Sitnice cine zivot
Ovih dana se vrtilo par vaznih razgovora po kuci. Prvenstveno oko mog odnosa sa djecom. Svako malo dodje neko od Roditelja pa me pita kako sam i kako se snalazim. Poceli me pritiskat sa svih strana, pa meni malo doslo klaustrofobicno i pocela sam govorit: "Smeta ovo, smeta ono, etc.". Jebem ti misa kad su poceli redati djecu u red! Mislim nemam nikakvih komentara na bebaca i malog decka od 2g, al cure su me sastavile sa svih strana!
Jedan dan jedna cvili zbog faking zvala koje ima oko usta, sirine jedan cenat i dere se ko da je kolju kad se treba staviti krema na to sranje, a kad joj velim da opere ruke kad dodje iz skole, jer su joj non stop po ustima i ocima, onda ima taj attitude, kao ja sam "bossy" i "Mommy said I`m allowed...bla,bla" MRS!! Druga opet, kad njoj nes ne pase, tj. kad nije po njenom isto ima taj "povlasteni look" primjenjiv (ovaj put) u recenicama: "You`re so mean to me! I`m not friend with you anymore! Gonna tell and you`ll be in trouble!" MRS! MRS! (2 puta!) E pa meni lagano dpizdilo slusati to, pa kad su me ispitivali, e onda da i ja velim par stvari.
Sinoc se cure spremaju za kupanje i starija skace gola oko mene (ja sjedim na podu sobe) i siri guzicu tocno ispred mog nosa tak da joj vidim ravno u debelo crijevo. Ne znam koliko je kod manje djece pristojno spominjati rijeci koje opisuju pocetak debelog crijeva? Analni otvor? Ko da radim obdukciju?! Nevertheless, siri li se mala siri, a Mama na vratima (ova ju nije skuzila). Isuse, kad je stara vrisnula! Ja sam mislila da cu umrijeti. Vice Mama kako se to vise ne smije ponoviti, ima da respektiraju mene, da joj je dosta vise takvog ponasanja, etc., etc. Ja zabezeknula. Nikad je jos nisam vidjela da vice na svoju djecu, a i cula sam da se to nikad nije prije desavalo. Moram priznati, ma koliko zvucalo malodusno, da sam se mogla smijati naglas i skoro sam samoj sebi stiskla ruku.
Moja prva pobjeda! Congratulations!
