Ayumi
03.06.2006., subota
Stara frendica stiže u pomoć 
|
Probudila sam se.Padala je kiša,nije se vidjelo jer naša ćelija nije imala prozore,ali se čulo bubnjanje kišnih kapi po krovu...bilo mi je hladno i samo sam se željela vratiti kući...Kući pomislila sam...što li je napravio Mamoru kad se nisam pojavila na peronu 9 i 3/4?Tjedan dana prije početka praznika sam mu pisala da ću doći...i što sada kad me nema?Pogledala sam Astrid...ona je još uvijek spavala...sjetila sam se da je nju na peronu trebao dočekati njen best frend...pitala sam se kako je tek on reagirao...usobu je ušla Bellatrix. Bellatrix:Hej ti plavušo,probudi se! Astrid se probudila. Bellatrix:Danas je velik dan...danas šaljemo par kapi vaše krvi Harryju...bit će veselo... Ja:Glupa kučko! Bellatrix:Crucio! Ponovo sam se osjećala kao da mi svaki milimetar kože probadaju usijani noževi... Belltrix:Baš si naivna...poput mutnjakuše... Ja:JA SAM ČISTOKRVNA! U sobu je upao Snape. Snape:Kakva je to buka? Bellatrix:Ah,ništa mala se pravi pametna... Ja:A KAD SE SJETIM DA TI DUMBLEDORE VJERUJE,SNAPE!TI SI SAMO OBIČNI LAŽLJIVI LJIGAVAC!!! Snape:Hmmm...Dumbleodre...stara budala...ali dobro sad...nije ni bitno...Crvorepe,imaš li nož? U sobu je u međuvremenu ušao Crvorep. Crvorep:Imam. Snape:Krasno...koju ćemo prije? Bellatrix:Ne bismo li ih prije malo mučili? Snape:Pitat ćemo Gospodara,ali prvo izvršimo zapovjedi. Prišao mi je s nožem i podvrnuo rukav...napravio mi je malu porezotinu na podlaktici i ulovio krv u bočicu... Snape:Eto.Moramo poslati vašu krv da ne pomisle da je kokošja...sve će biti u redu,Ayu,samo ćemo ubiti Harryja... Pljunula sam mu u facu.Obrisao je lice mojim rukavom.Nije ništa rekao,samo je prišao Astrid i učinio joj isto što i meni.U sobu je ušao Voldemort. Bellatrix:Gospodaru,smijemo li ih mučiti?Molim vas. Voldemort:Ne,Bella,žao mi je... Snape:Zašto? Voldemort:Jer sam ja tako rekao,Snape!A sad oboje nazad na posao! Bellatrix i Snape su izašli iz prostorije. Voldemort:Hmmm...trebali bismo vas ubiti prije nego što dođe Harry...ali nećemo...ubit ćemo vas njemu pred očima...da malo pati... Potom je i on izašao.Neko vrijeme smo samo uplašeno sjedile tamo zavezane...oko 6-7 sati...potom su se vrata počela otvarati...ja sam se uplašila,ali... Ja:Katarina? Katarina:Hej,Ayu.Nemam vremena za objašnjavanje,Omami ne traje vječno. Ja:Sve si ih omamila? Katarina:Pa,naravno.Što si ti mislila? Ja:Baš ništa. Odvezala nas je.Ali prvo nešto malo o Katarini. Katarina Stratford:  6. godina, Ravenclaw. Metamorformagus je.Većina ljudi ju smatra omraženom kujom, ali što bi im ja!?Nema dečka. Najbolje frendice su joj: Zara, Luna, Ayumi, Agatha, Roary, Tonks i Herriet, a prijatelji: Harry, Ron, blizanci Weasley, Curtis i Neville.Voli čitati feminističku prozu i slušati rock glazbu. Udarač je u Ravenclawskoj ekipi(Cho je zbog lošeg letenja izbačena pa je Astrid postala lovica).Najdraži predmet joj je preobrazba , a najgori povijest magije i proricanje.Ima sestru Biancu koja je na 4.godini u Gryffindoru.Od kućnih ljubimaca ima zamorca Pantalaimona i mačke Fleur i Sirusa.U slobodno vrijeme crta i slika.Nas dvije smo išle skupa prva četiri razreda u osnovnu,a u Hogwarts je krenula ove godine,samo se nismo baš sretale jer je ona na 6. godini,ali će uskoro bit prebačena u našu spavaonicu. mogu s njom komunicirati mislima kao Herriet s Curtisom i uvijek osjećamo isto,npr. kada sam ja happy,onda je i ona happy,a kad je ona sad,onda sam i ja sad.Obje imamo i neke čudne moći tako da uvijek znamo gdje je ona druga.Najbolja mi je frendica uz curke iz moje spavaonice i doista je ne bih mijenjala ni zašto na svijetu. Ja:Kako si došla ovamo? Katarina:Sandy me donio. Ja:Kako si njega našla? Katarina:Ayu,poznajemo li se mi ili ne? Ja:Sorry,zaboravila sam...od kud ti u Hogwartsu,kaj nisi išla u Beuxbaton? Katarina:Prebacila sam se na početku godine...nismo se baš viđale...jel to Astrid? Ja:Aha.Izgleda da je u nesvijesti. Katarina:Ma,nema veze.Dođi,idemo van iz ove rupe... Ja:Gdje je uopće ova rupa? Katarina:U Škotskoj...mislim da je ovo dvorac u Edinburghu...no,daj ajde... No,Omami je ipak popustio i ubrzo su u prostoriju upali Snape,Bellatrix i Voldemort. Voldemort:A kamo vas tri? Ja:Što kažeš na daleko odavde? Voldemort:Kažem ne. Ja:Onda dobro,izborit ćemo se za slobodu. Bellatrix:Vi se kanite boriti protiv dvije najmoćnije smrtonoše na svijetu i Gospodara tame?Pobit ćemo vas ko pse... Ja:Pa,da vidimo.Keti,sjećaš li se riječi? Katarina:Naravno,Ayu. Ja:SAD! Katrina i ja:Shieldous laxarius molitus soronus! Oko nas se stvorio neprobivi,ali i nevidljivi štit.Uperila sam štapić u Astrid(koja je bila bez svijesti) i uzviknula: Ja:Mobilicorpus. Ona je zalebdjela,a Katarina je fućnula.Sandy(moj lijepi slatki zmajić) je probio krov,a ovi su pokrili glave rukama i gađali nas svime i svačime.Ja sam bacila Shiled i na Sandyja i popele smo se na njega. Ja:Do idućeg otimanja! I s veseljem sam bacila smrdobombicu na njih.Sandy je odletio u Zabranjenu šumu i spustio se negdje na čistini.Sišle smo i ja sam potapšala Sandyja.Odletio je,vjerojatno u Rumunjsku,gdje se za njega brinuo Charlie Weasley. Ja:Daj mi pomozi s Astrid. Katarina:Naravno.Aguamenti! Zalila je Astrid i ona se osvijestila. Astrid:Ti si Katarina,jel?Ayumi mi je pokazala fotke. Katarina:Jesam,drago mi je. Ja:Kaj sad?Idemo u Hogwarts?Jer ja moram u London...i javiti se Harryju. Katarina:Dajte mi ruke. Ja:Nemaš dozvolu. Katarina:Od kad si ti cura koja se pridržava pravila?! Ja:Ne znam. Katarina:Ayu,ti nisi takva i gotov.Dajte mi ruke. Aparatirala nas je na Grimmauldov trg broj 12.Sve tri smo pomislie na kuću i pojavila se.Upale smo unutra.Na kuhinjskim vratima se pojavio Sirius. Sirius:Tko ste vi? Ayumi:Nema vremena za puno objašnjavanja.Ja sam Ayumi Hamasaki,a ovo su Katarina Stratford i Astrid Cotterell.Tražim Harryja. Sirius:Kako znam da niste smrtonoše...ili prerušene smrtonoše. Ja:Gdje je Harry?! Sirius:Smiri se,idem po njega. Uspeo se stubama i nakon nekoliko minuta se vratio.Za njim je išao Harry.Zagrlio me čim me vidio. Harry:Pa,zar te nije Voldemort oteo? Sirius:Molim?!To je cura čiju su nam krv poslali?! Ja:Da,ja sam...poslali su vam i Astridinu krv.I...Katarina me spasila...zapravo nas... Sirius:Hoćeš reći da vam je život spasila šesnatestogodišnjakinja?! Katarina:Tehnički,ja sam samo omamila par smrtonoša i odvezala cure... Sirius:Omamila si smrtonoše?! Katarina:Da. Sirius:I ne trčiš Dnevnom proroku da to objave? Katarina:Molim? Sirius:Ja sam mislio da su teenagerice male hvalisavice. Ja:Je li Hermiona mala hvalisavica? Sirius:Ne. Ja:Pa,onda?!Male hvalisavice su samo bezjakinje i Slytherinke. Sirius:Znao sam to... Ja:No,ja moram ić... Harry:Kamo? Ja:Pa,znaš,stric mi je već poludio od brige...a i Astridin best frend...i tako slično...ti Keti imaš gdi bit(Katarinini starci su poginuli u istom požaru ko i Astridini,njeni su živjeli u kući do,a s njom nikad nije razgovaral jer je mislila da je bezjakinja,a i Astrid je mislila da je Katarina bezjakinja)? Katarina:Ne baš... Ja:Ideš sa mnom?I tak ima previše mjesta,a tu je ionak već gužva.Ili se vraćaš u Hogwarts? Katarina:Mislim da ću radije prihvatiti tvoj poziv. Ja:Mi onda idemo. Harry:Ma ne idi. Ja:Moram...gdi su nam stvari? Astrid:Pretpostavljam da su stvari skupili moj best frend i tvoj stric na peronu. Ja:Keti? Katarina:Moje su u Hogwartsu,ali ih je sveznajući starček vjerojatno već prebacio... Harry,Sirius,Astrid i ja samo se nasmijali ko blesavi. Sirus:Čujte,sastanak me čeka.Sretan put curke. Ja:Hvala. Katarina:Odi,Astrid,idemo mi po karte za bus... Astrid:Kaj nas nećeš aparatirati? Katarina:Ne,optužili bi Ayu da se služila magijom...Ajde! Otišle su.Katarina mi je namignula prije nego što je zatvorila vrata. Harry:Zbilja sam se bojao za tebe... Ja:Ja sam se bojala za tebe... Harry:Ma,mi smo oboje ludi... Ja:Nisi ti lud...ja jesam,ali ti ne. Poljubila sma ga. Ja:Moram ić. Izašla sma van. Ja:Hej,Keti.Gdi je Astrid? Katarina:Već sam ju aparatirala.Ajde,daj ruku. Aparatirale smo se na kraj ulice u kojoj je živio moj stric.Upale smo u kuću.Jedva sam ušla već me stric stisnuo da sam izgubila sav zrak. Mamoru:Hvala Bogu!Znaš li ti kako sam se zabrinuo!Oh,hej Keti. Katarina:Hej.Idem ja odnijest svoje stvari gore,može? Ja:Aha,evo me za minutu. Stric me napokon pustio.Samo sam ga pogledala.Između nas dvoje se razvio neki čudan odnos za koji nisu bile potrebne riječi.Popela sam se do Akire koji je spavao i poljubila ga u obraz.Zatim sam se vratila do Keti. Ja:Ej.Kako napreduje raspakiravanje? Katarina:Još malo pa gotovo. Ja:Trebaš pomoć? Katarina:Ajd,please. I tak smo mi nju raspakiravale. Ja:Keti? Katarina:Ha? Ja:Drago mi je što si uz mene...kao potpora... Katarina:Ne bih željela biti negdje drugdje...osim uz tebe... Samo smo se zagrlile...onak ko prave frendice...jedan onaj hug podrške... Ja:Vidimo se ujutro? Katarina:Osim ako jedna od nas ne umer u snu... Ja:Ne govori takve stvari...ni ne pomišljaj ih... Katarina:Obećajem da više neću.Laku noć. Ja:Laku noć,Keti.Lijepo sanjaj. Katarina:I ti isto. Izašla sam iz sobe i otišla u svoju.Bila sam prilično umorna...pa sam zaspala ko klada.Baš bi vas vidla...oprostite ak ima par pravopisnih grešaka,jednostavno mi se ne da provjeravat.Nighty night!  |
