AXY

samo kratko jawljanje... ljubawnih problema ima, kao i uwijek... škola je u redu, društwo također... ali opet... kompliciram... želim da nekek stwari budu sawršene, iako znam da je to ne moguće... trgam se koliko mogu da swima udowoljim na kraju ih swe powrijedim... katastrofa... i šta da ćowjek onda kaže? i'm sorry i'm not good enough... well, idemo na swijetliju stranu... best frendica ikad si je našla dečka i presretni su sad... neopisiwo mi je drago zbog nje... tako je sretna, sjaje joj oči kad joj on prođe kroz misli, što bi bilo konstantno... to je najljepša stwar na swijetu... zaljubljena tinejđerka... njena sreča lagano prelazi na mene, zato si i dopuštam neke stwari... a ne bih trebala... mah, ko da je bitno... stwari tako stoje, možda ne najbolje ali tako je... morati ćemo se pomiriti sa činjenicama... kanim početi pisati blog češče, problem je šta mi u ulici nema struje cijelo jutro a poslije podne sam zauzeta... tako da... oni koji prate moj blog, (cca 1-2 osobe) kanim pisati priče i pjesme, pa ako možete, ostawite mi u komentarima neku temu, bilo koju, trebam wašu pomoć jer mi inspiracija odlazi... nezz kaj joj je... heh... ajde, swejedno, za kraj jedan uradak...


Kako je teško živjeti,
Kako je teško disati,
Bez tebe ljubavi…
Ti znaš, da ne mogu bez tebe,
Ti znaš da ne volim samo sebe,
To nije teško vidjeti…
Ako pogledaš u moje oči,
Vidjet ćeš samo tugu i bol,
Jer su na ranu stavljali sol, predugo…
Ta rana što ne zacijeljuje,
Ta bol što ne prestaje,
Zove se ljubav,
A tko bez ljubavi može?
Možda misliš da sam hladna,
Možda misliš da nemam srce,
Ali pogledaj
I sve ćeš vidjeti
U mojim očima…
Nije teško glumiti
Nije teško lagati
Kada istina toliko boli, ako te nitko ne voli…
Vjeruj mi da znam taj osjećaj,
Kada te vidim, svega se sjetim
Jer to što smo imali
Ljubavlju su prozvali
A zbog nje smo zamalo
Oboje poginuli…


...Kissa&hug...
...Woli Was swe Waša Axy...