Što je ljubav??? Šesti dio...

....Vodili smo ljubav. Bilo je savršeno, prepuno strasti i emocija. Bila sam oduševljena i sretna što sam to učinila. Sretna jer po priči prijateljica kako su izgubile nevinost na stražnjem sjedištu auta, u parku polupijane, ja sam se dala čovjeku kojeg volim i to na najromantičniji način. Spavanje uz njega bilo je savršeno. Rano smo morali se probuditi i krenuti kući. Oko 6 ujutro smo stigli. Naravno, odmah sam otišla u krevet vrtjeti si u glavi dane provedene sa njim, ali mojoj sreći uskoro je došao kraj. Oko 10 ujutro mama me je došla probuditi jer imamo gosta. Iznenađena osobom koju vidim u kuhinji obuzeo me je strah. Da sjedila je ona. Žena gospodina savršenog.
Drhtajućim tonom prepričavala je mojim roditeljima gdje sam ja bila protekla 2 dana. Sa njenim mužem. U nevjerici i šoku zanijemili su. Tata je samo hodao po kući i nije ispustio ni glasa. Njena vika i galama preuzela je kuću. Nakon nekog vremena pojavio se i on na kućnom pragu .
Objašnjavao je roditeljima da je on zaljubljen u mene, da nije planirao takvu situaciju, da je sa ženom u rastavi i da me neće napustiti. Nisu bili sretni niti njenim dolaskom niti mojom vezom sa njim.
Molila sam i plakala da mi dopuste da budem sa njim jer: „Mi se volimo!“. Nakon dužih međusobnih razgovora roditelja tata je donio odluku. Pošto je saslušao njegov stav i primjetio da me voli dozvolio je daljnje viđanje.
Toga istoga dana gospodin savršeni pokupio je svoje stvari iz stana i preselio se kod brata u stan.
Viđali smo se vikendom. Sa njim bilo je preljepo ali kako je vrijeme odmicalo gospodin savršeni je sve više i više, kad smo bili zajedno, bio tužan, sjetan, sve manje je pričao.
Nije mogao podnijeti rastanak od djece, telefon mu je neprestano zvonio od strane djece i to ga je uništavalo.
Pripremajući se kod njega zazvonio mi telefon. Sa druge strane bio je on. Objasnio mi je kako se vratio ženi jer ne može više bez djece. Da agonija je počela! Drhtajući sam spustila mobitel na krevet i počela plakati .
Nisam mogla prihvatiti situaciju da je gotovo, da više neću biti s njim. Kako sam legla tu noć nisam izlazila tjedan dana iz kreveta. Bila sam emocionalno ubijena.
Dani su prolazili, a meni je sve gore i gore. Osjećaj nemoći, želje, ljubavi, žalosti, ma sve postojeće emocije kolale su mojim tijelom.
Spas u zadnji čas, kako bi se reklo. Došla mi je ponuda da glumim u kazalištu. Naravno da sam prihvatila. Uživala sam u glumi, gostovanjima. Druženje sa ostalim glumcima spašavalo je moje emocionalno stanje. Putovali smo po cijeloj Hrvatskoj. Pošto sam bila dosta zaokupirana završetkom 3 razreda srednje škole i kazališnim pripremama bila mi je skrenuta pažnja sa njega. Ali ne zadugo.
Došlo je i ljeto. Otišla sam sa prijateljicama na more. Dani su nam bili idealno iskorišteni. Ujutro kava pa kupanje pa sređivanje za disko. Svakodnevno su se održavali koncert u turističkom mjestu gdje smo bili.
Jedne noći odlazimo u grad. Putem sa prijateljicom izmjenjujem dogodovštine o kazalištu kad ispred mene pojavljuje se on! A neee! Jojj! Moje je srce počelo lupati, a dlanovi se počeli znojiti od uzbuđenja. Kako se približavao primijetim malu ručicu kako ga drži. Malenu djevojčicu crne kose koja skakuće uz njega ali ne ispušta njegovu ruku.
Susret je bio neizbježan. Osmjeh mu se razvukao od uha do uha. Klimnem glavom da ga pozdravim. No on stane i upita kako sam, kuda idem, a djevojčica, pošto sam imala dugu kosu, uhvati me za nju i kaže: „Ti si Pokahontas, jako si mi lijepa“. Ja se nasmijem, čučnem ispred nje i kažem joj: „Ti si ljepša, prava mala Barbie“.
Nakon toga upita nas dali idemo sa njima na piće. Kako sam bila sa prijateljicom bilo je i idealno da možemo sjesti javno. Dolazimo u kafić, djevojčica je odmah sjela meni u krilo i nije silazila s njega cijelo vrijeme koje smo provele u kafiću. Iz svoje male torbice koju je nosila izvadila je mali češalj i počela me češljati. U tom trenutku zaboravila sam na sve i prepustila sa preplavljenim osjećajima.
Popile smo piće i krenule svojim putem. Zagrlila sam djevojčicu, pozdravila se s njim, ali on u tom trenutku uhvati moju ruku, privuče me i na uho šapne: „Nazvat ću te!“.