Auroraisa

Oznake: auroraisa

Godine nisu umirile
nepresušne izvore boli.
Rastu i gomilaju se,
tvoreći čvrstu cjelinu ,
koja žari i nemilosrdno rastapa mi srce
u goruće suze.
U tom trenu,
poklonila bi Nebu sve što imam
za samo jedan dan s Tobom.
Za dodir ,osmijeh i zagrljaj...

****
U odsjaju suza nazirem tvoj lik
i nalazim malenu utjehu
u bjelini anđeoskih krila.
Tvoj mili osmijeh ublažava moju bol,
dodir malenih prstića briše mi suze
i preplavljujem me beskrajna ljubav...
Zatvorit ću oči i prepustiti se tebi Anđele moj
Uz tvoje prisustvo
nestat će suza
i bol će opet biti
podnošljiva bar na tren...

Auroraisa
04.11.2017.

Oznake: auroraisa

Kada vjetar razgrne grane stare masline, krošnjom pronese se tvoje ime Malena moja. Duša mi zadrhti od čežnje. Šaputavo nježno u valovima cijelu me umota u dašak tvoga glasa . Osjećam te meko u svom uhu. Osjećam te prislonjenu na ranjeno mi srce. Titravi dodir tvoga daha, Anđele moj na trenutak zaustavlja bol.
Trenutak je samo sve što smo imale. Trenutak je dovoljan da te volim do posljednjeg daha.
Ne odlazi… ostani još malo ..
Ostani bar u krošnji stare masline i još jednom meko mi zagrli dušu.

Auroraisa
N.B.
04.11.2016.

Noćna tišina prekrila je usnuli grad.
Zvijezde tiho treperavom svjetlošću, kao da se srame svoje nježnosti, bacaju sjene na mračni kutak balkona u kojem se nalazim.
Puno ih je… jedna do druge s ljubavlju se gledaju.
Puno, puno ih je kao i uspomena u meni.
Očima sjajnim gledam neprozirnu crninu i budim sjene prošlosti,zaspale negdje u mračnom kutku parka ili možda kod zadnje palme na rivi. Ni sama ne znam koju prije da oživim. Toliko ih je! Čak više nego stidljivih zvjezdica na noćnom nebu. Sve su jake…snažne u svom postojanju. Obavijaju me nježno izmjenjujući se jedna za drugom.
Otvaraju se nevidljivi prozori moje duše u crnini noći.
Svaki nosi sobom jedan dio Tebe i Mene.
Smijeh i suze…
Poljupce i ugrize…
Dodire…nježnost i grubost…
Divlju strast pretočenu u nježnom treptaju zvijezda.
Dodir tvojih ruku satkan je od svilene noćne tmine i ove noćas ostavljaju na mom tijelu vreli trag od zvjezdane prašine…


Auroraisa

Lipi moj narode, moram vam reći što mi je na pameti. Svi mi više ili manje uživamo u ovoj blogosferi. Malo na blogu,malo na fejsu, malo na twiteru i ko će ga znat koliko još drugih stranica. Sve je to ok lipi moji,ali … recimo sutra nam zakuca na vrata Kosac i kaže – aj diži se ! Vrime ti je ić s ovog svita!
I sad nema neću. Ideš i gotovo. Ali – aaaaaa ovo jebeno ali…uvijek podmeće nogu.

Ali što sa svim silnim profilima,blogovima i ostalim čudima. Riknemo i sve to ostane ka da smo živi i dalje. Baš prije par dana lupio me pod sred čela profil mog dragog pjesnika,a njega već dugo nema s nama. Živ – neživ čovik,a njega živi ka da se i ne sjećaju više,jer toliko im je puno vrimena prošlo. Nama na zemljici ka da 24h traju 24 godine. Eeee jebalo nas vrime i žurba.

Nego, da se ja vratim na ono što sam počela. Lipo videć sve to ,tj. sagledavši cilu situaciju kad sam napokon došla sebi ,jer čovik nije Kasper da se vrati međ nas, pogodilo me ali i osvistilo. Odlučila sam da ključ svog života službeno uručim svojoj voljenoj usvojenoj sesrici.
Pa tako ovim vrlim pismom u nasliđe joj ostavljam : blog, fejs, laptop,mobitel i usb. Eto !
Ostala ostavština nije ni vridna spomena,pa je neću ni nabrajat.

Moram priznat da sam bila u dilemi,dal' da dam sestrici u nasliđe ili da ostavim cedulju sa uputama da ovu gore navedenu tehniku spreme sa mnom. Eee pa vridilo je razmislit o tome.

Nego,nekako ne mislim da bi mi sv. Petar ( sad ne znam sa koju stranu vrata bi me pušća…vrata raja ili vrata pakla…a možda bi i on pomanita pa mi sve to oteja za sebe…) da dozvolu da tu mehaniku nosin priko vrata. Ne bi bilo dobro .
Uđem li na vrata raja moga bi se dobri svit tamo iskvarit od toliko tehnike,a on ih tako lipo čuva sve vrime. Ako bi ušla na vrata pakla tehnika bi mi se rastopila!!! Vruće je, tako kažu, za popizdit!
A opet ako bi vrag umiša prste i odlučija manje peć oko mene,moga bi postat još gori kad bi skužija kakvu makinju nosin u ruci. I eto ti opet belaja! Posta bi vrag na kvadrat, demon najgorih razmjera . Eto,zato lipi moji mislin da mi odluka o ostavljanju ostavštine voljeno usvojenoj sestrici ima opravdanje.
I sad ovo lipo iđen zalipat na fejs,jer jedino tako će oporuka postat važeća. Jer tamo mrtvi su živi i sve ostaje do vike vikova. Samo molim mog fejs odvjetnika Antonija da udari virtualni potpis i da sve postane punoglavato…upsss punovažeće.

Ps: Dodatak o upravljanju prugom Blogofejsarom

Seko moja sve gore navedeno ostavljam tebi na upravljanje. Lipom mom svitu objasni kud me vrag odnija i pusti da bar 24h vesele se što me nima. A onda stavi ključ u bravu i pogasi svitla. Laptop i mobitel nek te ka i mene dobro služe. Usb prišaltaj. Krive drine zašmirglaj,a plavo more pušćaj u Ušće.



Auroraisa

... s vremena na vrijeme treba protresti davno popunjene bilježnice i rokovnike...svašta se pronađe

************

Dosadno neko poslijepodne. Nemam baš neke volje za držat krpu u ruci iako su blagdani skoro na vratima. Da baš ne trošim vrijeme uzalud, dohvatim se svog pletiva, lijepe končane majice koju sam još ljetos počela plesti,a nikako da to dovedem kraju. Mamino zlato pajki,pa vrijedi iskoristiti tu privilegiju.
Fino se namjestim među jastuke u svom omiljenom kutu i krenem – 2 očice pravo,3 očice krivo, 1 namet … mamino zlato već se meškolji…pletenice od četiri očice, 1 namet,1 pravo,1 namet…mamino zlato zvjerka okolo napućenih usnica…4 pravo …maaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa glasna dernjava. Vrisak mi para uši dok igle ispadaju iz ruke. Igle u stranu jer mališa ima prednost. I tako,namjestimo se nas dvoje u čvrsti i topli zagrljaj, daljinski u ruci već prebacuje na crtiće, kad zazvoni telefon.
U meni već sve gori od nervoze. Ništa mi ne polazi za rukom.
Javim se i s druge strane fin meki ženski glasić…
- Dobar dan! Trebam gospođu Auroru.
- Aurora pri telefonu
- Oprostite na smetnji (moš' misliti vrtim u glavi )…zovem iz uredništva Mozaik knjige i uvidom u vaše podatke ( ups…sve račune sam platila,što ova sad hoće! –prva misao)…vidjeli smo da uskoro slavite rođendan,pa vam želimo čestitati i pokloniti vam bon u vrijednosti od 100 kn .
Dok ja zbunjeno kažem hvala, u pozadini se već čuje nezadovoljstvo malog zlata,dugo je bez mamice
- Nudimo vam i knjigu kolača od 589 kn,a za vas dođe samo 389 kn ,plus bon koji vam darujemo – nastavlja ona biflat cifre i mogućnosti,a meni već puna kapa svega. Pustim je da priča dok umirujem malenog, malo sokića i glasnice prestaju zvoniti .
- Onda ,da li ste zainteresirani za kupovinu knjige kolača – pita umiljato .
- Ne, nisam – ispalim kao iz topa.
- Zašto? To vam je izvanredna ponuda - iznenađenim glasom pokušava me uvjeriti i dalje u sve ljepote knjige.
- Hvala lijepa,ali za knjigu kolača nisam zainteresirana,jer ih imam na desetke u kući. Da li bon mogu potrošiti na knjigu po mom izboru? – Pitam sada ja umiljatim glasićem da ublažim prvotno odbijanje.
- Ne gospođo Aurora. Poklon bon se odnosi samo na ponuđenu knjigu kolača – tugaljivim glasom mi objašnjava predstavnica Mozaik knjige.
- Hvala lijepa što ste mi čestitali rođendan i još jedno veliko hvala na rođendanskom bonu kojeg ne mogu iskoristiti po svojoj želji – uz smijeh joj kažem,te dodam klasiku od čestitke za Božić i predstojeću Novu Godinicu jer sigurno se nećemo u doglednoj budućnosti tako brzo čuti.
Klik i veza se prekinula.
Mezimče moje malo sokić dokrajčio,crtić završio,a moje pletivo ostaje za neka bolja vremena.

Auroraisa