Preumorna sam da smislim naslov

nedjelja, 16.04.2006.

Uskrs prolazi.
Kako je bilo? Onako kako sam i očekivala. Sve u svemu, drago mi je da je gotovo. Još da izdržim sutra i mogu odahnuti do Božića.
Cijeli Božji dan sam se nadmudrivala s tatom. To je vjerojatno naš jedini način komuniciranja. Polemike, zezancije.. Njemu je zabavno podbadati ljude, živcirati ih. A ja ne mogu ne odvratiti mu. To je kao moja mala osobna pobjeda. Učenik je postao bolji od učitelja. A to je i ujedno jedino moje dostignuće koje mi prizna. Kad ga zeznem, kad mu odvratim jednako sarkastično i cinično.
Tatino gledište: To je zabavno.
Moje gledište: To umara.
Ali pretpostavljam da to ima i svoje dobre strane.

Odnekud sam se sjetila Dine i Djece dine. Fasciniraju me ti filmovi (iliti mini serijali).

Ghanima: He runs and runs and runs. And when he's exhausted himself, he returns to me, puts his head in my lap and asks me to help him find a way to die.
Farad'n Corrino: But why does he want to die?
Ghanima: To save himself from the sacrifices he must make, sacrifices for the future of us all.

16.04.2006. u 23:10 • 25 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Opis bloga

nedjelja, 16.04.2006.

Preumorna sam da smislim naslov