Rehabilitatori u skoli: ŠTO RADE DEFEKTOLOZI? - Susret s djevojkom
petak , 25.01.2019.INKLUZIJA DJECE S DOWNOVIM SINDROMOM U REDOVNIM OSNOVNIM ŠKOLAMA
Click here: Rehabilitatori u skoli: ŠTO RADE DEFEKTOLOZI?
Ok, ocekujem da vecina zapravo ne zna kako joj pristupiti, ali sama cinjenica da priznaju stanje, a ne nazivaju to zlocestocom i neradom jest ogrooooooooman pomak. Nekome ce rima pomoci, nekome ne. Iskreno budi rečeno, klasične mentalne mape ne odgovaraju ni meni ni njemu kao vid učenja, eventualno za ponavljanje i to jaaako prilagođene, i samo za neke oblasti.
Poznavajući naš obrazovni sustav, žena nema pojma daj Bože da griješim i ja bih nju trebala uputiti kako poučavati dijete s disleksijom, međutim ni ja tu nemam iskustvo s obzirom da je u pitanju strani jezik! Ako se provodi pravilna rehabilitacija, ako nije riječ o težim oblicima poremećaja iz autističnog spektra, ako nema popratnih dijagnoza koje otežavaju stanje npr. Može čovjek biti najdivniji na svijetu, ali ako nije za u razred stvar ne šljaka.
INKLUZIJA DJECE S DOWNOVIM SINDROMOM U REDOVNIM OSNOVNIM ŠKOLAMA - Prije se i ljevake smatralo bolesnima pa su upropastavali djecu tjeranjem da pisu desnom rukom, nadam se da ce i djeca s autizmom dobiti istu dozu razumjevanja koju danas ljevaci imaju u drustvu.
Na rubu sam snaga. Imam pametno dijete koje ide u drugi razred i muku muči sa školom jer ima disleksiju i disgrafiju. Dobiva dvojke iz predmeta koje zna pjevati jer je krivo pročitala zadatak ili ga je krivo napisala u glavi je sve točno ali kad se slije na papir, greška grešku ganja. Išli smo u Suvag ljetos, sad u lokalnom domu zdravlja imamo termine svake druge subote jer se na ostale čeka dok dijete valjda u penziju ne ode. Dobili smo preporuku za individualizirani pristup u školi ali koliko god to sjajno zvučalo, u stvarnosti i nema neke razlike - ona i dalje, naravno, mora pisati ispite, ne može umjesto toga samo usmeno odgovarati. Onda iz ispita dobije katastrofa ocjenu koja joj sruši i prosjek i samopouzdanje. Ne želim tako pristupati dijete koje nije lijeno i nezainteresirano nego ima stvaran problem a opet se ponekad pogubim i onda mi dođe da urlam na sve oko sebe, na nju, na školu, učiteljicu, glupi slovopis, cijeli obrazovni sustav.... Mrvna, mozes prouciti sve pravilnike, zatraziti kod strucne sluzbe u skoli razgovor u kojem bi se skupa s uciteljicom definirao nacin ocjenjivanja, a. Konacno, mozes zatraziti razgovor u AZOO sa savjetnikom za razrednu nastavu i traziti konkretne upute kako se postaviti. Nazalost o tvojoj upornosti ovisi hoce li ucitelj te upute postivati ili nece. Znam slucaj gdje ucenik ne treba nikad biti pitan usmeno, nego samo pismeno jer je takva preporuka u individualizaciji, pa ne znam zasto se ne bi mogla organizirati iskljucivo usmena provjera znanja. Nasla sam šteker u kaficu dok cekam da stariji odradi instrukcije :D. Zato treba napraviti super dijagnostiku, ali jos vaznijeod svega pratiti djete, ispitivati KAKO ono vidi slova, kako ono vidi citanje. Sto joj pomaze, sto joj otezava. Sa biljeskama dolazim na procjene da uputim strucnjake koje je tocno podrucje problem. Sa tim popisom hodam i kod uciteljica na informacije. Samo je pitanje dana kad ce papir stici nadam se sredinom drugog polugodista , a tada ce uciteljica raditi po uputama ona ima bolji i interes, samo ceka sluzbenu potvrdu za pismeni dio. Eh, ja sam neki dan na drugom topicu spomenula da bi nam dobro došla ovakva tema. Danas je puno lakše, ali imali smo gadnih muka u prva tri ili četiri razreda. Meni je pomoglo to što sam u djetetovim problemima prepoznala i neke svoje s kojima godinama uspješno izlazim na kraj. Drugo, pomoglo mi je sustavno istraživanje zajdeno s djetetom koje metode su za njega najbolje. Učio je kako da sam sebi pomogne i tu je vrhunski. Na primjer, ja ne znam uključiti glasovno pretraživanje interneta ili snimanje govora na mobitelu, ali on zna. U pernici ima signire i ravnalo koje služi za polaganje na tekst. Kao mali, smislio si je metode razlikovanja lijevei desne strane. Ta djeca su vrlo kreativna, a naše je da im pomognemo kanalizirati tu kreativnost za dobru svrhu. Ako koga zanima, ja još imam većinu materijala koje sam prikupila, pa mogu podijeliti moje bilješke i korisne linkove. Nije sve za svakoga primjenjivo, jer postoji dosta različitih vrsta i oblika disleksije, dizgrafije i srodnih smetnji. Moj mlađi sin je ove godine pri upisu u srednju školu dobio papir da mu više ne treba logopedska terapija. To ne znači da su njegove smetnje nestale, jer nisu - prisutne su i dalje, ali on to zna i uspješno si je našao načine kako da unatoč tome bude zadovoljan i uspješan. Zaboravih napisati da su nam Suvagovi logopedi dosta pomogli, a u školi nula bodova do petog razreda, iako škola ima logopeda. Puno mi je pomogao i prijatelj iz te struke, savjetima i materijalima, čak mogu reći da je to bilo najvažnije. Imala sam s kim razmijeniti misli. Moje je dijete naučilo čitati doma, u trećem razredu, a titlove još dosta kasnije. Imali smo homeschooling jer nije u školi skoro ništa radio. I danas mu je teško prepisivati s ploče. Piše ok, ali ima viši faktor greške od ljudi bez smetnji. Danas je dobio 3 iz testa fizika koju inače zna i voli i kaže da je već ugnjavio profesora za usmeni ispravak. Uobičajene greške, decimalna točka utekne, minus se pretvori u plus i slično. Dok je bio mali, ja sam bila njegov advokat i gnjavila učiteljice, a sad on to radi sam. Doma napravi sve kako treba, aliii mu treba više vremena i bez ometanja. Treniran je da si sam traži greške, ali to nije lako stići i postići. Nasa logopedica ima kcer sa disleksijom koja je naucila citati u 4 razredu. Cura je sad studentica psihologije u Munchenu ,tecno govori engleski i njemacki. I cita na tim jezicima. Iako se godinama uz citanje mucila i sa stranim jezicima to cesto ide u paketu. Ali treba biti uporan , mudar i ne dopustiti da dijete izgubi samopouzdanje. Lani je čak bio na natjecanju. Da mi je to netko rekao dok je bio u drugom razredu, mislila bi da je sišao s uma. Sad ga pitam što mu je pomoglo da nauči čitati. Istina, ali ja sam uvijek tražila da mu ponudim čitati o stvarima koje ga zanimaju. Išlo je, ali polako. Ponekad misliš da tome nema kraja, a onda te iznenadi odlaskom na natjecanje iz jezika! Daklem, ljudi, naoružajte se živcima. I nemojte tlačiti djecu, tlačite i uvjeravajte njihove nastavnike. Često znaju manje nego čovjek očekuje. Podsjećajte ih da djeca imaju smetnje, izganjajte papire i borite se da se po tome i postupa. A djeci nađite aktivnosti koje ih vesele, odmaraju i u kojima su dobri. Naše je školstvo izgrađeno na bodovanju i ocjenama: manja ocjena - manje vrijediš. Zato je teško kad djeca budu kažnjena ocjenom zbog vlastite teškoće i koliko god im mi trubili da nije važno je li 2 ili 5, njima je važno jer inače prestanu vjerovati da mogu. Kad učitelj izvede dijete pred ploču, pita ga usmeno, ekstra ga pohvali javno za pokazano znanje i osokoli za dalje, nema te prepreke koje ono ne može kasnije savladati, ma čuda može napraviti. Zašto se neki učitelji tome opiru potpuno mi je nejasno. Naše je školstvo izgrađeno na bodovanju i ocjenama: manja ocjena - manje vrijediš. Zato je teško kad djeca budu kažnjena ocjenom zbog vlastite teškoće i koliko god im mi trubili da nije važno je li 2 ili 5, njima je važno jer inače prestanu vjerovati da mogu. Kad učitelj izvede dijete pred ploču, pita ga usmeno, ekstra ga pohvali javno za pokazano znanje i osokoli za dalje, nema te prepreke koje ono ne može kasnije savladati, ma čuda može napraviti. Zašto se neki učitelji tome opiru potpuno mi je nejasno. Zato jer neki ne mogu podnijeti da običan roditelj zna više od njih. Srela sam se s tim previše puta. Na sreću, ima i onih drugih koji su spremni na suradnju i koji su iskustva roditelja u stanju primjenjivati i dalje, za drugu djecu. Nemali broj puta kćerine su frendice bile oduševljene kako im je ona pojasnila nešto što nisu na satu razumjele na način kako sam joj ja pomogla da shvati ili memorira. Pa se pitam zašto se nastavnik s 25g. Ova tema je super! Jer znas da nisi sam. Mrvna, i meni je isto, svaki dan mi je muka kad moram otvoritit e imenik, nikada neznam sto me ceka. A moram ga otvoriti radi nje. Mi do 4r nismo imali problema jer smo imali genijalnu uciteljicu. Nasli smo studenticu da radi s njom svaki dan jer mi ne stizemo sve. I mi smo u postopku individualizacije, bas me zanima hoce li biti pomaka pedagogica je na nasoj strani ali neki ucitelji - bez komentara. Nema disleksiju nego zaostaje na jezicnom podrucju, ostalo sve ok. Ali je to zajedno sa njezinim karakterom uzasno koci. I eto velikog problema zbog naseg skolskog sustava. Nemali broj puta kćerine su frendice bile oduševljene kako im je ona pojasnila nešto što nisu na satu razumjele na način kako sam joj ja pomogla da shvati ili memorira. Pa se pitam zašto se nastavnik s 25g. Ja se ponekad pitam dali pojedini profesori namjerno otezavaju ucenje. Primjer - fotosinteza, to je toliko jednostavno da moze svako razumijeti ali nasi su na prirodi napisali 15 recenica bez jedne jedine slike. I nasoj L nije bilo nista jasno. Dok bisam ja uzela bojice i sve lijepo nacrtala i objasnila i kaze ona: ah, pa to uopce nije tesko... Meni je u pocetku bilo cudno ufurati se u disleksiju. Zapravo , nije uopce problem bio u disleksiji, nego imam potpuno razvijen sustav ucenja sa starijim djetetom. Ali starije dijete je darovito , ima poremecaj paznje i izuzetni manjak motivacije, tako da sam nacin rada i metode imala prilagodeno njemu. Nakon 8 godina u sustavu sa djetetom koje ima poteskoce druge vrste koju gotovo apsolutno nitko ne razumije cini mi se da ce disleksija biti macji kasalj. To je barem opipljiva star koju vecina priznaje kad dijagnozu vide na papiru. Ok, ocekujem da vecina zapravo ne zna kako joj pristupiti, ali sama cinjenica da priznaju stanje, a ne nazivaju to zlocestocom i neradom jest ogrooooooooman pomak. Ja se ponekad pitam dali pojedini profesori namjerno otezavaju ucenje. Primjer - fotosinteza, to je toliko jednostavno da moze svako razumijeti ali nasi su na prirodi napisali 15 recenica bez jedne jedine slike. I nasoj L nije bilo nista jasno. Dok bisam ja uzela bojice i sve lijepo nacrtala i objasnila i kaze ona: ah, pa to uopce nije tesko... Kao da nam je školstvo još u vremenu Marije Terezije... Ja sam napravila hrpu prezentacija i učila sina da si ih radi sam, radili smo umne mape ali prerano, jer prihvatio ih je tek kad je prof. Novosel je prekrasna, kao i svi ostali... Rezultati su vidljivi kroz super kratko vrijeme i uz vježbanje koje je konkretno, sa brzim i vidljivim pomacima svi smo sretni i nasmijani. Drago mi je čuti da su vam pomogli. Inače, Tatjana Novosel Herceg nije samo logoped, nego licencirani brain gym trener. Koliko mi je poznato, prva je u Hrvatskoj imala taj certifikat. Spominjala sam je nedavno na jednom drugom topicu. Ali sirius je u pravu - nema instant formule, nego treba tražiti i isprobavati što daje rezultate. Nekome možda ovo pomogne, pogotovo ako je u Varaždinu. Htjela sam samo staviti literaturu, iako mnogi koji se susreću s disleksijom djeteta znaju za ovo. U sjećanju su mi hvaljene vježbenice Katice Puškarić koje su bile potpuno neprikladne za moju djecu. Što ne znači da nekom drugom neće biti vruhnsko pomagalo. Pratim Peterlin pa naletih na ovu temu : Disleksija je najrasireniji i najcesci oblik teskoca u ucenju-u prosjeku svaki 10. Istrazivanja pokazuju kako su ucitelji i nastavnici nepripremljeni za prepoznavanje i poucavanje dislekticnih ucenika. Uciteljski fakulteti nude 2-3 obvezna kolegija u kojima se disleksija povrsno obradjuje dok je situacija na filozofskim jos losija. Radi se na ukazivanju tog problema, ali napredak je vrlo spor gotovo ga nema. Uciteljima se nudi par strucnih seminara i radionica tijekom godine na koje se ili ne ide ili se ide samo da se dobije papir o sudjelovanju u individualnom usavrsavanju. Preostaje samoinicijativno ucenje na koje su rijetki spremni jer su nemotivirani malom placom, nedostatkom vremena i uvjeta za individualni pristup uceniku. Predlozila bih vam da ih uputite u nacela viseosjetilnog poucavanja. Princip je jednostavan i temelji se na poucavanju i ucenju kroz sve kanale-audio, vizualno, taktilno i kinesteticki. Viseosjetilno poucavanje dio je paketa metode poucavanja ucenika s disleksijom i komponira se s metakognitivnim, izravnim i strukturiranim poucavanjem. Taj paket se zasad pokazao najproduktivnijim i siroko primjenjivim na heterogenu teskocu disleksije. Literatura na ovu temu je dosta strucna, ali mogu napisati reference ako netko zeli. Peterlin je postala vrlo dobru literaturu. Ne mislim da biste vi kao roditelji trebali provoditi sate i sate sami poucavajuci svoje dijete vjestinama citanja, pisanja, razumijevanja teksta, racunanja itd. Afektivni cimbenici prisutni kod neprikladnog skolovanja dislekticnih ucenika mogu biti porazavajuci za njihovo dugorocno emicionalno zdravlje. Nisu dislekticari lijeni sto ne znaju citati vec su ucitelji lijeni sto ne uce kako ih poucavati-da to srocim kratko i jednostavno. Queenbee, što si po struci? Provodiš li ti edukaciju nastavnika na temu dis-teškoća? Za našu je djecu kasno jer čim kroče u školu roditelj se mora ekspresno obrazovati i iznaći da dijete napr. Ali što je s UF i FF i ostalim nastavničkim fakultetima? Koliko će desetljeća još proći dok se tromi sustav pokrene i uvede redovnu edukaciju tj. Ja ne sumnjam u dobre namjere i trud pojedinaca-edukatora da se stvari promijene, ali bez sistemske promjene nema sreće. Ne može tako važna stvar ovisiti o nečijoj dobroj volji! Ipak, dogodine kreće u 5. Zato bi sada pokrenula postupak pa me zanima koliko to traje i ako vam nije problem opisati, kako to uopće izgleda? Učiteljica kaže da bi onda ona na sljedećoj sjednici preporučila njega za obradu pa ćemo dalje vidjeti. Ima jos previse profesora koji uopce ne priznaju poteskocu cak i kad je ona dijagnosticirana. Cak i nakon dijagnoze cijelog tima puno poteskoca vezanih uz poteskocu pripisuju nedovoljnom radu i trudu, ili glumatanju. Nije direktno vezano uz disleksiju, ali meni je potpuno nejasno kako neki profesoru mogu sa ogromnom lakocom prepoznaju potrebe djeteta i tocno znaju kako pristupiti. Ali ima i drugih koji dobiju na pismeno preporuke, kojima 100x nesto kaze, 100x nesto arumentiras , ali im 101 x i dalje nije jasno... Ili im ne zeli biti jasno. Ipak, dogodine kreće u 5. Zato bi sada pokrenula postupak pa me zanima koliko to traje i ako vam nije problem opisati, kako to uopće izgleda? Učiteljica kaže da bi onda ona na sljedećoj sjednici preporučila njega za obradu pa ćemo dalje vidjeti. Ako nece skola kreni sama. Mi smo imali identicno situaciju, sada mi je krivo da nisam tada gurala. Koliko traje sama procedura ovisi i o tome u kojen si gradu, moja susheda je dobila papire relativno brzo. Ja sam od profesora, kad sam ga zamolila, da je stavi u prvi red i malo bocne tu i tamo jer odluta dobila odgovor da je ona tako dobra, da ne uopce ne smeta na satu i da nema potrebe za presjedanjem u prvi red. I sve sto cujem su pohvale kako je dobra, mirna, pristojna bla, bla, bla ; a nitko ne vidi da ona u skoli uopce nije prisutna duhom nego samo tijelom jer mora biti tamo. I onda doma radi s njom cijelo pop da na kraju izvuce trojku, a svi znamo da zna za vise. Bilo bi svima nama puno lakse da dijete uopce ne ide u skolu, da se skoluje doma, da netko radi s njom cijelo dopodne koje gubi u skoli - pa gdje bi joj bio kraj? Ja sam od profesora, kad sam ga zamolila, da je stavi u prvi red i malo bocne tu i tamo jer odluta dobila odgovor da je ona tako dobra, da ne uopce ne smeta na satu i da nema potrebe za presjedanjem u prvi red. I sve sto cujem su pohvale kako je dobra, mirna, pristojna bla, bla, bla ; a nitko ne vidi da ona u skoli uopce nije prisutna duhom nego samo tijelom jer mora biti tamo. I onda doma radi s njom cijelo pop da na kraju izvuce trojku, a svi znamo da zna za vise. Bilo bi svima nama puno lakse da dijete uopce ne ide u skolu, da se skoluje doma, da netko radi s njom cijelo dopodne koje gubi u skoli - pa gdje bi joj bio kraj? Ja bih rekla da bi ti bilo lakse da dijete sama skolujes kod kuce , ali po svom programu. Ne da ju uguravas u skolski kurikulum , nego da sama odredujes tempo i teme. To je jedna druga prica , od ovog skolovanja kod kuce da bi dijete bilo po mjeri skolakog sustava. Izvinjavam se na monolozima ali ponekad budem bas ocajna i pitam se - pa kdje mi to zivimo i sto radimo toj djeci? I neka joj pomogne da bude manje uznemirena i napise test , ili neka ga uopce ne pise sto se mene tice. Samo neka mi ne place zbog testa. Imam par svojih clanaka i linkove na druge hr autore koji su pisali o istoj temi. Svugdje je zakljucak isti-nedovoljno i neucinkovito skolovanje buducih ucitelja. Uciteljski fakulteti zasad prednjace po znanju o disleksiji, filozofski i bivsi pedagoski opasno zaostaju. Tako 'kazu' nalazi svih mojih dosadasnjih istrazivanja. Sirius-nezgodno je komunicirati preko ekrana pa cesto budem krivo shvacena. Ja osobno smatram da nije u redu opteretit roditelje da postanu edukacijski rehabilitatori svojoj djeci jer to trebaju raditi ucitelji i zatim nastavnici. Ali to nije tako u stvarnosti i to mene pogađa jako. S ove sam strane imenika, a nekad me toga stid. Čoksa-napredak u obrazovanju je toliko spor da ga gotovo uopce nema-govorim o teskocama. Rijec je o izbornom kolegiju i doktorskom studiju-kakva korist i napredak u tome?? Drzim predavanja na strucnim skupovima, trebala bih sad na medjuzupanijskom jedno odrzati isto. U ozujku sam imala izlaganje na BDA International cinference i kako sam skuzila po kolegama tamo-i u drugim zemljama su slicni problemi. Istrazivanjima otkrivamo nove nacine razumijevanja disleksije, ali problem se ne rjesava-i dalje imamo needucirane i nemotivirane ucitelje Tipnem jos poslije.. Sirius,ja bi je cak i mogla dkolovati kod kuce imaju slovensko drzavljanstvo ali ona voli ici u skolu unatoc svemu. Tamo su joj prijateljice, drustveni ziviot,... Ali vidim da joj postaje jako tesko, trudi se a rezultata nema :- Moja obozava skolu i ekipu. Ali mrzi pismene ispite. QueenBee, dosta toga što si napisqla je ok i predstavljalo bi napredak u odnosu na postojeće stanje, ali s jednom tvojom izjavom se nikako ne mogu složiti, ne samo kao majka djece koja su imala i još imaju neke teškoće, nego kao roditelj u školskom sustavu općenito. Ne znam odakle početi... Nakon prioično dobrog iskustva s vrtićem, gdje je uvijek bilobsuradnje i poštivanja mišljenja roditelja, našla sam se u školi gdje bi njhovo osoblje najradije da ja svoju djecu ostavim tamo, ostanem pred vratima i ne petljam se uopće u njihov posao, tj. To ne tišti samo roditelje djece s teškoćama i pp nego sve roditelje kojima je stalo. Ti si napisala da bi se sustav trebao baviti takvom djecom. Pa roditelj je prvi učitelj svoje djece, bila ona s pp ili bez pp.... Ovaj sustav kakav je sad upravo tu ima ne manu nego nerješivu sistemsku grešku. Roditelje treba slušati jer se od njih često može dobiti korisne podatke. Bez roditelja školski sustav ne može, a nas se kontinuirano gura van jer kao nemamo pojma kako školski sustav funkcionira. Sorry ako sam bila offt, ali meni se osobno teže bilo nositi sa školskim sustavom koji je u puno segmenata ignorirao potrebe moje djece nego s njihovim smetnjama. Peterlin-nismo se dobro razumjele. Ja amatram da treba poceti od obveznog educiranja ucitelha za poucavanje ucenika s teskocama. Smatram da roditelje treba obrazivati da prepoznaju i prihvate da im dijete uci na drugaciji nacin. Ono sto ja zelim naglasiti jest da ucitelji peru ruke od djece s teskocama i roditelj cesto samostalno obrazuje dijete mukotrpnim radom kod kuce sto djetetu oduzima vrijeme za igru i opustanje. Dobijemo ogorcene i izmucene roditelje i djecu, mrzovoljne ucitelje koji cekaju mirovinu i sustav koji nije ucinkovit. Disleksija sama po sebi nije uopce nepremostiva prepreka i takva djeca su necesto talentirana u mnogim drugim podrucjima-umjetnost, sport i sl. Ja sam misljenja kao i vi-sustav ne sljaka. Ali mislim da promjena treba doci od glave-prvo preurediti studijske programe, uvesti prakticni rad s ucenicima s teskocama, edukacija roditelja, suradnja ucitelja i roditelja i u konacnici sretno dijete. Ja sam na vasoj strani, peterlin : Ne pricam o 'dealing with dyslexics' kao o zasebnoj drustvenoj skupini. Metode poucavanja koje pigoduju dislekticarima gode svim ucenicima opcenito! Tko ne bi volio imati sat engleskog gdje ces modelirati rijeci, crtati slova u pijesku, glumiti u igrokazima, odgovarati u ppt prezentacijama... Konkretno dislekticare treba posebnim metodama poucavati vjestinama citanja i pisanja. Veci font slova, veci prored izmedju redova, izbjegavanje crvenog fonta slova.. To je podrucje kojim se ja bavim. Etiologiju ostavljam logopedima i ne metiljam im se u posao. Ali shvacam peterlin i zasto je ljuta-kad se vec roditelj potrudi i postane samouki semi strucnjak, onda ga jedna uciteljica ne ferma ni 5%. Ali moramo shvatiti da ucitelji imaju pisla sa svakakvim nadobudnim roditeljima i mozda i roditelje djece s teskocama automatski svrstavaju u isti kos 'smarača koji im se petljaju u posao'. Ipak, sustav ih nije obrazovao dovoljno i nisu oni krivi. Zapetljana je to prica. Zato mislim da treba krenuti od samog studija pa bi se kockice pocele slagati na mjesto. Ali ima i ucitelja koji su divni i kojima nije tesko sjesti i googlati o teskocama kako bi pomogli djetetu. Da, nisam kriva što me pred 15 godina nitko nije na faksu uputio na uopće postojanje učenika s teškoćama nisu me doduše ni u štošta drugo uputili ali tko je kriv ako ja danas odbijam educirati se o tome a treba mi da bi učinkovito radila? Ma ja sam kriva, ili moja inertnost ili moj ego, ali nitko drugi do mene. Zato bih jednom od gornjih postova u kojem govoriš o promjeni u sferi visokog školstva pridodala nulti uvjet: prijemni ispit s detaljnom psihološkom obradom. Može čovjek biti najdivniji na svijetu, ali ako nije za u razred stvar ne šljaka. Covjece, za to te pak nitko ne pripremi! Za ne povjerovat da se o kombiniranim razredima niti jedna rijec ne kaze na faxu, a toliko je podrucnih skola s takvim odjeljenjima. Kad sam drzala predavanje u pozegi, ucitelji i nastavnici su bili divni, zainteresirani, s hrpom pitanja-voljni i zeljni znanja kako poucavati dislekticare. Iz Os pamtim vrlo nadobudnog mladog ucitelja engl. Sjecam se kako sam zabezeknuto blenula u njega i mislila se zasto si ti odabrao poziv ucitelja sunce ti poljubim! Isto tako sam nedavno imala susret s privatnom logopedicom iz Broda na jednoj kulturnoj manifestaciji-imala je djecji kutic za kreativni rad-i tako je hladna bila u pristupu djeci, rezervirana i na kraju pita moju tad 2. Ponudila sam joj zajednicku suradnju na odrzavanju predavanja po skolama-na sto mi je odvratila da ona ne suradjuje s 'obicnom uciteljicom'. Neki ljudi tako fulaju profesiju! Najvaznija karika u obrazovnom sustavu su ucitelji razredne nastave-po mom misljenju. Oni uce djecu osnovnim vjestinama potrebnim za daljnje skolovanje i oblikuju djetetov stav prema skoli opcenito. Ako je ucitelj nezainteresiran za prilagodbu poucavanja potrebama djeteta-nesto cemu svjedocim svaki dan na poslu-onda ode sve u tri lepe... Da, nisam kriva što me pred 15 godina nitko nije na faksu uputio na uopće postojanje učenika s teškoćama nisu me doduše ni u štošta drugo uputili ali tko je kriv ako ja danas odbijam educirati se o tome a treba mi da bi učinkovito radila? Ma ja sam kriva, ili moja inertnost ili moj ego, ali nitko drugi do mene. Zato bih jednom od gornjih postova u kojem govoriš o promjeni u sferi visokog školstva pridodala nulti uvjet: prijemni ispit s detaljnom psihološkom obradom. Može čovjek biti najdivniji na svijetu, ali ako nije za u razred stvar ne šljaka. Slažem se u potpunosti. Jer kako objasniti ovu situaciju: moj stariji ima IP nije disleksija u pitanju nego usporeni razvoj neurološkog sustava, posljedično smetnje motorike, teškoće razumijevanja, kratki interval pažnje + nagluhost koja je riješena + strabizam imao je GENIJALNU učiteljicu koja je bez papira radila sve što je djetetu trebalo. Dobio je on IP zato jer je bio u sustavu Suvag - logoped, neurolog, psiholog, fizijatar davno prije polaska u školu, pa su samo prepisali njihove papire. Njegova učiteljica je radila sve što treba sa svakim učenikom u razredu, imao on papire ili ne. Moj mlađi sin je u istoj školi krenuo u prvi razred samo godinu dana kasnije. Ljevak je, motorički odličan, potpuna lateralizacija taj u životu nije primio žlicu desnom rukom , predčitalačke vještine na uho odlične, govorni razvoj daleko bolji i brži nego kod brata, aliii pisao je zrcalno. Kod njega sam napravila kardinalnu grešku, pokušavajući prepustiti sustavu da brine o njegovim potrebama. Učiteljica nezainteresirana, o kompetencijama ne mogu jer kad ne postoji interes, teško je vidjeti da li netko nešto zna, ako mu se ne da... Istina je da nije imala baš puno podrške od iste takve stručne službe, ali bratemili, razlika između nje i učiteljice starijeg sina je NEBO I ZEMLJA... Ovo dijete i cijela njegova generacija običnih derana i onih koji su imali razne vrste potreba grdno je nastradalo od sustava. Nisu htjeli pokrenuti opservaciju, nego sam ja sama odjurila u Suvag i kumila logopedicu starijeg sina da mi pomogne oko mlađeg... Da je po sustavu - moje dijete bi bilo okarakterizirano lijenim i glupim. Čak i kad je dobio papire, ništa se u radu u školi nije promijenilo do petog razreda, kad je srećom došao u ruke odličnim mladim profesoricama hj i mat, koje su imale u prvom redu volje, a zatim i znanja što učiniti. I koje su na predmetnim informacijama poslušale iskustvo roditelja. Daklem, pitam ja sve vas koji mislite da nisu učitelji krivi, KOLIKO JE DJECE SUSTAV SAMLJEO? KOLIKO RODITELJA JE POVJEROVALO NEKOMPETENTNIM I INTERTNIM UČITELJIMA da su njihova djeca lijena, glupa i nesposobna? KOLIKO ŠTETE JE NEPOPRAVLJIVO UČINJENO? KOLIKO JE LJUDI MOGLO BITI OSPOSOBLJENO DA BUDU RADNO SPOSOBNI, A NIJE? S druge strane - zašto se ne zapošljava više logopeda? Naša škola ima logopeda, a ta osoba je mog mlađeg sina vidjela tri puta - prvi, zadnji i nikad više. Jer dijete je u Suvagu, a školski logoped se bavi socijalom... I da - QueenBee je u pravu kad kaže da djeci ne bismo trebali otimati vrijeme za igru, ali kad se sjetim svojih muka a djeca su bila u cjelodnevnom boravku pa kad vidim što piše npr. InLOve - pa to je strašno... Naša djeca moraju nakon škole još par sati odraditi da nadoknade ono što je u školi trebalo biti pokriveno, ali nisu jer ne mogu prepisivati s ploče. Kako to da je učiteljica mog starijeg sina za njega mogla unaprijed pripremiti listić s gradivom ako ne stigne sve zapisati, a to je dobio na kraju sata da ga potakne pisati što više može? Kako ta jednostavna rješenja nije mogla primijeniti i druga učiteljica? Zašto je jedna učiteljica u boravku htjela djetetu prepisati 2-3 rečenice s ploče svojom rukom, a druga nije? A svi imaju istu plaću, uffff... Učiteljica :heart: mog starijeg je ključna karika u tome što je dijete danas uspješan učenik matematičke gimnazije. Nažalost, nismo imali izbora. Apropo mentorstva-nisu mentori nuzno znalci i sposobni za sve sto treba uceniku. Ima divnih odgojiteljica i uciteljica koje rade mnogo toga dobrog, a nisu ni pomislile na mentorstvo. Ima i onih koji ganjaju status mentora radi vece place, a djeci pustaju +12 filmove umjesto obrade nove lekcije. Ima ravnatelja koji frcu nosom da sto ce mi doktorat na ovu temu jer je dovoljno samo dati 2 takvim ucenicima. Ima skolskih logopeda koji me uce da je dovoljno samo voljeti djecu s teskocama i nista posebno ih dirati na satu. Ima roditelja koji mi trpaju svoju djecu u auto da ih vozim kojem god 'dotoru' hocu samo da se ona ne mora s njima baviti. Ali razumijem i dijelim ogorcenost na neadekvatan sustav skolstva. Zao mi je sto je tako i sto roditelji imaju ovakva negativna iskustva kao peterlin. I ja sam 'za barikade'. Peterlin-sudeci po rezultatima mog posljednjeg istrazivanja-cca 50%. To je odgovor na tvoje posljednje pitanje. Sramotni i porazavajuci rezultati. Nažalost - točno je upravo ono što čokolada stalno napominje: društvo bi trebalo i moglo puno više brinuti o svojim osjetljivijim članovima djeca, ljudi s pp, starije osobe ali to ne čini. Klasičan primjer toga, baš kad su u pitanju djece, je knjiga Penelope Leach: Children First ili u hrvatskom prijevodu Prvo djeca. To je knjiga o tome što bi uz minimalna ulaganja društvo trebalo i moglo činiti za djecu, ali to se ne radi. Kad je disleksija u pitanju, kao i druge smetnje čitanja i učenja, za sada nam još ne preostaje drugo nego snalaziti se kako god znamo i umijemo. Napredak ipak postoji - mm-ovom djedu, koji je bio ljevak kao i moj sin, vezivali su lijevu ruku na leđa da bi ga naučili pisati desnom. Tako da - ide se naprijed, ali malim i neujednačenim koracima. A koliko se stvara nove vrijednosti u našem društvu i koliko se izdvaja za školstvo, zdravstvo i slične djelatnosti, teško da se možemo nadati bržem napretku. Za sve koji se žele pripremiti za izazove inkluzivnog školovanja citiram sažetak članka od Bouillet, D. Kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za inkluzivnu praksu. Pedagogijska istraživanja, 8 2 , 323—340. Osnova rada je hipoteza da se uz višu razinu manifestiranja profesionalnih kompetencija odgajatelja značajnih za inkluzivnu praksu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja veže uspješnije socijalno funkcioniranje djece s posebnim potrebama. Hipoteza je provjerena manjim istraživanjem provedenom putem procjena 93 odgajatelja i djece s posebnim potrebama u hrvatskim vrtićima. Faktorskim analizama je utvrđeno da su među kompetencijama odgajatelja osobito važne suradnja s obiteljima i stručnjacima, usklađivanje kurikuluma s individualnim potrebama djece, promicanje inkluzivne kulture u vrtiću i aktivno sudjelovanje odgajatelja u procjenama posebnih potreba djece. Dobiveni rezultati potvrdili su postavljenu hipotezu. Utvrđeno je, nadalje, da se odgajatelji međusobno znatno razlikuju u stupnju manifestiranja profesionalnih kompetencija za inkluzivnu praksu te da djeca s posebnim potrebama mogu, ali ne moraju imati socijalizacijske teškoće. Ima divnih odgojiteljica i uciteljica koje rade mnogo toga dobrog, a nisu ni pomislile na mentorstvo. Ima i onih koji ganjaju status mentora radi vece place, a djeci pustaju +12 filmove umjesto obrade nove lekcije. Ima ravnatelja koji frcu nosom da sto ce mi doktorat na ovu temu jer je dovoljno samo dati 2 takvim ucenicima. Ima skolskih logopeda koji me uce da je dovoljno samo voljeti djecu s teskocama i nista posebno ih dirati na satu. Ima roditelja koji mi trpaju svoju djecu u auto da ih vozim kojem god 'dotoru' hocu samo da se ona ne mora s njima baviti. Ali razumijem i dijelim ogorcenost na neadekvatan sustav skolstva. Zao mi je sto je tako i sto roditelji imaju ovakva negativna iskustva kao peterlin. I ja sam 'za barikade'. Ma nije naše iskustvo po ničemu posebno. Čak bih se usudila reći da je tipično. Ima tu svega - dobrih stvari i loših stvari, kao i uvijek.... I to nije tako samo za roditelje djece sa smetnjama nego za sve. Ja sam bila danas kod pedagogice i kazem ja njoj da smo matematiku ucili 4 dana po 3 sata da bi dobila 3 neka je 3, mi smo zadovoljni. I ona me gleda i kaze - nije moguce jer L intelektualno ne zaostaje i sve kuzi. Da, ali ne pase joj nacin na koji se ispituje, pisu kontrolni. Ona sve kuzi ali na neki svoj nacin. Recimo tablicu mnozenja je zapamtila melodicno - pjeva si je... Danas je dobila geo 2, nakon puno rada - nacin ispitivanja: njih 5 u prvi red i znas, neznas, idemo dalje. A znam da zna za vise a ne na takav nacin. Pa nije ona robot! Ja sam bila danas kod pedagogice i kazem ja njoj da smo matematiku ucili 4 dana po 3 sata da bi dobila 3 neka je 3, mi smo zadovoljni. I ona me gleda i kaze - nije moguce jer L intelektualno ne zaostaje i sve kuzi. Da, ali ne pase joj nacin na koji se ispituje, pisu kontrolni. Ona sve kuzi ali na neki svoj nacin. Recimo tablicu mnozenja je zapamtila melodicno - pjeva si je... Danas je dobila geo 2, nakon puno rada - nacin ispitivanja: njih 5 u prvi red i znas, neznas, idemo dalje. A znam da zna za vise a ne na takav nacin. Pa nije ona robot! Možda da pokušaš na individualnim informacijama iz svakog predmeta - objasniš ljudima u čemu je problem... Vjerojatno si ovo već napravila, ali ako nisi - vidi da li bi pomoglo: učiteljica razredne nastave je u istoj školi, pa probaj s njom vidjeti da porazgovara s kolegama ili čak organizira sastanak sa stručnom službom, pa da im ONA kaže kakav pristup je najbolji. Možda da to čak i napiše... In Love - ova tvoja priča sa pjevanjem tablice množenja je slična kakvu smo mi imali moj sin nije pjevao nego recitirao jer mu to ide super, a uz to je bila nacrtana tablica na A3 formatu, svaki red u kontrastnoj boji. Stvarno ne znam odakle sam pokupila ideju za tu slogovnicu, ali postojala je neka tiskana slogovnica i kod nas, slično kao slovarica ali sa slogovima. Ne mogu se sjetiti autora i izdavača. Peterlin, uciteljica je razgovarala ali to je uslo i izaslo. Sada je pedagogica rekla da ce sazvati razredno vijece ucitelja i probat objasnit na lijepi nacin, uz stare nalaze sto i kako. Pa ce me zvat da vidi sto su rekli pojedini profesori. Ja sam bila u skoli, ona je dobra, fina, kradna... I to je to. Da pravim probleme gdje jih nema. Jedino nas pedagogica razumije i podrzava, ajd, barem to. Samo neka mi netko kaze uz sve to da je lijena, pa mislim da bi ga objesila. Dijete koje je uz svakodnevne treninge od par sati dnevno oduzimaju najmanje 3 sata , uz sve poteskoce, zavrsilo i 3g klavira, ide i na zbor, uz to svaki dan uci barem 2 sata ili vise da ima iz glavnih predmeta 3!! I ne zelimo to, to je nesto sto voli i u cemu je ok. Probali smo, nije dobro prihvatila. Kod nje je problem karakter plus jezicne poteskoce i eto idealne kombinacije. Imamo mi curu studentica koja radi s njom svaki dan i ona kaze da joj treba sve objasnjavati slikovno i polako. Radila je i pedagogica s njom i isto tako - jednostavno je drugacija i nase skolstvo joj ne odgovara niti malo znam sto pricam, imam jih jos dvoje koji sa sustavom nikakvog problema nemaju. Pedagogica, psihologica i logopedica se slazu, trebalo bi joj individualizirati ali kako smo imali super uciteljicu do 4r potrebe bilo nije, a sada jesmo gdje jesmo... Cijelo pop, nakon 7 sati u skoli? Sorry, meni to nije normalno, to mi je signal da negdje nesto steka. Nije problem da one ne nauci, nego je problem u nacinu ispitivanja. Kad jo je ispitivala pedagogica je znala, ali je trazila znanje, podpitanja, malo slikovno objasnila... A onako suhoparno ona jednostavno ne moze. I svatko ko je malo radio s njom je to skuzio. Kaze meni pedagogica, da je ona jednostavno dijete koje zahtijeva svakodnevno aktivno sjedenje uz sebe, da nesto nauci. To znaci - sjedni i uci s njom! Mozda ce kasnije biti lakse, razviti ce svoje mehanizme ali do sada jos nije jako voli raditi mentalne mape na kompjuteru i to je pomak od nule. Nema ambicija, nije nametljiva, nema samoiniciative... Psihologica je meni objasnila na jednostavan nacin - kad djeca usvajajo nove rijeci, pojmove jih spremaju u predalice kao u ormaru. I onda kad jim ta rijec, pojam zatreba ga izvuku. Ona taj pojam ne spremi, u stvari spremi ga ali nakon milijontog ponavljanja. I tu je problem jer u 5r je obseg gradiva ogroman, da ne govorim o 7! Ona moze idealno naucit ako bi ucila po epohama - povijest mjesec dana, pa geografiju i tako svaki predmet. A ovako ima zbrku u glavi i ja znam da joj je tezko. I uz redoviti rad, a ako slucajno zaspemo na tjedan, dva smo na nuli. Ja sam naučila pipati i tražiti i puno puta promašiti prije nego čovjek slučajno natrapa na nešto što njihov mozak uspije obraditi. Neke stvari s kojima očekuješ problem prođu bez problema, a neke naizgled sasvim jednostavne mogu zapinjati. Moj sin je pisao sva slova u dobi od nekih 4. Imam negdje spremljen kompletan notni zapis njegove vlastite skladbe, napisano zrcalno, kao da je Leonardo da Vinci pisao. Mislim da on tako nekako i vidi, a to mu pogađa i snalaženje u prostoru. Digitalni sat dugo mu nije bio od koristi. Analogni mu je bio bolji. Učila sam ga na koliko je sati režući pizzu na četvrtine. Više se ni ne sjećam što smo sve izvodili. Nije ni bitno jer to što pali za njega ne mora biti učinkovito i za druge. Takva djeca troše višestruku količinu energije za ispodprosječne rezultate. Ja znam napamet titlove cijele StarWars sage, koliko puta sam ih čitala. Na kraju, kad dijete konačno izgradi sustav u glavi, ne znaš što je upalilo, a to više nije ni važno. Slova od tijesta, slova od papira, slogovi i riječi od papira, zbrajanje u vertikali, povezivanje značenja riječi i simbola razlikovati napisani plus i minus je bilo teško... Sad je on na konju. Dobio je 4 iz testa iz fizike i 4 iz informatičkih tehnologija. Iz pismene provjere, što je super. Za usmene provjere uopće ne brinem. Njega pak najviše smeta kad mu treba pet pokušaja da unese točan kod s bona za mobitel, hehehe... A sad pitajte mene kako ja to radim - na isti način. Imam vizitku u futroli mobitela koja služi samo tome! Peterlin, sada si ne sjetila - poznavanje na sat joj je uzasno. Tek ove godine ga je nekako skuzila. A ucila je na sat uz srednjeg brata, pa uz mladjeg... A geometrija - sve rijesi dobro ali zrcalno. Slova nije nikada zrcalila, ali geometriju da bas su krenuli sa geometrijom, neznam jos kako ce biti ove godine, hoce li opet zrcalit. I da, puno vise truda za neke ispodprosjecne rezultate. Mi smo i odustali od klavira jer ne bi stizala. A ne moze odustati od svega, mora imati i neki zivot uz skolu. Moja je visoko istrenirano dijete od samog početka. Vikendima propitujem geo, pov i ponekad prirodu te gledam ako gdje šteka u matem. DZ jer zamijeni znamenke, plus i minus i sl. Ako je vikendom ne ispitam, nagomilano znanje ostaje amorfna masa koja se prelijeva po režnjevima mozga. Ovako joj se posloži u ladice i zabetonira. Samo zabadava mi je cilj da s razumijevanjem nauči i povezuje u priču, kad naleti na prof. Tko još ima vremena slušati priču, jel'da? Zanimljivo da drugi nastavnik razumije problem i ispitivanje počinje lakšim pitanjima i onda postepeno povezujući ide na teža, cijelo vrijeme ohrabrujući je, a dijete se OPUŠTA i odgovara pričajući ko navijena. I sad, u čemu je razlika, je li to strašan trud, malo smješka i ohrabrenja, postepenost, neko podpitanje.... Pa to treba svakom djetetu! Mi smo prosle godine iz povijesti imali zamjenu mladja prifesorica i imala je 4. Kod starog profesora koji se vratio ove godine je dobila 2. I sada ce je pitati jos jednom da ispravi. A taj isti dan ju je ispitivala pedagogica, tu istu lekciju ja sam bila prisutna i dijete je znalo. Mozda ne za 5 ali za 4 da. Cvijeta, znam da ne mogu cekati da se skolstvo promjeni, zato i pomazemi i trcimo oko pedagogice, psihologice... Mi smo prosle godine iz povijesti imali zamjenu mladja prifesorica i imala je 4. Kod starog profesora koji se vratio ove godine je dobila 2. I sada ce je pitati jos jednom da ispravi. A taj isti dan ju je ispitivala pedagogica, tu istu lekciju ja sam bila prisutna i dijete je znalo. Mozda ne za 5 ali za 4 da. Cvijeta, znam da ne mogu cekati da se skolstvo promjeni, zato i pomazemi i trcimo oko pedagogice, psihologice... Tek ove godine ga je nekako skuzila. A ucila je na sat uz srednjeg brata, pa uz mladjeg... A geometrija - sve rijesi dobro ali zrcalno. Slova nije nikada zrcalila, ali geometriju da bas su krenuli sa geometrijom, neznam jos kako ce biti ove godine, hoce li opet zrcalit. I da, puno vise truda za neke ispodprosjecne rezultate. Mi smo i odustali od klavira jer ne bi stizala. A ne moze odustati od svega, mora imati i neki zivot uz skolu. Naravno da ne može od svega odustati. Ovakvoj djeci slobodne aktivnosti koje vole i u kojima su uspješni vrijede više od psihoterapije. A nikad ne znaš, možda joj sport jednom bude zanimanje i karijera. Da, disleksija je opipljiva. Sve ostalo je egzotika. ADHD je neogdgoj i on moze kad hoce. Ovo je tako točno. Zbog poremećaja pažnje i koncentracije, ne može baš biti fokusiran 45 min što učiteljica razumije a i ne očekuje to ni od druge djece, ali u višim razredima je ipak priča drugačija , mada su se stvari malo popravile od 1. Vrlo često ga pusti da test piše duže od drugih jer jednostavno ne stigne, trebaju mu pauze tijekom pisanja. Često ne shvati upute isprve, npr. Nikad ne rješava test po redu pa se zna desit i da zaboravi riješiti neko pitanje. Ako mu dam upute da napravi 3 stvari, nema šanse, totalno će sve spetljat ili nakon što obavi prvu neće imat pojma što sam rekla još..... Meni se iskreno čini da me ponekad gledaju ko da su to samo izgovori za razmaženo i neposlušno dijete i stvarno ne bih htjela da ga tako obilježe i u skladu s tim ocjenjuju pa onda dodatno demotiviraju i na koncu sruše ionako krhko samopouzdanje. I sve sto pise tu stoji, da je barem diskeksija pa imas nesto opipljivo,vidljivo, ovako nista! Nije joj nista, treba malo vise radit s njom! Ako zrcali geometriju, to su ipak elementi disleksije. Ali potpuno je nebitno kako se zove problem. Puno je važnije pomoći djetetu da dođe do rješenja, nekog prihvatljivog načina na koji može do kraja odguliti osnovnu školu bez prevelikih trauma. Za ovo dijete bila je šteta ispis iz glazbene škole ako joj je to išlo, ali potpuno mi je jasno zašto je to moralo biti napravljeno. Nekad su rezanja nužna, jer sustav je prezahtjevan, a mi nemamo vremena čekati da se dogodi čudo o kojem piše QueenBee. Možda će mlađe generacije imati više sreće ako zaživi nešto od njenih prijedloga. Negdje sam vec lijepila nazive dokumenata koje svaki roditelj učenika s rješenjem IP, PP mora proučiti: - Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju 2015. Provjerit ću kad uhvatim vremena. Ali u osnovnoj školi - ne znam da li se to negdje nudi. Po prvi put sam doslovno pronasla dijete u podtipu disleksije i disgrafije d. Tekst bi upravo u ovakvom jednostavnom obliku trebao biti u svakoj zbornici i nastavnickom prirucniku Peterlin, ovo je najbolji tekst kojeg sam ikad čitala, idealno sažet s puno konkretnih primjera i podtipova poremecaja. Po prvi put sam doslovno pronasla dijete u podtipu disleksije i disgrafije d. Tekst bi upravo u ovakvom jednostavnom obliku trebao biti u svakoj zbornici i nastavnickom prirucniku Ovo su inženjeri pisali. Pratim temu od početka, za sada više samo iz profesionalne radoznalosti, a moguće je da će mi trebati i kao roditelju. Ako nije preveliko skretanje sa teme, da li postoji negde na netu detaljnije objašnjenje kako blok nastava sa Peterlininog linka izgleda u praksi? Lutam po njihovom sajtu ali nisam našla baš potpun odgovor. Meni se, onako, na prvi pogled, čini da blok nastava ima i skrivene nedostatke koji nisu baš beznačajni. Prvo, opasnost da se učenici zasite istog predmeta kroz više časova dnevno i nedeljno, i da im takva nastava bude prosto-dosadna. E sad, pretpostavljam da postoji neki sistem kojim se rešavaju ta dva problema, ali ne nalazim ga na sajtu, pa, ponavljam, ako nije preveliko skretanje sa teme, mene bi baš zanimalo kako to izgleda u praksi? Zasto bi se blok nastava zaboravila ako prode duze vrijeme? Ono sto se zaista razumije i spremi u dugorocno pamcenje ne zaboravlja se brzo ili nikad. Čak i ako govorimo o npr. Meni se baš ovi predmeti čine relativno neprikladni za blok nastavu iz tog razloga. I opet, kako je blok nastava sama po sebi garant za istinsko razumevanje gradiva? Nastava od više sati nečeg istog brže zasićuje mozak nego relativno menjanje sadržaja u toku dana. A niko ne garantuje da je učenik gradivo uošte razumeo, tj. Samim tim, nema ni puno prilike da se možda u nekom trenutku nadoknadi propušteno- nešto što je u blok nastavi možda ostalo nejasno ili pogrešno zapamćeno. Nism protiv blok nastave, vidim jasno šta bi joj mogle biti prednosti, ali nisam sigurna kako se prevazilaze mane. Zato sam pitala za detalje. Posebno profesora u razrednoj nastavi. Tako da je meni potpuno nezamislivo da se tako nesto u skorije vrijeme dogodi u Hrvatskoj. Zapravo, blok nastavu zamisljam kao obradu neke teme ili problema iz vise kuteva. Ne kao blok sat matematike 5 x tjedno, ili svakodnevnu nastavu tehnickog 5 tjedana. Nesto potpuno drugacije danasnjem sustavu. Sustav u pravilu polazi od toga da se uce djelovi i tako ide prema cjelini. Potpuno se zanemaruje drugi nacin ucenja, onaj u kojem dobijes cjelinu i ides prema djelovima. Cinile su mi se uzasno konfuzne, meni navikloj da se nesto uci na drugaciji nacin. Ali mom djetetu je trebalo jedno vrijeme da mu klikne , i nakon toga je sve islo super glatko. Blokovsku nastavu ima i privatna kasicna gimnazija, ali ne iz hrvatskog jezika i književnosti, klasičnih jezika, stranih jezika, matematike i tjelesnog. Tek kad završi jedan turnus i zaključe se ocjene iz turnusnih predmeta, uvodi se drugi predmetni turnus, a praksa je pokazala da su učenici jako zadovoljni takvim nastavnim modelom i da postižu bolje rezultate. Inače, mom mlađem sinu bi sigurno takva nastava u blokovima s puno praktičnih elemenata bila baš po mjeri. To mi je govorila savjetnica u hzz-u kad me odgovarala od opće gimnazije. Kako sad stvari stoje, čini mi se da je imala pravo. Moj sin se dobro snalazi u tehničkoj školi s pristojnim udjelom praktične nastave. Peterlin, :-P za vukajliju :. Hvala za odgovore tebi i ostalima, znači tako je kako sam i pretpostavila, jezici, matematika i fizičko su izuzeti iz blokovske nastave, a nije reč o više časova istog predmeta po danu, nego na nedeljnoj bazi. Sirius, ako je nešto očigledno i odavno poznato tebi, ne mora da znači da je poznato i meni, zar ne? Na temu, vezano za link o Montessori i Waldorfskoj školi, kao i o celokupnom novom pristupu obrazovanju učenika, praktičnoj nastavi, novim metodama u nastavi i učenicima koji ne reaguju dobro na klasične metode nastave: Učiteljica mog deteta radi manje-više po principima sa Peterlininog linka-sede u polukrugu, nastava je u velikoj meri interaktivna i dinamična, rade projekte sa učenicima starijih razreda, jedino ne koriste IT tehnologije, ali to mi se i ne čini kao velika mana u prvom razredu. Moje dete deluje zadovoljno i čini mi se da sasvim dobro razume sve što treba. Moj muž radi, tj. Učenici strukovne škole su fascinirani praktičnim radom i MM to koristi kad god je moguće. Međutim, učenici jednog odeljenja osnovne škole su potpuno zbunjeni i ne mogu da se snađu drugo odeljenje je procvetalo i dobro se snalaze. Naviknuti su kod prethodnog nastavnika na sistem prepisivanja najbitnijih teza sa projektora ili table, i reprodukcije istih za odgovaranje. Revolt prema uvođenju bilo kakve promene je ogroman i traje, iako je šk. Umne mape, brainstorming ili bilo šta što se odmiče od gotovih teza ih baca skoro u očajanje. MM je upravo jedan od netipičnih kome je pisanje teza za projektor i čekanje da se iste prepišu - dosadno i mučno.... Ali izgleda da je to dobitna kombinacija kojom to odeljenje najefikasnije uči, i šta sad? Djeci sa poremecajem paznje su klasicne sarene, sa 100 smjerova mentalne mape teska koma. Djeci sa poremecajem paznje su klasicne sarene, sa 100 smjerova mentalne mape teska koma. To nije nesto sto njima odgovara. Pretpostavljam da je dobrom djelu disleksicara tako, pogotovo kad ima puno gradiva na metalnoj mapi. Da, MM je to već primetio, klasične mentalne mape loše funkcionišu za većinu manje dece, naročito ako ih ne radi svako za sebe individualno. Iskreno budi rečeno, klasične mentalne mape ne odgovaraju ni meni ni njemu kao vid učenja, eventualno za ponavljanje i to jaaako prilagođene, i samo za neke oblasti. Nije baš imao uspeha... Što je sasvim u redu, gradivo su ponovili klasično, više je problem u tome što tom razredu ne odgovara apsolutno nijedan odmak od teza i prepisivanja. Grupni rad ih zbunjuje, rad u obliku dijaloga ih zbunjuje, ni u praktičnom radu nisu baš spremni na saradnju, za video materijal nemaju strpljenja čak ni 5-10 minuta, šeme ih isto jako zbunjuju iako stvarno nisu ni prešarene ni prenatrpane, čak ni obični crteži ne prolaze baš najbolje... Imaš li ikakvu ideju osim klasične ex-katedra varijante ili je to stvarno ono što najbolje funkcioniše za osnovce, samo suština i to doslovno memorisana, ništa uklapanja u neku širu sliku i ostalo gradivo :. O nastavi biologije je reč. Klasična ex-katedra varijanta je najlakša za odraditi, i najlakše je ispitati decu tako, samo, u čemu bi onda trebalo da se ogledaju inovacije? Ako je stvar samo u saosećanju i pedagoškim veštinama profesora, traženju znanja umesto neznanja, MM-u to nikad nije bio problem. Mislim da je njemu uvek lakše pronaći šta dete zna nego šta ne zna :. Samo on je jedan od onih sa savešću, a kod ovog odeljenja ima utisak da neće baš puno gradiva ostati u dugoročnoj memoriji. Što se tiče rada u struci, ja sam i dalje nezaposlena, samim tim nemam baš prilike da čujem novine lično, osim dobre volje MM-a da podeli sa mnom materijale i svoja iskustva sa seminara i usavršavanja, a blok nastava se kod nas ne pominje baš često, u obliku u kom se radi u tim gimnazijama. Mogla sam guglati blok nastavu, ali zar nije praktičnije i brže pitati direktno ljude koji o tome već više znaju? Meni mentalna mapa izgleda ko kupus ako gledam tuđu, ali kad sam na faxu spremala ispite s puno podataka, i kad sam sama radila svoje mentalne mape, bile su mi jako korisne za učvrstit gradivo Al inače, da, ljudi imaju različite stilove učenja, nekom više odgovara da uči naglas, netko je više vizualan, netko praktičan.. Inače, i ja više volim sistematizaciju u stupcima i redovima, kao i moj stariji. Mlađem su mentalne mape ok kad si ih sam radi, zapravo grafički prikazi bilo čega - ne mora to biti mentalna mapa. Ne znam kako bih mu objasnila godišnja doba bez toga... Kod mlađega - čovječe, kao na fakultetu... Njihova učiteljica je predavala stražnjem zidu učionice, a klinci su radili dar-mar po razredu i galamili na 100 db. Rezultat: cijela gomila učenika s papirima jer su išli na isto testiranje u hzz kao i moj sin, inače ne bih bila toga ni svjesna. A možda se puno toga moglo izbjeći... Pa blok nastava u idealnom slucaju ukljucuje vise predmeta. Ne pili se danima iskljucivo po geometriji ili engleskim glagolskim vremenima. Meni je potpuno nezamislivo da bi sustav mogao napraviti takav zaokret. Ja sam zaključila da puno ovisi o kreativnosti učitelja. Učiteljica mog starijeg sina je na jednom roditeljskom govorila što nosi HNOS tada je valjda tek to izašlo, nemam pojma, susrela sam se s tim kad je L. Zdravoseljački - oni smiju i mogu primjenjivati blok nastavu ako im tako odgovara. Ova učiteljica je tako i radila, barem u prve dvije godine. Njima je bilo super. Do Božića je trajala adaptacija, nastava je bila prilagođena baš tim učenicima i oni su funkcionirali kao cjelina, nije bilo puno učeničkog nasilja ni grupašenja, a kad je i bilo - promptno se rješavalo u suradnji s roditeljima. Znači, moglo bi se. Ali nisu svi učitelji kreativni, osposobljeni i voljni to provoditi, što znači da se može, ali i ne mora. Zdravoseljački - oni smiju i mogu primjenjivati blok nastavu ako im tako odgovara Ovako je kod nas. Medjutim, u zavrsnim OS razredima puno znaci ako smiju izaci na odmoru bez pitanja na WC, ili imati punu pauzu za marendu, jednostavno protegnuti noge i napuniti ponovo baterije. Ponizavajuce joj je kad mora pitati da ode u WC, a u teoriji bi u tih 5 minuta pauze od sata do sata mogla. Ponekad, kad vidis da svima pase, korisno je. No profesori bi isto trebali imati taj feeling kad je ucenicima potrebna pauza. Sto se disleksije tice, jedna od najboljih frendica od E. Ima logopeda, ima pravo na to da joj ispiti budu procitani naglas ili da slusa mp3 snimku , medjutim nisu svi profesori strucno osposobljeni, i neki ju jednostavno gledaju kao na lijeno djevojce kojemu se ne da uciti. Ja isto ovako, ali slažem se da svatko treba naći svoj koncept, način i stil učenja. Ja nisam nikad bila od onih koji potcrtavaju, bojaju markerima, lijepe post-it naljepnice, ja sam učila uvijek iz asketski čistog udžbenika. Moj sin svaki predmet prepisuje i radi neki koncept na papiru iz kojeg uči. U praksi radi skraćeni sažetak skraćenog sažetka :roll:i onda naravno pola podataka iz udžbenika preskoči jer on uči samo ono bitno. Ja nisam nikad bila od onih koji potcrtavaju, bojaju markerima, lijepe post-it naljepnice, ja sam učila uvijek iz asketski čistog udžbenika. Moj sin svaki predmet prepisuje i radi neki koncept na papiru iz kojeg uči. U praksi radi skraćeni sažetak skraćenog sažetka :roll:i onda naravno pola podataka iz udžbenika preskoči jer on uči samo ono bitno. Rezultat - iz povijesti dobije 2, hehehe... Sad je dogovor drugačiji - prvo pročitaš SVE iz udžbenika, pa iz bilježnice, pa eventualno nakon toga možeš raditi sažetke,hehehe... Poslije bi si sam pročitao i signirom markirao bitno. Nakon toga bi rješavao radnu bilježnicu. Za ponavljanje mu je uglavnom dobro dolazila bilježnica. Sad je u srednjoj školi, pa si metode učenja svakog predmeta prilagođava zahtjevima nastavnika. Ima li tko savjet kako učiti dijete strani jezik? Mrkva je dobila dvije 2! Trebalo je pisati ono što im učiteljica izgovori - yellow - jelou 8- Kada je trebala naučiti čitati neki tekst, bila sam na sto muka jer pobogu, ona hrvatski ispremiješa, što da radi s engleskim?! Nekoliko puta je tako čitala, a kasnije smo moj dodatak postupno micale dok nije naučila čitati ili je to meni tako izgledalo. Naravno da je napamet! Baš se spremam na informacije kod te učiteljice i nisam pametna što da joj kažem. Poznavajući naš obrazovni sustav, žena nema pojma daj Bože da griješim i ja bih nju trebala uputiti kako poučavati dijete s disleksijom, međutim ni ja tu nemam iskustvo s obzirom da je u pitanju strani jezik! Moja s citanjem nema vecih teskoca, osim standardne ubrzanosti i brzopletosti. Problem su joj diktati grijesi i kad joj netko diktira hrvatski, me zavrsi rijec, rukopis je necitljiv, slova o, a, u piše skoro na isti način itd. Radi svejedno dosta gresaka koje su uvijek na drugom mjestu i ne moze ih kontrolirati. Baš je ova dva tjedna vjezbala za najavljeni diktat, snimila sam joj tekst na mob pa je svaki drugi dan sama sebi pustala i pisala recenicu po recenicu. Iako bas svaku rijec moze usmeno potpuno tocno po vuku izrecitirati, svejedno radi u brzini pisanja puno pogresaka. Ima li tko savjet kako učiti dijete strani jezik? Mrkva je dobila dvije 2! Trebalo je pisati ono što im učiteljica izgovori - yellow - jelou 8- Kada je trebala naučiti čitati neki tekst, bila sam na sto muka jer pobogu, ona hrvatski ispremiješa, što da radi s engleskim?! Nekoliko puta je tako čitala, a kasnije smo moj dodatak postupno micale dok nije naučila čitati ili je to meni tako izgledalo. Naravno da je napamet! Baš se spremam na informacije kod te učiteljice i nisam pametna što da joj kažem. Poznavajući naš obrazovni sustav, žena nema pojma daj Bože da griješim i ja bih nju trebala uputiti kako poučavati dijete s disleksijom, međutim ni ja tu nemam iskustvo s obzirom da je u pitanju strani jezik! Moja iz engleskog dobije 2 iz testa, ali samo zato sto nije pedagoski dobiti jedan u drugom razredu. Ona jedva cita hrvatski , sa minimalnim razumjevanjem procitanog. Tako da ocekujem da niti na koji nacin u ovom trenutku ne moze usvojiti englesko pismo. Tako da se uopce u ovom trenutku ne opterecujem sa tim , niti mi je to na listi prioriteta. Neki dan je imala slom zivaca kad su djeca morala pisati neki zadatak izmjesanim rijecima slozi recenicu. Uciteljica zna za njezin problem , i zna da je u postupku za IP , te ju je ispitala usmeno. Jutros je imala slom zivaca na test iz matematike. Nedavno su ucili zagrade. To ju totalno baca iz cipela. Ne razumije sto one znace , i zasto pobogu!!! Zelim reci da je potrebno napraviti globalni plan, a sve ostalo potpuno ostaviti za kasnije. Kod nas je trenutno globalni plan citanje sa razumjevanjem. I to citamo samo kratke price uz ispitivanje razumjevanja. Ima li tko savjet kako učiti dijete strani jezik? Mrkva je dobila dvije 2! Trebalo je pisati ono što im učiteljica izgovori - yellow - jelou 8- Kada je trebala naučiti čitati neki tekst, bila sam na sto muka jer pobogu, ona hrvatski ispremiješa, što da radi s engleskim?! Nekoliko puta je tako čitala, a kasnije smo moj dodatak postupno micale dok nije naučila čitati ili je to meni tako izgledalo. Naravno da je napamet! Baš se spremam na informacije kod te učiteljice i nisam pametna što da joj kažem. Poznavajući naš obrazovni sustav, žena nema pojma daj Bože da griješim i ja bih nju trebala uputiti kako poučavati dijete s disleksijom, međutim ni ja tu nemam iskustvo s obzirom da je u pitanju strani jezik! Idi na predmetne informacije kod profesorice stranog jezika i objasni joj stvari. Reci da n3 forsira pisanje dok dijete ne počne pisati kako treba na svom jeziku. Zaista je probaj uputiti. Dobro će joj doći, ali i tvom djetetu. Moji su dečki imali njemački kao prvi strani jezik i nije kod mog mlađeg bilo puno loših ocjena jer smo mu sustavno pomagali kod zadaća, a usmeno i na uho kužio je odlično. On je bio u engleskoj grupi u vrtiću, pa je to nekako prošlo bezbolno. Profesorica nije bila jako zahtjevna, što je bila sreća u nesreći. Nekim čudom uvijek je bio među boljima iz stranog jezika. Puno kasnije shvatila sam mogući razlog. Kao što sirius piše za svoju kćer, moj E. U njemačkom toga ima manje, a u engleskom još manje. Moj sin i danas više voli čitati na engleskom nego na hrvatskom. Njemački isto kuži, ali nešto slabije. Probaj s globalnim čitanjem i pisanjem, bez obzira na jezik. Ali neka logoped kaže da li je za tvoje dijete ok da uči pisati i na stranom jeziku... Možda bi pomoglo da radi samo usmeno dok ne savlada pisanje na hrvatskom. Asocijacija: mog starijeg nisu htjeli upisati u engl. Rekla je psihologica da se to u njegovom slučaju ne preporučuje. Isto je rekla logopedica iz Suvaga. Možda je tako i s pisanjem. Uz knjige su dobili i audio materijal koji mu je bio jako koristan. Taj je bio u stanju na uho zapamtiti i razumjeti cijelu lekciju. Bio je odličan usmeno, pa dvojka ili trojka iz pismenog nije jako smetala. S vremenom se naučio snaći, javljao da odgovara kad god je stigao, ali on je takva osobnost. Ne osjeća se manje sposobnim od ostalih. U stanju je odlično iskoristiti svoje jake strane. Ali put do toga bio je digačak. Kriza je bila u trećem razredu. Te godine je išao na psihoterapiju u Suvag. Seni , tko zna sto zivot nosi dok svoju nejacad ne izvedemo na pravi put... Koji nisu klasicni i standardni. Kaze ova zena sa mojih linkova sa njihov skolski dan kratko traje 3 sata, za srednjoskolce koji sat duze. Djeca nakon toga imaju vremena za razne interese. Eto, djeca su joj maturirala , unatoc skolovanju kod kuce i disleksiji. Mora postojati neki trik da manje bude vise. Ma nije upitna matura, maturiraju više-manje svi naravno, ukoliko imaju kakvu-takvu podršku doma i ukoliko ne zastrane putem... Mojoj bi škola bila pjesma samo kad bi bilo manje pojmova, suhih golih činjenica koje MORA ugurati u glavu. I ponekih srećom, rijetkih strašno dugačkih domaćih zadaća, odnosno gomile piskaranja u školi i doma. Evo, to je NJOJ najveći problem. Ali kad malo promislim, to je velikom dijelu djece problem. Opsežno, dugačko, u trku prožvakano gradivo. K 7x :-o Ja kad čitam vas tri, ne mogu sebi doći. Skoro pa cijeli zivot se vrti oko škole. Vi Sirius, Peterlin, Čokolada mi se činite tako kompetentne, :naklon: da li ste ikada razmišljale da organizirate neko savjetovalište, ili nešto slično. Šteta bi bilo da znanje ne dođe do širih krugova. Postoje li uopce neke udruge koje pomažu roditeljima oko svega toga? Kao i svi roditelji, mi radimo što moramo. Nije to neka posebna kompetencija, to je jednostavno naš obiteljski život. Računaš s tim i s vremenom stvari postanu bolje. Inače, postoji Hrvatska udruga za disleksiju i meni je njihov materijal bio koristan, ali ključna je bila dijagnostika i savjeti iz Suvaga, a na paralelnom kanalu savjeti prijatelja logopeda koji me doslovce korak po korak upućivao što isprobavati i kako pristupiti. Tu samo treba biti kreativan i imati strpljenja. Za ovo drugo smatram da je životna škola i za mene i za mog E. Sve u rok službe. Ma nije upitna matura, maturiraju više-manje svi naravno, ukoliko imaju kakvu-takvu podršku doma i ukoliko ne zastrane putem... Mojoj bi škola bila pjesma samo kad bi bilo manje pojmova, suhih golih činjenica koje MORA ugurati u glavu. I ponekih srećom, rijetkih strašno dugačkih domaćih zadaća, odnosno gomile piskaranja u školi i doma. Evo, to je NJOJ najveći problem. Ali kad malo promislim, to je velikom dijelu djece problem. Opsežno, dugačko, u trku prožvakano gradivo. Ma nije upitna matura, maturiraju više-manje svi naravno, ukoliko imaju kakvu-takvu podršku doma i ukoliko ne zastrane putem... Mojoj bi škola bila pjesma samo kad bi bilo manje pojmova, suhih golih činjenica koje MORA ugurati u glavu. I ponekih srećom, rijetkih strašno dugačkih domaćih zadaća, odnosno gomile piskaranja u školi i doma. Evo, to je NJOJ najveći problem. Ali kad malo promislim, to je velikom dijelu djece problem. Opsežno, dugačko, u trku prožvakano gradivo. Zato mi je bas zanimljivo gledati i slusati iskustvo skolovanja kod kuce djeteta sa poteskocama u ucenju. Inace, u ekipi disleksicara ona zena ima i kombinaciju nekoliko njih sa poremecajem paznje. Ovo se može raditi sam s djetetom kod kuće ili se može predložiti učiteljima da po tome rade. Mind maps su izvrsna metoda u učenju ukoliko se djetetu dozvoli da ju radi samo. Dijete se može samo usmjeravati kako ih raditi da ne bi otišli previše u detalje i treba dozvoliti uporabu različitih pomagala-razl. Nadam se da sam pomogla. Ovo se može raditi sam s djetetom kod kuće ili se može predložiti učiteljima da po tome rade. Mind maps su izvrsna metoda u učenju ukoliko se djetetu dozvoli da ju radi samo. Dijete se može samo usmjeravati kako ih raditi da ne bi otišli previše u detalje i treba dozvoliti uporabu različitih pomagala-razl. Nadam se da sam pomogla. Ploča je izvor problema i kod mnoge djece koja nemaju teškoća, jer to je jako JAKO zahtjevno. Umne mape također pomažu tek kad dijete dosta dobro savlada čitanje da si ih može samo napraviti, prije baš i ne... Prije pomaže govor, razgovor, igračke i audio materijal. To, dakako vrijedi ako dijete nema problema sa slušnim dekodiranjem. Rima, isto, za puno djece sa smetnjama iz područja vizualne disleksije rima je nešto što je izuzetno teško otkriti u tekstu. Metode koje predlažeš su ok za djecu bez smetnji kao alternativne metode. Forumasica je pitala kako poucavati dijete s disleksijom stranome jeziku. Metode koje sam navela djelo su strucnjaka upravo iz tog podrucja. Engleski je jezik slozene ortografije i poucava ga se viseosjetilnim, metaspoznajnim, izravnim i strukturnim pristupom. Spomenuti strucnjaci su Nijakowska,Crombie Schneider, Reid. Unutar skolskog ozracja, ploca i platno za projektor su neizbjezno pomagalo tako da su metode koje navodim jedine koje se mogu primjeniti u danoj situaciji. Ploca niposto nije iskljucivo izvor pomutnje ukoliko se koristi po nacelima opisanima u djelima ovih autora. Do ucitelja je koje ce metode i koja pomagala koristiti tijekom poucavanja. Mindmaps su itekako korisne djeci svih uzrasta ukoliko su prilagodjene njihovim mogucnostima. Dijete od 7g moze od 5-6 slicica koje samo nacrta, izreze i zalijepi napraviti svoju umnu mapu. Disleksija nije homogeno stanje vec izrazito heterogenih simptoma. Nekome ce rima pomoci, nekome ne. Peterlin-skaces mi u usta pero na svaki post koji objavim. Forumasica je pitala kako poucavati dijete s disleksijom stranome jeziku. Metode koje sam navela djelo su strucnjaka upravo iz tog podrucja. Engleski je jezik slozene ortografije i poucava ga se viseosjetilnim, metaspoznajnim, izravnim i strukturnim pristupom. Spomenuti strucnjaci su Nijakowska,Crombie Schneider, Reid. Unutar skolskog ozracja, ploca i platno za projektor su neizbjezno pomagalo tako da su metode koje navodim jedine koje se mogu primjeniti u danoj situaciji. Ploca niposto nije iskljucivo izvor pomutnje ukoliko se koristi po nacelima opisanima u djelima ovih autora. Do ucitelja je koje ce metode i koja pomagala koristiti tijekom poucavanja. Mindmaps su itekako korisne djeci svih uzrasta ukoliko su prilagodjene njihovim mogucnostima. Dijete od 7g moze od 5-6 slicica koje samo nacrta, izreze i zalijepi napraviti svoju umnu mapu. Disleksija nije homogeno stanje vec izrazito heterogenih simptoma. Nekome ce rima pomoci, nekome ne. Peterlin-skaces mi u usta pero na svaki post koji objavim. Ja nisam stručnjak za disleksiju, ja sam samo mama s iskustvom - dvoje djece u sustavu, svatko sa svojim smetnjama koje čak nisu ni jako izražene. Uostalom, vidjet ćeš uskoro i sama kako to izgleda s druge strane plota, iz roditeljskih cipela. Da se razumijemo - ne mislim time ništa loše. To je jednostavno tako. Uzalud sve teorije ako učitelj NE ŽELI ili nije educiran kao primijeniti te metode. Imala sam prilike upoznati i odlične učitelje koji su u stanju kreativno i stručno osmisliti prikladne metode za SVAKO pojedino dijete u razredu, bez obzira da li ima papire ili ne, ali i one koji su bili tek prosječni. Razlika postoji i značajno utječe na obrazovanje djece. Što se stranih jezika i umnih mapa tiče, pročitaj malo samo postove nas nekoliko baba s iskustvom. Nisam ja jedina koja je rekla da to nije najsretnije rješenje za svako dijete i u svakom trenutku. Pa kome milo, kome krivo. A sad imaš priliku za repliku :mrgreen:... Što se tiče izrađivanja umnih mapa, učenja jezika preko sličica koje se prvo trebaju nacrtati, izrezati pa nalijepiti, oblikovanja riječi u glini, crtanja prstima prvo po pijesku pa po stolu pa po papiru pa tek onda olovkom.... I zbilja to terapeuti defektolozi savjetuju. Ma dajte me nemojte zaj..... Savjetodavci kao da ne znaju kako izgleda dan djeteta s poremećajem pažnje i raznim dis - poremećajima! Dijete dođe iz škole umorno ko pseto, ruča i treba nakon kraćeg odmora navaliti na rad od 3 sata pisanja nadoknada školskog rada, domaćih zadaća i učenja koje, naravno nije u stanju izdržati. Roditelj treba biti čarobnjak da sve ono što mora napraviti stane u sat i pol ili dva i da nađe najkraće putove za rad. KAd bi moja krenula crtati umne mape za svaki predmet trajalo bi par tjedana samo dok bi našla što to treba napisati, pa napisala, pa izrezala, pa zalijepila, pa nakon sat vremena na to TRAJNO zaboravila. Što bi njoj u 2. Čokolada, ljudi pa i strucnjaci stvarno neznaju kajo izgleda dan s takvim djetetom. Jer jedno je teorija drugo je praksa koju odraduje roditelj. Mi smo od 1-4r imali stvarno super uciteljicu ali sam cak i od nje milijon puta cula da moram vise radit s njom nakon sto smo zadacu pisale cijelo popodne i ne zavrsile. I doslo mi je milijon puta da joj kazem da si je uzme doma na 2tj pa neka proba. Zato sam i napisala jos na samom pocetku tipkanja na ovoj temi da ne smatram kako roditelji trebaju sami poucavati svoju djecu kod kuce jer je to posao ucitelja. Roditelji dislekticne djece ne trebaju 'maltretirati' i djecu i sebe satima nakon iovako teskog dana u skoli. Ok je uciti s djetetom koliko i drugi roditelji nedislekticne djece vremenski uce s njima, ali primjenjujuci prilagodjene metode na koje ih uputi ucitelj-ako je obucen. Ostale nabrojane metode se odnose na pocetno usvajanje vjestine citanja i pisanja i tice se mladjeg uzrasta-jednako dugo traje kao i ostale metode koje se koriste s djecom bez teskoca. Za djecu starijeg uzrasta koriste se metode koje ce ispraviti ili uskladiti vec usvojene i uhodane pravce i oblike 'varanja' , kako ih Davis naziva, a koje su djeca vec samostalno naucila trudeci se pratiti nastavni proces. Problem je u nedovoljnoj obucenosti ucitelja za prilagodbe u poucavanju i nemotiviranosti da se dodatno obuce. Ergo-problem treba rjesavati na razini visokoskolskih ustanova da se obogate silabii i uvedu novi kako bi se štancali obrazovni djelatnici sposobni poucavati ucenike s teskocama. Tada bi se rasteretila i djeca i roditelji. Na ovaj problem se ukazuje jos od 2003. Pa Erdeljac i Franc 2012. Ima toga jos, ali nit se tiče nit se miče ista iako uredno stancamo radove kojima ukazujemo na taj problem. Ali, evo, nije sve tako crno-prije sat vremena sam spoznala da ce se pocetkom iduce godine odrzati drzavni strucni skup za ucitelje njemackog jezika u organizaciji AOO na temu ucenika s teskocama i biti ce i predavanje o prilagodbama u poucavanju. Javit cu vam jos detalje. Prilika da ucitelji njemackog steknu kompetencije koje nisu dobili na faksu. QB , meni ne znaci nista cinjenica da bi ucitelji nesto trebali. Mozda bi trebali, ali ne cine. Zaista se ne mogu zamarati time u ovom šugavom sustavu. Sustav koji pociva na dobroj volji i znanju pojedinaca u konacnici vodi tome da djeci bude kako im grah padne. Da nam je stalo do djece sustav bi bio bolji. Ali nije nam stalo i tako nam je kako nam je. Nije skolstvo nista posebno, i drugi sustavi su isto takvi u lijepoj nasoj. Puna su nam usta niskog nataliteta i kako su nam djeca vazna, a zapravo sustav zaboli guzica. Za pocetak kad smo kod disleksije djeca sa postekocama u ovom sustavu su osudena na propast. Samo ih sreca i angaziranost roditelja moze spasiti od potpune katastrofe. Potpuno sam sugurna da nema niti profesorica engleskig sa 25 ucenika u razredu. Cak i da zna metodu , koliko bi joj vremena trebalo samo da ekipu nauci brojeve do 20 ili boje?! Najvise baca u depresiju to sto se daleko najvise vremena trosi ubaciti dijete u skolske okvire, a ne zapravo na savladavanje nekog gradiva. Prebacujem se na SRV od drugog polugodista i vadim dijete potpuno iz boravka do sad je bila u nekoj kombinaciji poluboraka. Dobro će to biti ako uspiješ više vremena raditi s djetetom doma, a da se manje iscrpljuje u školi. Sad malo prucavam literaturu i smisljam taktiku. Jos smo u silnim obradama za IP , vec nam je pomalo dosta. Osim privatnog logopeda , imamo i krasnu studenticu defektologije koja za svoj seminar na faksu treba dijete sa poteskocama citanja. Pa onda jednom tjedno provode popodne u igrama koje pomazu u citalackim vjestinama. Bira knjige u knjiznici, vjezba citanje sama na kratkim tekstovima. I tako , ide nekako, svojim tempom. Potpuno sam sugurna da nema niti profesorica engleskig sa 25 ucenika u razredu. Cak i da zna metodu , koliko bi joj vremena trebalo samo da ekipu nauci brojeve do 20 ili boje?! To je super palilo za usvajanje vokabulara. Ali kako dijete kojem je problem napisati hrvatsku rijec koju btw besprijekorno slovka nauciti da oni tamo englezi ne pisu onako kako cujes?? Uciteljica engleskog mi je savjetovala da prolazimo kroz tekstove slusajuci cd s lekcijama a da dijete prstom prati svaku rijec. Ona ima fantasticno pamcenje i nauci napamet nesto sto je dvaput cula - u tom trenutku to radi automatizirano ali i dalje ne zna napisati konkretnu rijec. Vizualno pamcenje i radna memorija koja ga prati - nula bodova. To je super palilo za usvajanje vokabulara. Ali kako dijete kojem je problem napisati hrvatsku rijec koju btw besprijekorno slovka nauciti da oni tamo englezi ne pisu onako kako cujes?? Uciteljica engleskog mi je savjetovala da prolazimo kroz tekstove slusajuci cd s lekcijama a da dijete prstom prati svaku rijec. Ona ima fantasticno pamcenje i nauci napamet nesto sto je dvaput cula - u tom trenutku to radi automatizirano ali i dalje ne zna napisati konkretnu rijec. Vizualno pamcenje i radna memorija koja ga prati - nula bodova. Isto kao i kod E. Ali sam u ovom trenutku potpuno odustala od pisanog engleskog. Misilm da je to previse. Ocekujem da kad joj sjednu simboli mala stampana slova iz hrvatskog pisma, tada ce i englesko pismo krenuti. Srecom, uciteljica engleskog ima razumjevanja i bez papira pa ju ispita usmeno ili da puno manje teskst za citanje. I danas ima s tim problema, pa je u srednjoj školi odabrao engleski. U osnovnoj školi služili smo se cd-om uz udžbenik. Na uho mu je išlo odlično, kao i danas, a pisanje je druga pjesma. To ni danas nije savršeno evo, dobio je 3 iz zadnjeg testa iz engleskog, nije sjajno ali je ok. Ali nije to bitno. Imao je zvučni zapis i zadatke koje je trebalo rješavati upisivanjem. Svakako smo se snalazili. Imam to još negdje doma, ali nisam sigurna da ga ima u prodaji. Još mi je jedna stvar pala na pamet, pa možda nekome posluži: sebran's abc :heart: autorice Marianne Wartoft To je freeware koji služi za učenje čitanja, pisanja i osnova matematike. Odličan je i može se podesiti na više jezika. Dostupan je i na hrvatskom jeziku, za što je zaslužan prof. Kad bolje razmislim, upravo je ovaj softver zaslužan za to da je moje dijete naučilo slova relativno brzo i bezbolno, a također se može prebaciti na engleski, njemački i brojne druge jezike. Evo linka za download. Ali za početno čitanje Sebran je zakon. Sorry što ga nisam prije spomenula, ali davno je to bilo kad smo ga mi koristili. Moja djeca su dobro reagirala na učenje putem računala, a tako je i danas. Treba probati, jer ovo nije alfa i omega, ali možda nekome paše. Memory jedna kartica slika druga riječ i naravno ponavljanje do besvijestia U tom trenutku mi je bilo pomalo smijesno ali ona je nakon tri tjedna nastave u prvom razredu plakala da je njen zivot gotov, upravo zbog ponavljanja do besvijesti. U skoli bi ucili neko slovo, a poslije skole bi svi klinci bili u parku na igri. Necu joj to ponovno priustiti. Mrvna, nisam mozda dobro razumjela: kako joj ide ucenje engleskih rijeci slusno po vuku? Cak i slusno joj je teze. Jako naglasava americki r i zaokruzuje cijelu rijec. A prvo po vuku pa pisano smo probale, ne zna poslije svoje ime napisat ni izgovorit. U tom trenutku mi je bilo pomalo smijesno ali ona je nakon tri tjedna nastave u prvom razredu plakala da je njen zivot gotov, upravo zbog ponavljanja do besvijesti. U skoli bi ucili neko slovo, a poslije skole bi svi klinci bili u parku na igri. I sreca da je dobila uciteljicu koja to razumije. Ali uz sve to bilo je naporno uciti pisana slova koja i danas nije automatizirala , nego cesto mora razmisljati kojim redosljedom idu potezi kod pojedinog slova ili kako ono izgleda. Isto kao i kod E. Ali sam u ovom trenutku potpuno odustala od pisanog engleskog. Misilm da je to previse. Ocekujem da kad joj sjednu simboli mala stampana slova iz hrvatskog pisma, tada ce i englesko pismo krenuti. Srecom, uciteljica engleskog ima razumjevanja i bez papira pa ju ispita usmeno ili da puno manje teskst za citanje. Imamo nalaze iz suvaga, ali sad je onaj period kad se skola i gradski ured ili koja je vec sluzba mjerodavna loptaju birokratski. Receno mi je da bi pocetkom drugog polugodista trebalo stupiti na snagu. Skola moze provoditi IP odmah po zavrsetku obrade , dok jos gradski ured nije izdao rjesenje. Iz Okvira za djecu i ucenike s teškoćama-kurikularna reforma: 4. Izradu, provedbu i vrednovanje OK-a provodi tim za podršku koji po potrebi surađuje sa stručnjacima raznih specijalnosti izvan odgojno-obrazovne ustanove. Roditelji su također uključeni u tim za podršku i surađuju sa stručnjacima tako što sudjeluju u procesima planiranja i vrednovanja OK-a. Dijelove osobnog kurikuluma koji se odnose na pojedini predmet ili područje učenja izrađuju učitelji svaki za svoj predmet, ali u sklopu tima za podršku škole u suradnji s pojedinim stručnim suradnicima u školi, ovisno o teškoći učenika. Osobno - knjižnica za slijepe je zakon iako moja djeca nisu do sad bila upisana, moja mama jest jer joj je već 10 godina vid toliko slab da ne može čitati. U kvartovskoj knjižnici smo se snalazili u nižim razredima osnovne škole imaju audio formate Andersenovih bajki, Grimmovih priča, Priče iz davnine, Poštarsku bajku, Alkara i Dugu... Nekako mi baš nije špica filma čitati naglas Dostojevskoga i sličnu zahtjevnu literaturu. Moj stariji se sada pati sa Cervantesom, a knjiga mu se sviđa ali mu predstavlja napor za vid. Mlađi ima za lektiru Otok Victoria Hislop pa nek proba. Ako ne bude išlo, posegnut ćemo za audio formatom. Moj stariji je izletio s tim na satu HJ u osnovnoj školi - imao je prezentaciju Ilijade, pa je puštao odlomke. Najbolja stvar je to da je i profesoru to bilo otkriće tada je to bilo novo , a pisao je i nekakav članak za školski list o tome. E-lektire su dobra stvar, ako je suditi po mojoj djeci. Moj mlađi puno lakše čita e-formate na monitoru nego klasične knjige, pogotovo ako je neki cifrasti serif font i mali prored. Kod nas je stanje trenutno ok. Ali nakon sto smo muz i ja isli u skolu i udarili sakom u stol doslovce. Krenuli smo sa papirima za individualizaciju, uz podrsku pedagogice i razrednika,u petak ima psihologa. A kako to pravo ostvariti? Kod nas je stanje trenutno ok. Ali nakon sto smo muz i ja isli u skolu i udarili sakom u stol doslovce. Krenuli smo sa papirima za individualizaciju, uz podrsku pedagogice i razrednika,u petak ima psihologa. Jako su ljubazni , nikakvih problema nema oko upisa. Imaju i letak u kojem pozivaju djecu sa poteskocama citanja na upis. A kako to pravo ostvariti? Ja se baš spremam upisati sina. Ima na web stranici prijavnica u koju se upisuju podaci djeteta i staratelja i to im se šalje na e-mail sirius je stavila link. Za upis treba im dostaviti popunjenu prijavnicu + neki dokument djeteta osobnu iskaznicu ili putovnicu i papire iz kojih se vidi o kojem je problemu riječ. Ja imam skenirane dokumente za upis u srednju školu u okviru kojih je dijagnoza i rješenje o individualizaciji. Valjda će to biti dovoljno. Ne da mi se više čitati lektiru naglas ni natezati se sa sinom je li pročitao sam ili nije... Ja sam pokupila letke u knjiznici, te ih proslijedila u skoli defektologici i knjiznicarki. Nazalost, ne da moras saznavati takve stvari sam , nego su strucne sluzbe vecinom toliko neinformirane da boli glava. Ne samo o nekim problemima u ucenju nego i o pravima, pravilnicima o upisu, preporukama za upis kod pojedinih poteskoca... Bas mi nekad bude tesko kad me starnost lupi... Još jedan dio iz Okvira koji je vrlo lijepo sročen : : 'Roditeljstvo djeteta s teškoćama često je obilježeno jakim emocijama i izazovima, teškim izborima, brojnim kontrolama i terapijama te stalnom potrebom za novim informacijama i uslugama. Roditelji se pritom često osjećaju izolirano i usamljeno, ne znajući gdje započeti potragu za pomoći, podrškom i razumijevanjem. Polazak djeteta u vrtić ili školu vrlo je stresan, ali i praćen pozitivnim očekivanjima, željom da njihovo dijete bude prihvaćeno, zadovoljno i uspješno. Vrlo je važno uvažiti dodatne napore koje roditelji djece s teškoćama ulažu u njihov životni put, ali i napore koje njihovi učitelji ulažu kako bi im u tome pomogli. Suradnja roditelja i škole izrazito je važna jer samo zajednič- kim snagama i resursima škola i obitelj mogu stvoriti uvjete u kojima će dijete neometano zadovoljavati svoje potrebe i odrastati u sretnu i zadovoljnu osobu. Moje dijete u školi, priručnik za roditelje djece s posebnim edukacijskim potrebama. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama IDEM. Osnove edukacijskog uključivanja, škola po mjeri svakog djeteta je moguća. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Školska knjiga. Kopiram post kojeg sam uocila na fb zidu jednog uglednog srednjoskolskog profesora, nije njegov nego, izgleda, nekog njegovog kolege, a rasprava je isla oko loseg rezultata PISA-e. Sigurna sam da bi, nazalost, veliki dio nastavnika isti post potpisao. Djeci daju lazne nade, svima utuvljuju u glave kako su svi za sve, kako svi mogu, trebaju i na kraju moraju imati iz svega odlican. Stav pedagoga i psihologa je kako nitko ne zna predavati od nastavnika, kako djeca nisu sama kriva za svoje ocjene, zabranili su glagol ZNATI u skolama i sad se cudite sto imamo tupave klince. Ako su pedagozi i psiholozi tako pametni da profesorima sole pamet kako predavat i klincima kako uciti, pa sto onda ti isti psiholozi i pedagozi nemaju po 3 fakulteta zavrsena? Sta psiholozi i pedagozi usput nisu i kirurzi, matematicari, kemicari, pa vi gospodo pedagozi i psiholozi znate kako uciti jel da, pa sta vi onda sami niste ucili i vise stvari zavrsili? Ne moze me neko nauciti operno pjevati ako nemam sluha, sposobnosti ni kapaciteta. Pedagozi shvatite to, ima tupave djece koja nemaju notu za nista. Ako su svi za sve i ako svi moraju iz svega imati 5 sto je NEMOGUCE, pa sto onda u sportu vi pedagozi i psiholozi ne napravite supersportasa koji ce biti, prvak u sahu, prvak u boksu, prvak u sprintu, prvak u biciklizmu,prvak u streljackim sportovima? Nisu svi za sve, zato ne slusate pedagosko-psiholoske gluposti. Cinjenica je da guramo sve u isti kalup i zanemarujemo individualne razlike. Ucenici nisu tupavi-samo su ponekad zbunjeni jer nisu sigurni sto se od njih ocekuje. Imamo ucitelje staroga kova i djecu nove generacije-nespojivo. Ucitelj koji ne zeli raditi na sebi nije dobar ucitelj i treba mu pomoc psihologa, a ne edukacija o disleksiji. Dokle god ne bude zakonski reguliran odnos ucitelja s ucencima koji imaju teskoce, sve ce i dalje nazost ovisiti o njegovom karakteru. Gore postanim sam htjela ukazati na osvjestenost jednog dijela obrazovnog susava za problem inkluzivng obrazovanja pa da roditelji takve djece koji tek trebaju skolovati, a citaju ovaj thread, ne padaju nepovratno u ocaj. Zao mi je sto nisam dio savjetodavnog tijela same predsjednice pa da mogu ubrzati neke stvari-ali nemojte bas tako jako omalovazavat trud pojedinaca poput mene kad trenutno nema neceg boljeg. Ne znam je li Peterlin već stavila referencu i na ovu knjigu: Reid, G. Disleksija: Potpuni vodič za roditelje i one koji im pomažu. Nisam stavila link jer za ovu prvi put čujem. Toje relativno novo izdanje nije je bilo dok je moj E. Hvala u svakom slučaju. Svakako ću je potražiti i pronjuškati. Iako moj sin sada čita relativno ok, uvijek ima mjesta za poboljšanja, a i drugima će dobro doći. Queen, ovo nema veze s tobom, samo sam se sjetila tog posta dok pratim tvoj trud. QueenBee, slučajno si nabasala na hrpu nas roditelja frustriranih sustavom... Nemoj naše komentare shvatiti osobno. Stvari se pomalo ipak miču naprijed ako gledaš globalno, ali lokalno svatko od nas juriša na vjetrenjače u svojoj mikrosredini. Prečesto smo ne samo bili prepušteni sami sebi to bi još bilo i podnošljivo nego smo bili tretirani zajedno s našom djecom baš u skladu s onim gore postom o tupavim učenicima.... To sam ironizirala da ti dočaram kakvo je jurišanje na vjetrenjače pred tobom. Nastavnik mora biti još toliko toga pored svoje strucnosti tj. Kad se samo sjetim psihologije, sociologije i metodike s faksa, ajde nesto je metodika bila vezana teorijom uz nastavu, ali psiholigija NULA BODOVA. Nijednu poveznicu s praksom našla nisam a psihol. Ha, ha, tek sam sad shvatila zasto si se ti, Queenbee, mene prepala - zbog ovog dodatka: To sam ironizirala da ti dočaram kakvo je jurišanje na vjetrenjače pred tobom. Nastavnik mora biti još toliko toga pored svoje strucnosti tj. Kad se samo sjetim psihologije, sociologije i metodike s faksa, ajde nesto je metodika bila vezana teorijom uz nastavu, ali psiholigija NULA BODOVA. Nijednu poveznicu s praksom našla nisam a psihol. Pada mi na pamet naš pravni sustav - zakoni su možda i dobri, ali ne provode se. U takvoj je situaciji QueenBee - ona zna da postoje materijali i edukacije i metode, ali u praksi do naše djece od svega toga ne dopire gotovo ništa... Istina, teško je nama suditi na uzorku od jednog ili dva djeteta, ali baš sam ovdje našla potvrdu da je u praksi drugačije, a često gore nego što se misli u Ministarstvu. I onda se vratimo na početak - da li su prosvjetari stimulirani da rade bolje? Da li su nagrađivani oni koji rade bolje od prosjeka? I što - oni koji se zaista trude ispadaju budale u očima kolega, pa na kraju imaš negativnu selekciju koja je loša i za sustav i za učenike. Iz mojih cipela - znam da nije tako samo u prosvjeti. Svi smo u istom loncu. Pada mi na pamet naš pravni sustav - zakoni su možda i dobri, ali ne provode se. U takvoj je situaciji QueenBee - ona zna da postoje materijali i edukacije i metode, ali u praksi do naše djece od svega toga ne dopire gotovo ništa... QueenBee radi i materijale i edukacije i sama podučava djecu s disleksijom :D i ako tijekom svoje nastavničke karijere uspijem pomoći barem 10ero djece s disleksijom, smatrat ću da sam imala svrsihodan život. Kamo sreće da ide brže. Najavljujem državni skup za učitelje i nastavnike njemačkog jezika u organizaciji AZOO koji će se održati u Zadru 9-11. Na predavanjima i radionicama će se govoriti o uvažavanju individualnih razlika među učenicima teškoće u učenju, puberstet, emocionalni čimbenici itd. Ukoliko netko ima dijete s disleksijom koje uči njemački kao strani jezik, možda može predložiti učitelju tog jezika da prisustvuje seminaru. QueenBee radi i materijale i edukacije i sama podučava djecu s disleksijom :D i ako tijekom svoje nastavničke karijere uspijem pomoći barem 10ero djece s disleksijom, smatrat ću da sam imala svrsihodan život. Kamo sreće da ide brže. Najavljujem državni skup za učitelje i nastavnike njemačkog jezika u organizaciji AZOO koji će se održati u Zadru 9-11. Na predavanjima i radionicama će se govoriti o uvažavanju individualnih razlika među učenicima teškoće u učenju, puberstet, emocionalni čimbenici itd. Ukoliko netko ima dijete s disleksijom koje uči njemački kao strani jezik, možda može predložiti učitelju tog jezika da prisustvuje seminaru. Mi smo imali baš takvu kombinaciju. Ne znam kako je sad u školi - previše je vremena prošlo.... Ako se zateknem u osnovnoj školi pred Božić, reći ću im. Baš mu je odgovarao taj način poučavanja, iako je za drugu djecu bio manje dobar ni stariji sin koji nema tih smetnji nije bio sjajan u pisanju ni gramatici. Danas sam konacno potpisala zahtjev za IP koji ide u gradski ured, trajalo je gotovo punih 6 mj. Cisto da racunate sa tim ako krecete u postupak. Ocekujem jos par mjeseci u gradskom uredu, tako da ode cijela skolska godina. Nama su to jako brzo riješili za našeg E. Baš imam papire pri ruci zbog upisa u srednju školu - krenuli u postupak početkom škg, a rješenje o IP je stiglo 23. Probaj pogurati preko ambulante školske medicine. Mi nismo sami ishodili papire nego preko njih i škole. Pitaš li načelno ili imaš negdje kandidata, izvrsnog matematičara koji ima i disleksiju? Onako laički, čini mi se da je za studij najvažnije ne imati ništa drugo osim disleksije npr. Inače disleksija nije samo brkanje + i - , imaš cijeli spektar poteškoća koje se u matematici javljaju temeljem disleksije, samo što svakoga pogađa na drugačiji način i u drugačijem obimu. Obično ljudi zamišljaju disleksiju samo kao teškoću pri čitanju, a to je ogromna zabluda. Da , tako nekako. I daleko od toga da je u pitanju neuredan rukopis , zadaci rijecima i zrcalno pisanje znamenaka. Ona ne razumje pojam prostora i vremena, datumi i vrijeme opcenito su joj nulkearna fizika, ne shvaca odnose na brojevnom pravcu sto ide iza cega, pogotovo ako ide u minus , svi simboli su joj teski za usvajanje zagrada, puta, podjeljeno... Ima jos toga, ali se sad ne mogu sjetiti. Javim se nakon danasnje zadace. I daleko od toga da je u pitanju neuredan rukopis , zadaci rijecima i zrcalno pisanje znamenaka. Ona ne razumje pojam prostora i vremena, datumi i vrijeme opcenito su joj nulkearna fizika, ne shvaca odnose na brojevnom pravcu sto ide iza cega, pogotovo ako ide u minus , svi simboli su joj teski za usvajanje zagrada, puta, podjeljeno... Ima jos toga, ali se sad ne mogu sjetiti. Javim se nakon danasnje zadace. Barbara Meister Vitale: Jednorozi su stvarni Meni je ta knjiga pomogla da donekle shvatim kako moje dijete obrađuje podatke i vidi svijet oko sebe. Eno ga u srednjoj školi, za sad solidna četvorka. Ide mu sve bolje, aliii ima problema, ima visok faktor greške i dalje iako razumije gradivo pa mu to ruši ocjene. Ali ima i faze lijenosti, što je razumljivo jer takve osobe moraju ulagati više truda za prosječne rezultate. Izbor studija, odnosno zanimanja ovisi o interesima. Ne vidim zašto netko s izrazitom disleksijom ne bi mogao biti štajaznam fizioterapeut, bračni savjetnik, prehrambeni tehnolog ili bilo što drugo... Neki ljudi s disleksijom nemaju problema s brojevima, pa takvi mogu biti i računovođe i svašta. Prednost je što takve osobe rano steknu dobre radne navike jer ih život natjera na to. Imaju i dobre kompenzacijske metode. Ne daju savjete oko izbora studija, no po upisu studenata na odabrani studij pružaju mu podršku. Studenti su zadovoljni kažu da je najteže u osnovnoj, potom u srednjom, a da na fakultetu svi imaju najviše razumijevanja. Cijeli proces ishođenja dokumentacije o prilagodbi nije riječ o smanjenju gradiva ili sl. Po ljetnom upisu, odmah se predaje zahtjev u ured i do početka 1. Nastavnik zbog tajnosti podataka ne dobije informacije o dijagnozi nego samo opis načina prilagodbe polaganja ispita, prilagodbe literature i sl. Obično sam student kaže nastavniku na koji način mu je potrebno prilagoditi. Nisam čula za negativna iskustva za takve poremećaje. Veći problem je nedostatak asistenata za studente s težim fizičkim invaliditetom... Ne daju savjete oko izbora studija, no po upisu studenata na odabrani studij pružaju mu podršku. Studenti su zadovoljni kažu da je najteže u osnovnoj, potom u srednjom, a da na fakultetu svi imaju najviše razumijevanja. Cijeli proces ishođenja dokumentacije o prilagodbi nije riječ o smanjenju gradiva ili sl. Po ljetnom upisu, odmah se predaje zahtjev u ured i do početka 1. Nastavnik zbog tajnosti podataka ne dobije informacije o dijagnozi nego samo opis načina prilagodbe polaganja ispita, prilagodbe literature i sl. Obično sam student kaže nastavniku na koji način mu je potrebno prilagoditi. Nisam čula za negativna iskustva za takve poremećaje. Veći problem je nedostatak asistenata za studente s težim fizičkim invaliditetom... Da, meni su isto u Suvagu rekli prošle godine da se može tražiti individualizacija i za studij. Ali jako je važan pravilan odabir i srednje škole i studija. Uostalom, to je tako za sve učenike, ne samo one s disleksijom i drugim smetnjama. Netko je gore napisao da je motivacija važna, a do odabira studija klinci s ovakvim teškoćama već se prilično dobro profiliraju i znaju svoje jake i slabije strane. Osim toga, kod odabira srednje škole ide se na temeljito testiranje u hzz svi učenici s IP i PP imaju pravo na to. Pred maturu se isto radi verifikacija - tako su mi rekli u stručnoj službi škole. Nismo još dogurali do toga, ali doznali smo da metode postoje. Prema mom iskustvu, najslabija karika je osnovna škola - mjesto gdje bi trebalo uložiti najviše truda da se djeca osposobe za praćenje nastave. Tu je previše toga prepušteno učiteljima i kasnije razrednicima. Dobije se rješenje za IP, ali škole nemaju educirano osoblje ni ljude u stručnim službama koji bi to mogli provoditi onako kako treba. Pitam jer bih se mogla naći u situaciji da nekoga procjenjujem tko ima probleme koje opisujete, a ne znam kako. Nadam se nekoj konkretnijoj uputi nadležnih, ali sam jako osjetljiva na nepravdu i ne bih nikako htjela nekoga oštetiti. Nije zbilja moj problem, ali ne razumijem ni zašto netko odabire takav studij, što će raditi s tom diplomom - ne znam matematičar-broker ili neki projektant pa krivo zbroji. Jedino možda neki teoretičar, nemam pojma. Ne daju savjete oko izbora studija, no po upisu studenata na odabrani studij pružaju mu podršku. Studenti su zadovoljni kažu da je najteže u osnovnoj, potom u srednjom, a da na fakultetu svi imaju najviše razumijevanja. Cijeli proces ishođenja dokumentacije o prilagodbi nije riječ o smanjenju gradiva ili sl. Po ljetnom upisu, odmah se predaje zahtjev u ured i do početka 1. Nastavnik zbog tajnosti podataka ne dobije informacije o dijagnozi nego samo opis načina prilagodbe polaganja ispita, prilagodbe literature i sl. Obično sam student kaže nastavniku na koji način mu je potrebno prilagoditi. Nisam čula za negativna iskustva za takve poremećaje. Veći problem je nedostatak asistenata za studente s težim fizičkim invaliditetom... Ovaj link mi je baš koristan. Upadam kao padobranac, no čisto da čujem neko mišljenje. Ocjene su mu uglavnom 4, poneka slabija, no ono što mene muči su što primjećujem kod njega nepažnju, brzopletost i tešku koncentraciju... Oduvijek treba pomoć pri zadaći i učenju, na početku sam mislila da je to normalno dok se ne uhoda no kako vidim da to i dalje traje, ježim se od brige što će biti u 5. Tek kad neko gradivo nekoliko puta čuje od mene, onda uspije zapamtiti. Zatim lektira, on ju pročita a neke dijelove kao da nikad čuo nije, opet valjda mehanički čita no u glavu to ne ulazi. To su znači teškoće koje jedino ja vidim, jer gotovo svakodnevno učim s njim i znam koliko vremena i truda mu treba za nešto što neki njegovi vršnjaci odrade u tri ili više puta manjem vremenu. Matematika mu super ide ali gotovo uvijek se prikrade greškica jer pobrka plus i minus ili kod višeznamenkastih brojeva previdi neki broj. Sve više primjećujem da ga frustriraju te stvari, uostalom kao i mene. Nisam sigurna da li je to za neku obradu i što s tim mogu postići ili da jednostavno prihvatim da nam je tako pao grah i da smo osuđeni na zajednička učenja. Ja tako isto ako me ne zanima to što čitam. Ne znam ti za obradu, tog nije bilo u moje vrijeme. Možda se možeš nekako s motivacijom igrati. Ali kod mene je to trajni problem. Kad čitam neki dosadan tekst samo se iskopčam. Ako baš moram pročitati, onda samu sebe natjerujem. Ono što pomaže kod učenja dosadnih stvari jer da odmah čim pročitaš neku informaciju napišeš si odgovarajuće pitanje pa kad završiš neki dio vratiš se na pitanja da vidiš što si zapamtio i tako dok ne zaokružiš sva pitanja - kao znam. Upadam kao padobranac, no čisto da čujem neko mišljenje. Ocjene su mu uglavnom 4, poneka slabija, no ono što mene muči su što primjećujem kod njega nepažnju, brzopletost i tešku koncentraciju... Oduvijek treba pomoć pri zadaći i učenju, na početku sam mislila da je to normalno dok se ne uhoda no kako vidim da to i dalje traje, ježim se od brige što će biti u 5. Tek kad neko gradivo nekoliko puta čuje od mene, onda uspije zapamtiti. Zatim lektira, on ju pročita a neke dijelove kao da nikad čuo nije, opet valjda mehanički čita no u glavu to ne ulazi. To su znači teškoće koje jedino ja vidim, jer gotovo svakodnevno učim s njim i znam koliko vremena i truda mu treba za nešto što neki njegovi vršnjaci odrade u tri ili više puta manjem vremenu. Matematika mu super ide ali gotovo uvijek se prikrade greškica jer pobrka plus i minus ili kod višeznamenkastih brojeva previdi neki broj. Sve više primjećujem da ga frustriraju te stvari, uostalom kao i mene. Nisam sigurna da li je to za neku obradu i što s tim mogu postići ili da jednostavno prihvatim da nam je tako pao grah i da smo osuđeni na zajednička učenja. Je, to izgleda kao neka poteskoca. Da li je za obradu i sto bi postigla s tim ne znam. Cinjenica jest da sve to moze izbiti na povrsinu u 5 razredu kad izade iz razredne nastave. Sto se tice osudenosti na ucenje i pomoc u ucenju... Ako zelite da dijete ostvari svoje svoje kapacitete. Upadam kao padobranac, no čisto da čujem neko mišljenje. Ocjene su mu uglavnom 4, poneka slabija, no ono što mene muči su što primjećujem kod njega nepažnju, brzopletost i tešku koncentraciju... Oduvijek treba pomoć pri zadaći i učenju, na početku sam mislila da je to normalno dok se ne uhoda no kako vidim da to i dalje traje, ježim se od brige što će biti u 5. Tek kad neko gradivo nekoliko puta čuje od mene, onda uspije zapamtiti. Zatim lektira, on ju pročita a neke dijelove kao da nikad čuo nije, opet valjda mehanički čita no u glavu to ne ulazi. To su znači teškoće koje jedino ja vidim, jer gotovo svakodnevno učim s njim i znam koliko vremena i truda mu treba za nešto što neki njegovi vršnjaci odrade u tri ili više puta manjem vremenu.
NS: Otvoreni "Dani defektologa 2017."
Mind maps su izvrsna metoda u učenju ukoliko se djetetu dozvoli da ju radi samo. Učiteljica kaže da bi onda ona na sljedećoj sjednici preporučila njega za obradu pa ćemo dalje vidjeti. Poznavajući naš obrazovni sustav, žena nema pojma daj Bože da griješim i ja bih nju trebala uputiti kako poučavati dijete s disleksijom, međutim ni ja tu nemam iskustvo s obzirom da je u pitanju strani jezik! Javim se nakon danasnje zadace. Samo ih sreca i angaziranost roditelja moze spasiti od potpune katastrofe. Jer znas da nisi sam. Isto je rekla logopedica iz Suvaga.
[Nevina erotske price|Web kamera seks|Trazim djevojku nova gradiska]
Oznake: Inkluzija, djece, s, DOWNOVIM, sindromom, u, REDOVNIM, OSNOVNIM, ŠKOLAMA
komentiraj (0) * ispiši * #
