DIVLJA AUSTRALIJA
Ovo je pravo istraživanje prirodnih ljepota i čuda Australije. Priroda je na ovom kontinentu, kao i bića koja je naseljavaju toliko specifična i neobična. Australija je najsuši kontinent na Zemlji, ali je i posebno mjesto gdje su se ljudi kroz prošlost stalno naseljavali. Odvojenost od ostalih kontinenata omogućila je nesmetanu evoluciju biljaka i životinja i tako izgradila prava divlja prostranstva. Ovdje žive životinje od šumskih i pustinjskih do morskih i jezerskih. Australija je zemlja zadivljujuće ljepote i raznovrsnih krajolika. Najveći dio kontinenta prekrivaju pustinje. Ali koliko god nam se one činile surovima i beživotnima i ondje obiluje životinjski svijet kojega nismo ni svjesni. Počnimo od zmija. Njih ima dosita mnogo. Najpoznatija australska zmija koja živi u pustinjama je mulga – zmija (Pseudechis australis). Spada među guje. Ima otrovne zube u prednjem dijelu čeljusti. Ovakvih zmija ima 70 vrsta. Sljedeći su gušteri. Australske pustinje obiluju gušterima, posebice, macaklinima, scinkusima i beznogim gušterima. Ove su se skupine najbolje od svih prilagodile životu u sušnim krajevima. Ove vrste ne vide se često u pustinjama jer izlaze samo noću. Bodljikava australska agama dnevno pojede do 7000 mrava, Gušter ogrličar dok smatra da je u opasnosti oko vrata širi šareni ''suncobran'' od svoje kože. Jedan od najbrojnijih australskih scinkusa je i scinkus plava jezika Tiliqua occipitalis occipitalis. Kusorepi scinkus zalihe hrane sprema u svoj rep. Zmijoliki beznogi gušter uglavnom se prehranjuje macaklinima. Na redu je žaba. Najpoznatija australska pustinjska žaba je žaba svejed. Jede sve. Iz zemlje izlazi nakon jakih pljuskova. A račići? Račići žive u slatkovodnim barama i poznate su tri vrste – Estheria lutraria, Branchinella australiensis i Triops australiensis. Žive kratko i za vrijeme kišnog razdoblja. Ugibaju dok voda ispari, no njihova jaja mogu godinama izdržati visoke sušu i temperature. Poznat je i pustinjski škorpion. Njegove su nastambe spiralne rupe u tlu duboke 1 metar. Takve rupe dopiru do trajno vlažnog tla pa u toj rupi škorpion ostaje za dnevnih vrućina. Noću hvata kukce. U pustinjama ima i klokana. Klokani svoje dušikove spojeve, umjesto da izbace mokraćom, recikliraju i tako sprječavaju rasipanje vode na odstranjivanje otrovnih dušikovih spojeva iz organizma. Vrsta štakor – klokan svoj rep koristi dvonamjenski. U njemu pohranjuju masnoće, ali služi im i za prenošenje materijala potrebnog za izgradnju gnijezda. Tobolčarski miš jede kukce, ptice, guštere i glodavce, no često je i sam plijen ptica grabljivica. Debelonogog tobolčarskog miša nalazimo skupa sa ostalim vrstama diljem Australije, a specifičan je po svom čupavom repu. Ptice također žive u pustinjama. Najpoznatija je australski sokol, a vjerojatno i najljepša. Lovi manje tobolčare, gmazove i manje pustinjske ptice. Vodu dobiva iz organizma plijena. Uz australskog sokola tu živi i sivi sokol. Zar smo biljke preskočili? Nismo. Sad ćemo o njima. Kako se pješčane australske pustinje većinom sastoje od usporednih grebena tako se biljni svijet razvija između tih grebena, a trava na vrhovima grebena. Najčešće biljne vrste u pustinji su: pustinjski hrast, mulga, trava, papuanski eukaliptus, čajevac i slani grm te pustinjski grašak. Osim ovih životinja i biljaka ovdje žive i neke rjeđe životinje poput dinga, penjaša i emua.
|
