Ayumi
07.06.2006., srijeda
Pogreb;Roary i Charlotte Lincoln
Bilo je lijepo i sunčano jutro...pa ipak,samo vremenski...Slytherini su bezbiržno sjedili na obali jezera kao da se ništa nije dogodilo...Hufflepuffi su barem pokazali malo poštovanja i izrazili(posebno nama)sućut...Griffindori su potražili "partenere" iz Ravenclawa i bili uz njih...meni je Harryjev zagrljaj trebao više nego ikad...preko noći sam bila s njim u njegovoj spavaonici...samo se ležali zagrljeni cijelu noć...mislim da je Harry u jednom trenutku čak i zaspao,ali ja nisam mogla spavati.Cijelo vrijeme mi je pred očima bila slika mene i Astrid kad sam bila kod nje u posjetu u Francuskoj ovog ljeta...i kad sam se transformirala da ju nasmijem... ...ova...nedostajala mi je više nego roditelji...i baš to me izjedalo iznutra...osjećala sam se krivom zbog toga...ostavimo se toga i vratimo se jutru... Dakle,ja sam stajala na obali jezera zagrljena s Harryjem,Kat,Lunom,Herriet i Zarom u jedan group hug u krugu...i došlo je vrijeme za moj govor: Ja:Astrid je bila osoba koja je rijetko izgledala kao da je tužna,s tim da je skrivala duboko u srcu tugu za svojim roditeljima.Uvijek je svima bila potpora,nada,utjeha...živjela je kao da joj je svaki dan poslijedni...bila je hrabra i odvažna kako mnogi danas nisu niti će ikada biti...uvijek me je razumjela...voljela je druge zbog njihovih pravih vrijednosti i uvijek će živjeti u mojem srcu. Stavila sam jednu bijelu ružu na njen grob i otrčala u spavaonicu.Tamo sam se bacila na krevet,okrenula lice prema jastuku i plakala i plakala i plakala i plakala...dok nije ušao Harry. Harry:Hej...hej,hej,hej...znam kako ti je...bila je i moja prijateljica...dođi ovamo... Zagrlio me.Ja sam nastavila plakati na njegovom ramenu. Harry:Sve će biti u redu.Astrid još uvijek živi u našim srcima...sve će biti OK. Odgurnula sam ga. Ja:Kako samo možeš to uopće pomisliti?!Kako to misliš 'sve će biti u redu'.Upravo sam izgubila osobu koju sam voljela najviše na svijetu...osobu koja je razumjela sve...i kako se ja osjećam i čega se bojim i što volim...a ti?! Harry:Što ja?! Ja:Ti nemaš pojma kako je meni...možda znaš kako se osjećam jer smo oboje izgubili roditelje...ali drugo ne razumiješ... Harry:Ayu,očito si uzrujana zbog Astrid,to je samo faza,proći će. Ja:Dobro,kaj je tebi?!Proći će?!Astrid je mrtva i to neće proći!Ili se ti možda nadaš da ću zaboraviti Astrid i posvetiti se tebi?! Harry:Ja ne... Ja:Što ti?!Mislila sam da si drukčiji,ali sada shvaćam da si ti običan,ušljivi gad kao uostalom i većina dečkiju u ovom prokletom dvorcu. Harry:Smiri se,možemo to lijepo i mirno raspraviti. Ja:Šta ti misliš da je ne vidim kak se ti i Parvati gledate?!Ti misliš da ja ne vidim da ti sliniš nad njom i ona nad tobom?!Misliš ili da sam glupa ili da sam naivna ili da sam slijepa?!Grdno se varaš,golupčiću!Idi svojoj Parvati,znam da ju voliš više od mene.I ne ćelim te više nikad u životu vidjeti u ovoj spavaonici! Harry:Samo kad bi mi dopustila da ti objasnim... Ja:Nemaš ti meni šta objašnjavati!Gubi se! Harry:Ali... Ja:JESI LI GLUH?!GUBI SE!!! Izašao je,a ja sam se opet bacila na krevet.Prvo Astrid,a sad još i ovo.Morala sam se malo smiriti,pa onda tek potražiti Harryja.Sišla sam na ručak. Dumbledore:Došle su nam blizanke Charlotte i Roary Lincoln. Ja(šapćem):Like I care. Dumbleodre:Samo da ih razvrstamo i to je to. Curke su mi se činile simpatičnima i zaključila sam(po njihovom izgledu)da bi trebale postati Ravenclawka ili Girffindorke...ali... Klobuk(za obje):SLYTHERIN! Ja:Ja mislim da nisu baš za Slytherine,mislim,uopće mi ne izgledaju ko da su zle,izopačene i glupe...zapravo,više mi izgledaju ko Ravenclawke. Katarina:Nikad ne znaš. Charlotte i Roary Lincoln(baš su slatke):  I tako,Roary nam je i prišla. Roary:Hej. Ja:Hej.Vas dvije mi ne izgledate ko materijal za Slytherine. Roary:Znam,ja uopće nisam htjela bit tam...a nije ni Charlotte... Ja:Kako to da ste onda tam upale? Roary:Ma,nemam pojma...mislim,naša obitelj je u Slytherinimastoljećima,pa valjda zato...nismo mi baš za njih... Ja:Znam. Krenula sam nazad gore prema društvenoj kad me zaustavio Astridin best frend James,bezjak. James:Hej,ti si Ayumi,jel? Ja:Da. James:Astrid mi je rekla da ti dam ovo kad ona umre.Izvoli. Ja:Hvala. James:Moram ići.Bye. Ja:Bye. Otišla sam u spavaonicu i izvadila gitaru(koju mi je dao James).Na njoj je bilo izrezbareno Astrid&Ayumi&Herriet&Zara&Luna&Katarina 4ever.Osmijehnula sam se i uzela gitaru.jela sam na svoj krevet i odsvirala neku ljestvicu,a onda i The soun of silence od Simona&Garfunkela...i otpjevala,naravno. Hello darkness, my old friend, Ive come to talk with you again, Because a vision softly creeping, Left its seeds while I was sleeping, And the vision that was planted in my brain Still remains Within the sound of silence. In restless dreams I walked alone Narrow streets of cobblestone, neath the halo of a street lamp, I turned my collar to the cold and damp When my eyes were stabbed by the flash of A neon light That split the night And touched the sound of silence. And in the naked light I saw Ten thousand people, maybe more. People talking without speaking, People hearing without listening, People writing songs that voices never share And no one deared Disturb the sound of silence. Fools said i,you do not know Silence like a cancer grows. Hear my words that I might teach you, Take my arms that I might reach you. But my words like silent raindrops fell, And echoed In the wells of silence And the people bowed and prayed To the neon God they made. And the sign flashed out its warning, In the words that it was forming. And the signs said, the words of the prophets Are written on the subway walls And tenement halls. And whisperd in the sounds of silence. A poslije i Losing my religion(u čemu mi se i Kat pridružila). Life is bigger It's bigger than you And you are not me The lengths that I will go to The distance in your eyes Oh no I've said too much I set it up That's me in the corner That's me in the spotlight Losing my religion Trying to keep up with you And I don't know if I can do it Oh no I've said too much I haven't said enough I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try Every whisper Of every waking hour I'm Choosing my confessions Trying to keep an eye on you Like a hurt lost and blinded fool Oh no I've said too much I set it up Consider this The hint of the century Consider this The slip that brought me To my knees failed What if all these fantasies Come flailing around Now I've said too much I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try But that was just a dream That was just a dream I naravno People are strange. People are strange when youre a stranger Faces look ugly when youre alone Women seem wicked when youre unwanted Streets are uneven when youre down When youre strange Faces come out of the rain When youre strange No one remembers your name When youre strange x3 People are strange when youre a stranger Faces look ugly when youre alone Women seem wicked when youre unwanted Streets are uneven when youre down When youre strange Faces come out of the rain When youre strange No one remembers your name When youre strange x3 When youre strange Faces come out of the rain When youre strange No one remembers your name When youre strange x3 I otrčala u Harryjevu spavaonicu. Ja:Harry? Harry:Da? Ja:Žao mi je. Harry:Sve ok. I onda me opet zagrlio,a ja ga nisam odgurnula.I tako je prošao još jedan dan u Hogwartsu. |
