srijeda, 27.10.2021.

Nestrukturirano

Palim cigaretu na vecernjoj hladnoci, pogleda uprtog u sjeverno nebo. Uvijek sjeverno, nikad juzno, iako i na njega puca pogled sa stepenica.

Kosa mi je jos uvijek mokra od tusiranja, motam se u svjetloplavu dugu vestu i... Disem. Malecka je zaspala. Izmorena od plesanja na djecje pjesmice. Okupana, nahranjena, ususkana. A ja tek sad dolazim k sebi.

Bio je dug dan na poslu. Sefa nema, pa izmisljam radne zadatke i obicno odradim vise nego kad je prisutan. U medjuvremenu se skrivam u kutevima koje ne pokrivaju kamere i pusim.

Imala sam neke stresove doma. Ipak, mislim da se relativno dobro nosim s njima. Ni u jednom trenutku nisam posegnula za instant smirenjem u obliku pola miligrama Misara u krvotoku.

Zapravo ga vec dugo ne pijem. Pijem standardnu terapiju, samo bez anksiolitika. Drzim se na liniji. I iznad linije. Tu negdje. Neodredjeno, ali sve u svemu nije lose.

Mozda sam shvatila da se ne moram grcevito drzati, mozda sam samo odlucila prepustiti se toku i pustiti da me struja nosi. Odrediste je ionako nebitno, iako ga znam. Tocno sam ondje gdje trebam biti.


20:32 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>