Hello. My name is...
Sad da startam od onoga zbog cega smo svi tu...
Svi vi znate kako je to pocelo, pa se necu zaustavljati na tome KAKO je sve to pocelo... A i vec sam rekla: DOSLO MI!
Daklem, nije mi bilo frka prije puta. Uopce. Valjda sam bila preokupirana time KAKO? i ZASTO? i svima kojima je to bilo cudno. Kako bilo, tek kad sam dosla na aerodrom, nakon CHECK INa... brrrrr!! Svi ti ljudi koji se kao poznaju i ja koja si mislim: "Boze pa ja imam kartu u jednom smjeru!! Sto ako me vrate?! Svi ti ljudi ce si pomagati, a ja nemam nikog! Sto mi mogu pomoci Vedrana, Mandy ili Steven? Samo mahnuti s druge strane i reci: `Nice to see you!`".
Ajde, ukrc u havijon... I onda da ugasim mob prije nego krenemo, jer JA naravno RAZUMIJEM barbu koji prica putnicima, pojavi mi se "ljubazna" stjuardesa i vidi me s mobom u rukama i veli: "Turn off Your mobile, please. Don`t hide it!". WTF!?! Isla mi je na jetra, ono pravo.
Anyway, prodje i to. I evo ti mene na CHECK OUTu. Zahvaljujuci mojoj sposobnosti mimikrije koju sam stekla posljednjih godina, nabacim svoj COOL LOOK. U nas poznat kao Cerovic "meni to sve nista ne znaci, ja sam tu svako malo" look. A u meni se mjesaju krici: "BOZE POMOZI!..STA AKO?..POMOZI!!..STA?..BOZE!!.." I onda:
STAFF: Purpose of visit?
JA: Pleasure.
STAFF: For how long?
JA: 3 weeks. Hoping to go back with Eurostar. Never been under the sea. (sramezljivi smjesak, iako je staff zensko)
STAFF (smiling kindly): Have a pleasent staying.
JA (prposno): Thank You!
I bris!
Nakon sto je proslo par minuta u cekanju mog plavog kofera izlazim van i... Uvijek sam se pitala kako se osjecaju oni ljudi koje neki drugi ljudi docekuju na aerodromima sa papirima velicine A4 i njihovim imenom all over it. Well, namah mi je pala Ana F. na mozak i njena povijesna recenica: "Svi me gledaju!". Eto, tako se osjecaju ljudi koje neki drugi ljudi docekuju na aerodromima. Tata je zgodan. Malo nizi nego sam si mislila, al i to je dobro jer smo onda svi na "istom nivou". Odmah smo se intimno zblizili (ne bukvalno!). Podjelili smo put do WCa...mjehur mi je lupao ispod stitnjace. Ugodan razgovor na putu s `droma. On pravo iznenadjen zato jer znam sto je Mazel Tov, Torrah, Rosh Hashanah, Chanukah, Bar Mitzvah i sl. Da se razumijemo, znam da to cestitka, Sveta knjiga i blagdani, ali sto kad i kako-nemam blage! Njemu je neugodno, jer oni bas ne znaju nista o ex Yu. Mislim se, ne znam niti ja o Turkmenistanu, pa mi nije bed.
Dodjemo pred kucu. Malo me frka djece. A oni! Kao da im je Djed Mraz/ Bozicnjak stigao...Ili u njihovom slucaju Purim (whatever).
Ivana N. (mogla bih za pocetak nazvati blog po njoj?) veli da su joj djeca ruzna. Ja mislim da imaju predivne oci. I jeste li vi kad vidjeli/culi 2godisnjaka s engleskog govornog podrucja koji tepa? Moj osobni favorit: muffin koji govori- NEPROCJENJIVO!
Mama mi se cinila malo zategnutom. Kao ne bi mi samo tako povjerila djecu. Normalno. Taj ispit sam polozila u nedjelju. Pozvali su me da prisustvujem veceri sa njihovim prijateljima (ukupno para 4). Zaboravili su mi napomenuti da ti parovi imaju djecu (s mojima, ukupno 8). U ovom trenutku bih se zahvalila sestrama Jany, posebno Ivani N. na neinzisitiranju igranja Crnog Petra while we were drunk (Naravno da sam uzela karte sa sobom, pa vi ste dobile ganz nove za belu!). Svi su bili odusevljeni igrom i svi su htjeli biti monkey! A roditelji? (samodopadni smjesak) Kupljeno! Tata me pita dal sam ikad razmisljala otvoriti svoj Nursery i na moj odgovor: "Naravno da ne!" svi su opako iznenadjeni.
Da, tu je bila i vecera u petak. Naravno da sam stigla u vrijeme pripreme za Sabbath. A i morala sam proci inicijaciju u obitelj preko kretanja u krugu ljudi koji su njihovi prijatelji. Ok, dobro- rijec je bilo samo o jednom prijatelju, M.D. Justin. Steven je fizioterapeut, Mandy uciteljka i svi su oni ranih 30tih. Zasto to naglasavam? Uvijek sam se s jedne strane divila ljudima koji uz tu skolu i te godine imaju jaku vjeru. Kako mozes u nesto vjerovati bez sumnje i pitanja. I kakve sad to ima veze? Ima. Ne smeta mi kosher hrana i kosher kuhinja. To mi je cak malo i napeto. Kosher kuhinja znaci sve duplo. Odvojeno meso i sl. od mlijecnih proizvoda. To jest, odvojeni posudje, odvojeni bestek, odvojeni sudoperi, odvojene spuzvice i detardzenti... Ali hvala bogu na odvojenim perilicama za sudje! Sto mi je smjesno? Da, mogle bi to biti perilice (visoko su mi rangirane). Zamisli sad ovu sliku: nas 4 odraslih, 4 djece. Trudimo se biti ozbiljni. Ipak je to specijalna vecera. Ja koja se trudim sve to upiti, novo mi je. I odjednom Tata se razdere na sav glas nekim klingonskim jezikom! I pjeva Tata, Mama, M.D. Justin, a i djeca pomalo. A di sam ja? Skoro po podu razvezanog pupka od smijeha! Mislim, nije mi smjesno da su ljudi vjernici i, u krajnjem slucaju, nacin na koji mole, nego me je uhvatio iznenada, na prvu. Nisam to ocekivala. Pokusala sam se skoncentrirati na knjizicu s molitvama koja mi je isto tako bila "razumljiva". I kakve to ima veze? Ima. Mislim da su ok ljudi. Eto to je ta veza.
Jucer sam okolo trazila neki coffee shop sa oridzinel turkish coffee. Cak sam bez srama usla u jedan ducan i pitala zenu tamo dal je iz Turske i di se tu moze popiti turska kava? Nema. Htjela sam neki svoj kutak s necim posebnim. A turska kava to sigurno je. Dodjem doma i Mama mi veli da je nabavila kavu koju sam htjela. Ah milo stvorenje! I onda me oprezno pita (s jelenjim pogledom): "You won`t leave us now, uhm? I`ll buy some more, don`t worry."
Hehe...
