Auroraisa

Prosle godine u ovi kasni sat sam zavrsavala tvoju rodendansku tortu. Nisi htio spavati,jer kao uvijek znao si kada se nesto dogada izvaredno i kako je to namjenjeno tebi. Pustila sam ti Pavarottia . S jednakim gustom oboje smo ga uvijek slusali.

Zavrsila sam tortu i ostavila je u hladnjaku. Uzela sam te na ruke i jeli smo slag i kremu sto mi je ostala od ukrasavanja torte.
Pricala sam ti i „kao“ grdila te uz osmijeh sto tako uporno čekas par zlica slaga umijesto da zaspis i odmoris se.
Nasmijao si mi se,a to je bio melem za moje srce. Tvoji osmijesi bili su tako dragocijeni ,jer bili su rijetki i tesko izmamljivi.

Nakon jela,jos uvijek nisi bio pospan,pa sam odlucila napraviti par fotkica tebe uz tortu. Presvukla sam te u novu odjecu kupljenu samo za tvoj poseban dan . Bio si raspolozen,nasmijan i tako strpljiv dok sam ja trazila poseban kut fotkanja da bi sve bilo savrseno. Nikad nismo znali sto nam nosi novi dan ili noc,zato smo uvijek koristili svaki trenutak koji se dao iskoristiti. Tu noc nismo znali da nam je to zadnji rodendan, zadnja uspomena na tortu,kremu i slag…

Slike su ostale u mom mobitelu, u mom sjecanju…
Tvoj osmijeh zakljucala sam na dnu srca samo za sebe.
Bio je tako poseban.
I bio je samo za mene.

Danas , godinu poslije nemam tortu. Samo bijelu svijecu i ranjeno srce.

Andeli nebeski neka ti ovu noc prenesu moje poljupce za tvoj rodendan.

Mama /Auroraisa



**torta koju smo tu noc probali...i zadnja koju smo ove moje ruke napravile za Tebe...nedostajes mi neopisivo

Oznake: auroraisa, tortadino