@marty
Zanimljiva teorija. Ne mislim da sam bila bilo tko cak i dole. Na kraju te svi ponizavaju, gdje god da jesi, ako nisi sam svoj gazda.
Ja na sve ovo gledam kao na iskustva koja ce mi dobro doci u zivotu. Ovo iskustvo kroz koje sad prolazim mi govori kakva osoba bi mogla, a ne zelim, postati. Sto se tice sluzenja, znala sam sto ocekivati od poslova koje mi je dozvoljeno raditi ovamo. Isti posao radimo svi doma, samo sto ja budem placena za to. Ovaj posao kao posao, fakat nije tezak. Odlican je. Negdje mora skripati. To sto sefica nije nagodna kako prica, to je vec do ljudi. Nisam ni ja savrsena kao sto se moglo zakljuciti po masi stvari koje sam spomenula na blogu. I zadnji post je bio napisan u groznom stanju svijesti. Apsolutno nikoga ne opravdavam, ali razgovarale smo neki dan i rekla je nek pustim neko vrijeme da prodje jer smo i ona i ja bile pod sokom (or so). Nisam promjenila misljenje o njoj, ali sad znam da ipak nisam tu kao doma. Sto je sasvim normalno. Osjetim li da ipak nekome moram odgovarati za stvari koje se njih ne ticu, apsolutno nije problem otici odavde.
Fakultet nisam zavrsila da bih nekoga sluzila, on ima svoju svrhu. Ona dolazi malo kasnije. Ovo trenutno sam odabrala zato jer je bio jednostavniji i brzi nacin za doci tu i ostati neko vrijeme. Kako ce se to razviti, ne mogu ti opisati koliko ne razmisljam o tome.
Takodjer, apsolutno nema potrebe da se ispricavas, to je tvoje glediste. Svi ga imamo. Kao sto sam imala i ja svoje u srednjoj skoli, sjecas se? Znam ja da ti mene volis, zato to tako i govoris. Volim i ja tebe.
I da se vratim opet na fax...
Mozes mi cestitati, jer sam nedavno postala Magistar struke hotelskog menadzmenta. Ni kriva ni duzna.
Ljubi te
S., mag. Oec.
