astralmagic
26.04.2007., četvrtak
Velika Pitanja
|
Vidite,po meni je najveći problem ljudi što se ne pitaju ona Velika Pitanja,Velika pitanja su ona koja vam mogu promjeniti smjer vašeg života,Velika Pitanja poput:postoji li Bog,što je stvarnost,koji je smisao života,itd.,naime,po meni,ako želite promjeniti svoj život,morate si početi postavljati Velika Pitanja,jer ona su ključ,ona su znanje koje vam je potrebno da bi ga promjenili na bolje... Napominjem da pitanja koja su meni velika,vama uopće ne trebaju biti,i obrnuto. Vi sami odlučujete što vam je važno,a ja sam tu samo da vas malo preusmjerim... Postavljanjem Velikih Pitanja možete naći nove načine percepcije,i shvatiti stvari mnogo,mnogo jasnije.Velika Pitanja su početak,i ona su potrebna za razvoj. Dakle,još jednom,zašto si ne postavljamo takva pitanja? Vidite,većina ljudi bi radije ostala u sigurnosti poznatoga,nego otišla tražiti nevolje. Upravo da se i sudare s pitanjem,više je nego vjerovatno da će pobjeći od njega,zabiti glavu u pijesak ili se brzo okupirati nečim,bilo čim drugim. Većini nas je potrebna prava nesreća da bismo si postavili Veliko Pitanje. Kad bismo sada,i bez neposredne krize,mogli sakupiti dovoljno strasti za postavljanje takvih pitanja,tko zna što bi se dogodilo. Kako je to jedan moj idol među fizičarima(kvantni ako smijem dodat...) Fred Alan Wolf lijepo rekao:" Postavljajući si ova dublja pitanja,otkrivamo nove načine bivanja u svijetu. Ona unose dašak svježine. Život postaje radosniji. Nije trik u tome da budete u znanom,već da živite zagonetku." Sjetite se kad ste imali 5 godina i stalno pitali "zašto?",vaši roditelji su mislili da ih samo izluđujete,no vi ste zaista željeli znati! Što se dogodilo s tim djetetom? Možete li se sjetiti sebe dok ste bili to djete,možete li osjetiti kako je to bilo? To je važno,jer kad ste imali 5 godina rado ste živjeli u zagonetki. Rado ste željeli shvatiti stvari. Svaki dan je bio pun otkrića i novih pitanja. I koja je razlika između onda i sad? Dobro pitanje! Ljudi postavljaju Velika Pitanja već tisućama godina,još prije filozofa antičke Grčke do današnjih modernih znanstvenika. Kad je Albert Einstain bio dječak,upitao se: "što ako vozim bicikl brzinom svjetlosti i upalim svjetlo na biciklu-hoće li se ono upaliti?". Postavljajući si to pitanje punih 10 godina umalo je sam sebe doveo do ludila,no iz njegovog pitanja je proizišla teorija relativnosti. Eto to vam je veliki primjer takvih pitanja. Najvažnije od svega je da budete otvorena uma(hehe,sjećate se 1. posta?),ako stalno mislimo da znamo odgovor,kako ćemo rasti? Evo jedne zanimljive pričice: Sveučilišni profesor posjetio je zen-učitelja Nan-ina kako bi se raspitao o zenu. No umjesto da sluša učitelja,profesor je bez prestanka govorio o svojim idejama. Nakon što ga je neko vrijeme slušao,Nan-in je poslužio čaj. Natočio je svom posjetitelju punu šalicu i nastavio točiti. Čaj je prelio šalicu,napunio tanjurić,izlio se po njegovim hlačama i po podu. "Zar ne vidite da je šalica puna?" vikne profesor. "Više ne stane!" "Upravo tako"-odgovori Nan-in mirno. "I poput ove šalice,ti si pun ideja i stavova. Kako da ti pokažem zen ako ne isprazniš šalicu?" Isprazniti šalicu znači napraviti mjesta za Velika Pitanja. To znači biti otvoren,stvoriti u sebi preduvjete da MOŽEMO PRIHVATITI,u ovom trenutku,ne-znanje. Iz toga će svanuti veće znanje. |
