|
i tako, konačno! mislila sam da ovaj dan NIKADA neće doći...
konačno sam SOLO u svom stanu i uživam! previše je događanja, nikad mira...pitaš se ponekad je li stvarno istinita ona -odmarat ću se kad umrem-
toplo se nadam da nie...
umara me moja vlastita posesivna potreba da budem okružena ljudima čitavo vrijeme. ponekad se čudim kako ne znam funkcionirati sama sa sobom. no s obzirom na moj friški novi stan i novodobiveni net i tv, mislim da će se vrijeme za mene vrlo brzo umnožiti. pitate li se i vi da li ponekad previše zovete?? da li ljudi dovoljno zovu vas ili imate osjećaj da vi stalno skačete oko drugih?
mislim da ću se vratiti ovoj staroj navici. pogotovo sad kad imam sve mogućnosti za to. volim blog. pomaže mi da se ispucam. na blogu ljudi slušaju (tj.čitaju, ali mislim da ste me shvatili)
na blogu ljudi obraćaju pozornost na ono što ljudi u reali ne zamjećuju. sitnice. male stvari. koliko često zaboravimo na to...
pitam se, koliko vas sa sigurnošću može reći da ih oni najbliži zaista poznaju i doživljavaju? oko mene su rijetki, a i u te rijetke ponekad posumnjam. no, i oni su ljudi, zar ne? nitko nie savršen.
volim tipkati. volim osjećaj slobode koji se pojavljuje kad tipkam i izbacim sve iz sebe. to je također još jedan razlog zašto volim blog.
stara sam blogerica. bila sam tu kad je sve ovo nastalo i izgledalo puno, puno drukčije. ali mislim da sam vam to već rekla... sad su tu blogovi koji nude dizajne, ne trebaš više ništa sam raditi. vrijeme nove tehnologije, valjda.
volim čitati. i volim biti čitana. isto kao što volim pričati i biti slušana, ali i slušati druge.
obožavam se zavaliti u veliku fotelju, zapaliti cigaretu i tipkati. volim zadnju cigaretu, prije spavanja. opušta. pomalo se osjećam kao carrie.
sredila sam malo svoj stančić. konačno! sad mogu uživati...zavaliti se pred tv i zaspati...i onda je još jedan novi dan predamnom!
laku noć svima! :)
|
