE)
OTOK UNIJE

Naselje Unije smjestilo se na zapadnoj obali istoimenog otoka. Naslanjajući se na sam centar naselja, u more se pruža neveliki lukobran na čijem je kraju crveni svjetionik. Mjesta ima za desetak jahti, a dubina mora na samoj glavi lukobrana je veća od pet metara. Pristati se može samo s unutrašnje strane lukobrana. Ukoliko na lukobranu nema mjesta, možemo se sidriti u sredini uvale. Sidri se na dubini od 5-10 metara. Prilikom sidrenja pomoći si možemo u mislima povlačeći crtu koja spaja glavu lukobrana i hrid Školjić. Sidro treba baciti negdje oko te crte. Dio zaljeva između hridi Školjić i Unija (prema izbočenom rtu Nart) nije dovoljno dubok pa ga treba izbjegavati.
U geološkom pogledu otok je podijeljen, pa tako otokom dominira makija
nisko raslinje i masline, a samo jugozapadni dio otoka je sedimentan,nalik
na susjedni otočić Susak.U vodama oko unija love se velike količine jadranske
lignje
OTOK SUSAK

Ako su Kornati arhipelag koji se najviše slika, Susak je otok o kojem se najviše priča. Uostalom, na raznolikosti i osebujnosti Suska neki su znanstvenici doktorirali. Susak je zanimljiv mnogima: lingvisti proučavaju jezik suščana koji se razlikuje od svih drugih hrvatskih dijalekata. Vinari traže tajnu nekad nadalekeo poznatok vina s ovog otoka, građevinari proučavaju kako suščani kroz pješčane kanale filtriraju morsku vodu u boćatu, biolozima je zanimljivo raslinje ovog otoka, dok geolozi pokušavaju otkriti tajnu njegova nastanka. Sami suščani, očito nedovoljno zainteresirani navedenim problemima, polako su u velikom broju emigrirali. To je lingvistima donijelu novu zavrzlamu, jer sada se govori dijalektom koji je u mnogo čemu amerikaniziran. Još je jedna zanimljivost na ovom otoku koja ga razlikuje od svih drugih. Umjesto dobro znanih gromača (kamenih zidova) posjede na ovom otoku razdvaja trstika. Trstika je sječena na način da između polja raste poput zida, istovremeno štiteći raslinje od vjetra i počalice (pošalica - sol donesena vjetrom otrgnuta s krijeste vala)

Na najvišem vrhu otoka nalazi se uočljiv svjetionik čije svjetlo ima vrlo velik domet, svrstavajući ga među tri najjača svjetionika na Jadranu. Noću, u pravilnim vremenskim razmacima, njegova svjetlost opipava cijeli otok, pa ako se potrudimo popeti na neku od uzvisina, za vjetrovitih noći stvara neobičnu igru svjetlosti i sveunaokolo rastuće trstike.

Suščanke su poznate po svojim neobičnim narodnim nošnjama. Njih protučavaju etnolozi (odjeću). Mnogi parovi dolaze iz Amerike na ovaj otok vjenčati se, točnije iz newyorškog predgrađa Hoboken, na taj način odajući počast svojem podrijetlu.Sušačka se luka zove Dragoča. To je jednino mjesto na otoku gdje možemo pristati. Lukobran štiti lučicu od bure, ali je vrlo nezgodno uplovljavati u nju dok bura puše. Naime, samo dvadesetak metara od glave lukobrana na kojem je zeleni svjetionik, nalaze se ostaci razrušenog lukobrana. To nije samo jedan kamen, stijena, već je to pod morem razrušeni lukobran u njegovoj punoj dužini. U unutrašnjosti lučice vezano je mnoštvo barki domaćeg stanovništva, premda oni, svjesni koristi od turista ostavljaju slobodna mjesta za nautičare. Jasno, kako je Susak vrlo atraktivan otok, često nećemo naći mjesta.
S druge strane Suska, premda neprestano tvrdimo kako se radi o pješčanom otoku, naići ćemo na stjenovitu obalu. Kako je uvala Bok izložena svim vjetrovima iz prvog kvadranta, dobro je znati za zaklonište u uvali Tiseni. Ploveći dalje uzduž otoka, nakon uvale Tiseni, pomažeči se kartom da slučajno ne zapnemo o neke plićine, uplovit ćemo u uvalu Suzanski. Na sjevernoj obali Suska u otok se uvukla uvala Porat, jamačno najbolje sidrište na cijelom otoku za vrijeme bure. I ovdje se moramo sidriti podalje od obale, jer se dno vrlo blago spušta prema dubini.
OTOCI SRAKANE

Zapadno od Lošinja, između Unija i Suska, smjestila su se dva mala otoka - Vele i Male Srakane. Veći od dva, kako im i samo ime kaže, Vele Srakane, nalaze se sjeverno od Malih Srakana te južno od Unija.
Sam otok i nije tako velik. Po cijeloj dužini, može se prehodati za nepunih sat vremena, a kad stanemo na sredinu otoka (po širini), možemo istovremeno vidjeti njegovu istočnu i zapadnu obalu. Mještani kažu da kad zimi puše bura, morske kapi koje se raspršuju udaranjem valova o obalu, prelijeću cijeli otok po širini i padaju na obalu s druge strane. Sama obala je niska i prilično nerazvedena (skica terena). Uglavnom je hridinasta, pošto je otok izložen svim mogućim vjetrovima te je izložen sa svih strana, radu valova.
OTOK ILOVIK

Otoci Ilovik i Sveti Petar nastavljaju se na južni dio otoka Lošinja od kojeg ih dijele Ilovačka vrata.
Otok Ilovik ( 44 28 N, 14 33 E ) na kojem se nalazi jedino istoimeno naselje ima površinu od 5,8 km2, a opseg mu je 15,4 km. Obala je sa svih strana lako pristupačna, sa mnogo pitomih uvala. Najveća uvala sa pješčanom plažom je Paržine na jugoistočnoj strani otoka.
Izmedu dva otoka proteže se kanal dužine 2,5 km i širine oko 300 m. Njegov akvatorij prirodno je zaštićen od svih vjetrova, osim donekle od juga, te može pružiti siguran boravak jahtama i manjim brodovima. Svojim položajem na granici sjevernog i srednjeg Jadrana vrlo je pogodan za noćenje jer za samo nekoliko sati možete stići do Istre, Krka, Raba, Paga, Kornata i drugih srednjedalmatinskih odredišta. (Pogled na otok Premuda i otočiće Trstenjak i Grujica)