Ayumi
28.05.2006., nedjelja
Mračne misli sunčanog vikenda,prvog u Hogwartsu
|
Jutro,subota,ljep i sunčan dan.Kroz prozor te na obalu jezera dozivaju pjev ptica i hukanje sova.Sve je tako čarobno.Po jezeru se stvaraju mali valići...ono poput zrcala prikazuje sunčev odraz...nema nastave i svi se bude kasnije nego obično,odlaze na obalu jezera,ponavljaju gradivo ili jednostavno uživaju u prekrasnom danu i razgovoru s prijateljima...neki odlaze(s posebnim odobrenjem) u Hogsmead po nove slatkiše iz Medičarnice ili vreću smrdobombica iz Zonkova dućana psina kako bi mogli preko tjedna zafrkavati Filcha...ili čak i tijekom predstojećeg dana...sove donose pisma iz domova...vesela pisma...u nekoj se omotnici nađe i slika koja se kreće...miran i divan dan u Hogwartsu...neki odgovaraju na pisma odmah,neki se smiješe pogledavajući na fotografiju svake minute...parovi se ljube svuda po travi...na svačijem licu titraju ili sjaju osmijesi...vesela atmosfera je u svakom srcu...radost vikenda...radost primljenih pisama...uglavnom radost...sreća...mnogo sreće svuda...no,ipak,jedna djevojka sjedi u Ravenclawskoj društvenoj prostoriji na vrhu zapadne kule...u ruci stišće pismo i sa suzama u očima gleda fotografiju koja je upravo došla zajedno s pismom...prostorija je prazna i samo ta djevojka sjedi na tepihu naslonjena na kauč iza sebe i plače...gleda u fotografiju i plače...na fotografiji je malen dječak od 3 mjeseca koji se smiješi i maše ručicom...dječak se zove Akira...a djevojka sam JA.Neki ljudi misle da djevojke od 15 godina ne plaču...no ti isti ne razumiju razlog mog plakanja...niti itko može razumjeti...neki u Hogwartsu(Astrid,na primjer) znaju kako je nemati roditelje...no nitko ne zna kako je imati malog brata za kojeg se brineš dok si doma i koji ti je cijeli svijet,razlog što ziviš,razlog što uopće postojiš!Dakle,ja sam i dalje sjedila na podu i plakala,gledajući u sliku.A u pismu je pisalo: Draga Ayumi, evo,samo da ti se javimo,nas dvojica smo sretni,zadovoljni i ništa nam osim tebe ne nedostaje...nadam se da se ludo provodiš i da si dosta toga naučila u ovih tjedan dana...pazi da vodiš bilješke jer te ove godine čekaju i ČAS-ovi.Uglavnom,veliki pozdrav ti šalju Mamoru i Akira P.S.Šaljemo ti i fotografije da nas ne zaboraviš. Stigle su tri fotografije,jedna Akirina,jedna Mamoruova i jedna na kojoj su zajedno.Ove zadnje dvije sam samo preletjela pogledom.Moj pogled se stalno vraćao na Akirinu fotografiju.U taj čas je Luna upala u sobu: Luna:Hej,Ayumi! Ja(plačnim glasom):Hej. Luna:Jel mogu posudit tvoju Vatrenu Munju?Mislim,trening je večeras,a ja bih,kao zamjena,htjela malo vježbati,pa... Ja:Aha.Nema frke,uzmi je. Luna:Stvarno?!Thanks! Otišla je gore u spavaonicu i uzela metlu,koju sam čuvala kao oko u glavi,i da nisam bila u takvom stanju u kakvom sam bila,ne bih joj ju dala da mi je platila milijun galeona...Vratila se ubrzo i taman kad je već bila kod portreta da ga gurne sjetila se koliko mi znači ta metla...okrenula se: Luna:Čekaj malo!Ayu,kaj je bilo? Ja:Ma niš... Luna:Ayu,dala si mi Vatrenu Munju koju ne bi dala nikome za milijun galeona...Kaj je bilo? Ja:Jesam rekla da nije niš... Luna je sjela kraj mene i stavila mi jednu ruku oko ramena... Luna:Ayu,znam da se kratko poznajemo,ali smo se dobro upoznale,a i ja znam i vidim kad je netko u bedu...kaj je bilo? Samo sam joj pružila pismo i druge dvije fotografije.Luna je pročitala. Luna:Pa,zvuči baš veselo...nije ti baš neki razlog za bed... Pružila sam joj i fotku koju sam do tad držala u ruci. Luna:Tko je to? Ja:Moj brat...Akira. Luna:Nikad nam nisi rekla da imaš brata...osim toga,kaj ti nisu roditelji poginuli? Ja:Akira ima samo 3 mjeseca...osim toga,Astrid je znala... Luna:naravno,a ti si ju zaklela na šutnju... Ja:Luna,ona mi je best frendica... Luna:Znam,od tebe nisam više ni očekivala...uvijek kažeš Astrid prvoj svoje tajne... Ja:Ona zna kak mi je,njoj su isto roditelji poginuli... Luna:Znam...imaš slatkog brata... Ja:Hvala... Luna:Al mi još uvijek nije jasno zakaj si u bedu... Ja:Akira mi je brat i on mi je sve na svijetu,Luna.Volim ga više od magije,a to je velika stvar... Luna:Nedostaje ti? Ja:Naravno,Luna,on mi je sve na svijetu... Luna:Sorry,ali sada fakat moram ić,dogovorila sam se s Ronom da će mi branit... Ja:Ok,samo ti idi...ali čuvaj mi Vatrenu Luna:Obećajem da hoću... I tako je prošlo subotnje u Hogwartsu...mislim da ću sutra popodne sjesti za komp i sve lijepo opisati,ali sada stvarno moram ići.Laka vam čarobna noć!  .....................................TO BE CONTINUED.......................................... P.S.Oprostite ako ima pravopisnih pogrešaka,nisam stigla provjeravat. |
