Milost za monstruma
Odgođen je početak suđenja Jeleni Brajši.
Brajšin branitelj Silvije Degen (Erik i obična pijandura) zatražio je psihijatrijsko vještačenje koje bi trebalo imati za cilj utvrditi je li Brajša sposobna braniti se i da li je u trenutku počinjenja kaznenog djela bila u ubrojivom stanju.
Kako se Brajšu tereti za prikrivanje dokaza, to se djelo nije moglo počiniti na mah, već je činjeno u kontinuitetu. Dakle, ako nema afekta, a Brajša je bila neubrojiva, jedino moguće je to da je ista «luda» već duže vrijeme (ako ne i oduvijek), pa tako i u vrijeme kada je obnašala funciju ravnateljice Caritasa.
Upravo je jezovito da uopće postoji mogućnost da o psihički neuravnoteženoj osobi ovise životi i sudbine najnevinijih pripadnika društva – djece.
No za crkvu niti djeca nisu nevina, jer i ona imaju istočni grijeh – strašno!
Iako je ovaj slučaj tek prvi, trebalo bi ozbiljno razmisliti o tome da osobe koje obnašaju dužnosti vezane uz odgoj i obrazovanje, uz stručni ispit moraju proći i stroge psiho testove. Žalosno je što se takve stvari pokreću tek kada je šteta već učinjena, a ne preventivno, no tu smo da mijenjamo. Silvije Degen je odvjetnik, a tko ga plaća? Plaća ga vjerovatno crkva i na taj način troši novac od milodara za obranu psihopata koji ugrožavaju i uništavaju djecu za koju bi taj novac trebao biti namijenjen. Opet se ponavlja isti scenarij, a to je pretpostavljanje jednog crkvenog štakora pred stotinama nevinih ljudi (djece). Sad vi meni recite da smo svi pred Bogom isti. Ili nismo isti ili crkva ne vjeruje u Boga niti ga se boji, već sa njim samo plaši neuki i lakovjerni puk.
O odvjetnicima što reći nego da su gamad veća od crkvene gamadi – iako je to teško biti, oni to ipak uspijevaju.
|