6. poglavlje;

Prošlo je mjesec dana od zimskih praznika. Početak je drugog mjeseca, a ja sam se promjenila. dogodilo se nekoliko stvari;
-bili smo kod Jamesovih. Moram priznati da je bilo dobro. Imaju ogromnu kuću i svatko od nas ima svoju sobu. Moja je prekrasna. Svijetlozeleni zidovi, veliki krevet s tamnoljubičastim baldahinom, ogroman prozor s dugim svilenim zavjesama boje trešnje. Šareno, a umjereno. Dopušteno nam je da si je uredimo kako želimo. I da, imam predivan veliki ormar od višnjinog drva. Skupo...
-prestala sam pušiti. Sihaja, Gia i Izzie su me natjerale da ''progledam'' i da shvatim da mi to neće pomoći.
-Joshua mi je pomogao da vratim ocijene na staro. Ne pitajte!!! Dobro znam da mi je mlađi brat!! No da, sve su mi pale na minimum, ali sam ih sve uspjela podignuti bar na iznad očekivanja.

I to je zapravo to.

* * *

Šetala sam perivojem prema dvorcu. Još sat Povijesti magije i gotovo za ovaj tjedan. Kako volim petke. Ugledala sam Giu i požurila do nje.

Ja: Hej.
Gia: Ej.
Ja: Idemo do učionice?
Gia: Aha...

Krenula je ustati jer je sjedila na podu, ali je posrnula. Uhvatila sam je za nadlakticu.

Ja: Jesi dobro?
Gia: Ne...

Nije se uspjevala držati na nogama.

Ja: Gia? Što ti je?
Gia: Ayumi... loše mi je...

Noge su joj popustile, a ja je nisam mogla nositi pa sam je položila na travu. Osvrnula sam se oko sebe da potražim nekoga za pomoć. Jedan je dečko hodao prema jezeru.

Ja: Ej! Ti tamo!

Shvatio je da se njemu obračam pa se okrenuo.

Ja: Trebala bi mi pomoć.

Prišao mi je, a onda shvatio o čemu se radi. Čučnuo je do Gie i opipao joj puls.

Ja: U nesvijesti je. Jel mi ju možeš pomoći odnijeti do bolničkog krila?
On: Naravno. Mogu je ja odnjeti, a ti uzmi njene stvari.

On ju je podigao u naručje, a ja sam uzela njenu torbu i vestu. Hodala sam za njim do bolničkog krila gdje je Giu preuzela bolničarka na njegu. Nakon desetak minuta pregledavanja zaključila je da ima jaku gripu i da je pala u nesvijest jer je bila prezaokupljena učenjem pa nije dovoljno jela niti spavala. Bilo mi je drago da nije nešto strašnije. Bila sam sva na ''iglama'' pa sam odahnula kad nam je bolničarka priopčila vijesti. Sjela sam na klupicu ispred vrata bolničkog krila i stavila glavu među koljena da se smirim.

On: Jesi dobro?
Ja: Ok sam. Zabrinuta...

Duboko sam udahnula i izdahnula, a onda se uspravila.

Ja: Hvala.
On: Ma u redu je...
Ja: E da, ja sam Ayumi.
On: David.

Rukovali smo se.
Vratila sam glavu među koljena i prostenjala.

Ja: Ništa od Povijest magije...
David: A žao ti je?
Ja: Nije...

Nasmijao se.

Ja: Koliko je sati?
David: Pola tri.
Ja: Hvala...
David: Nema na čemu.

Ponovno sam se uspravila i naslonila na zid.

Ja: Kako sam ja glupa. Uopće nisam opazila da joj nije dobro.
David: Znaš da pričaš gluposti.
Ja: Djelimo spavaonicu.
David: Ja sam sa tobom na večini satova pa me nisi primjetila.

Postalo mi je neugodno. Stvarno ga se nisam sječala sa nastave.

Ja: Ovaj...

Nasmijao se. Pogledala sam ga.

David: Sorry...ali...

Jedva je govorio kroz smijeh. Kad se napokon smirio objasnio mi je.

David: Danas sam došao u Hogwarts. Ali isplatilo se zeznuti te.

Udarila sam ga šalom u rame, a on se još jače nasmijao.

David: Nisam od stakla.

Sada sam ga jače udarila.

David: Ej, samo sam se šalio... Imaš jaku ruku.

Nasmješila sam se.

Ja: Znam.
David: Kako si samodopadna.
Ja: Da, i to znam. No da, u kojem si domu?
David: Gryffindor, petoj godina.
Ja: Nažalost, sada ćeš stvarno biti sa mnom na satovima.
David: Stvarno? Onda se moram pripremiti na tebe...
Ja: Što bi to trebalo značiti?

Nije mi stigao odgovoriti jer je zazvonilo.

Ja: Idem ja obavjestit cure o Gii.
David: Cure? Mogu s tobom.
Ja: Nemoj si umišljati.
David: Ipak sam muško.
Ja: Ipak su moje prijateljice.
David: Ok, ok. Ohladi se...
Ja: Molim?
David: Kosa ti mjenja boju.
Ja: Kakva je?
David: Jarko, jarko crvena.
Ja: To mi se koji puta dogodi.
David: Metamorfagus?
Ja: Da.

Našla sam cure, upoznala sam ih s Davidom i obavijestila ih o Gii. Posjetile smo je, ali je spavala. David se otišao raspakirati, a cure u spavaonicu. Ja sam otišla do Jezera. Sjela sam pod drvo i razmišljala. O svemu i o ničemu.

NN: Ej cimerice.

Oliver je sjeo do mene.

Ja: Ej. Moram priznati, lijepo ste nas dočekali.
Oliver: Hvala. Moja mama je bila strašno uzbuđena.
Ja: Ma Silvia je stvarno super. Ali, nekako mi je jako mlada.

Oliver se lagano zacrvenio.

Oliver: Da, ima 31 godinu.
Ja: Čekaj, to bi značilo...
Oliver: Da, rodila me sa šesnaest.

Nismo više razgovarali. Teško za povjerovati, ali Oliver mi je najbolji prijatelj. Upoznali smo se tokom ovih mjesec dana. Sihaja nagovješta nešto više, ali nema ničega. Otišli smo na večeru. Ja sam sjela do Izzie, a Oliver je otišao od svog društva. Sihaja je sjedila nasuprot meni i jela prepečenac.

Izzie: Dumbledore je rekao da ima iznanađenje.
Ja: Da? Baš me zanima...

Uto je Dumbledore ustao i svi smo se utišali.

Dumbledore: Od sada do kraja školske godine će se održavati balovi. Balovi sa temama. Obavijesti će biti izvještene u društevenim prostorijama domova.

Zapljeskali smo i nastavili jesti.

Ja: Fora.
Sihaja: Aha.
Izzie: Nije baš nešto.

I Sihaja i ja smo je pogledale.

Ja: Zašto?
Izzie: Jer nam treba pratioc.
Sihaja: Kako to misliš?
Izzie: Pa to je bal.
Ja: Mislim da nema veze. A ionako, netko te treba.
Izzie: Molim?
Ja: Aaron dolazi ovdije.


Prišao nam je. Zapravo, stao je pokraj Izzie.

Aaron: Možemo razgovarati?
Izzie: Pa...ovaj...može.

Ustala je i pošla s njim. Sihaja me pogledala.

Sihaja: Što si to napravila?
Ja: Malo sam popričala s Aaronom.
Sihaja: I?
Ja: I on nije ravnodušan.
Sihaja: Opa.
Ja: Da...

*****