Na početku samog posta bih željela naglasiti kako se ne radi samo o širenju informacije, već kako se radi o jednoj malenoj princezi koja je kćer člana foruma na kojem sam member već dulje vrijeme. Situacija je takva kakva je i na kraju su se odlučili na posljednju soluciju i nadu- da ipak još ima dobrih ljudi. Pa ajmo pokazati da je zaista tako. Proširite dalje, objavite na svojim blogovima ili barem stavite link na facebook grupu. ajmo malo biti ljudi, ha? hvala vam unaprijed



Heidi Maria Bušić je dvogodišnja djevojčica koja se rodila sa višestrukim kongenitalnim malformacijama.
Rodila se sa samo jednim bubregom, višestrukim srčanim greškama, atrezijom anusa,anovestibularnom fistulom i traheobronhalnom malformacijom.
(Atrezija=nedostatak normalnih tjelesnih otvora i kanala)
Samo dvije od navedenih malformacija u kombinaciji zajedno nisu zabilježene niti u dvadesetak slučajeva u medicini u cijelom svijetu.

Kombinacija svih navedenih malformacija dosad nije evidentirana u medicini,barem po dosadašnjim informacijama koje su dane roditeljima.

Od prvog dana života je boravila u bolnici do navršenog četvrtog mjeseca i to van mjesta stanovanja.Od drugog do petog mjeseca života hranila se putem gastronazalne sonde (vidljiva na slici).Sveukupno je dosad provela oko sedam mjeseci po bolnicama od svoje dvije godine.

Nakon dosadašnje četiri uspješne operacije, od koje su dvije bile u inozemstvu:
-operacija srca u sklopu humanitarne akcije jedne
inozemne zaklade (u dobi od 5.mjeseci)
- operacija rekonstrukcije anusa u sklopu odobrenja
z.osiguranja (u dobi od 1,5 godine)



Ostale su još dvije operacije koje će joj omogućiti potpuno normalan život.
Ove operacije će joj omogućiti da može vršiti veliku nuždu normalno a ne putem kolostome (umjetnog otvora).

Roditelji zbog svega navedenog i proživljenog u posljednje dvije godine, žele te dvije operacije također obaviti u inozemstvu, iako je to suprotno trenutnom mišljenju z.osiguranja.


Roditelji- Jozo i Elizabeta,kojima je ovo prvo i jedino dijete zasad, samo žele da njihova mala obitelj ima što normalniji život.
Kod kuće svakodnevno-već šest mjeseci od posljednje operacije,vježbaju sa Heidi kontrakciju mišića sa posebnim dilatatorima kako bi Heidi jednog dana imala što bolju regulaciju i kontrolu stolice,kad se obavi zadnja operacija.
Heidi je bistra i vesela djevojčica,koja je usprkos svemu puna energije.Sve je svjesnija svog zdravstvenog stanja i sve češće postavlja pitanje "kada će moći kakati na kahlicu" jer je primjetila da druga djeca kakaju na kahlicu a ona ne.

Nažalost- zbog svojih primanja,koja nisu velika,roditelji nisu u stanju sami financirati troškove navedenih operacija.

Roditelji ovim putem mole sve ljude dobre volje da im pomognu kako bi se njihova hrabra Heidi što lakše razvila, imala bezbrižno djetinjstvo i normalan život.

SVAKA POMOĆ OVISNO O MOGUĆNOSTIMA DOBROČINITELJA JE DOBRODOŠLA.
PROSLIJEDITE OVO SVOJIM PRIJATELJIMA.
OD SRCA VAM SVIMA HVALA !!!


Ako želite pomoći maloj Heidi , možete izvršiti uplatu na Heidinog oca:
Jozo Bušić
Broj tekućeg računa: 3221982698
devizni račun:50060074485

IBAN:HR3923930003221982698
SWIFT:SLBOHR2X

Slavonska Banka d.d.Osijek



Hvala svima koji će sudjelovati na bilo koji način

Stvarno bi mogla napisati kako je sve u kurcu, no na kraju nabaciti neku sarkastičnu primjedbu u svome stilu i nasmijati jednu i po osobu, i stvari bi se činile u redu.

Stvarno bi mogla napisati kako je sve u kurcu, i onda cijeli post drobiti o tome kako mi je u životu loše, kako je ovo jedno od najgorih razdoblja u mom životu u kojem sam nesretna bez nekog naročitog razloga, i stvari se ne bi činile u redu.

Zato neću napisati nikakvo objašnjenje. Pa si vi mislite što god hoćete.

¤

Neću pasti tri predmeta u glazbenoj. Možda samo jedan, no vjerojatno ni taj.
Vozim, ne gazim ljude, no mijenjam brzine brzinom svjetlosti pa mi instruktor govori da ću ga sljedeći put nositi doma ako ovako nastavim. Mjenjač, ne instruktora.
Idem u škole, poklanjaju mi ocjene, živim na staroj slavi, živciram se jer opet gubim pokaz, nalazim pokaz, postajem ovisna o kofeinu, plačem od iscrpljenosti, izbjegavam zbor u gimnaziji, veselim se pozitivnoj ocjeni iz intonacije, histeriziram, divim se štiklama marije husar i uvojcima ivane husar, učim kočiti, upropaštavam ocjene iz matematike, vičem na profesoricu iz fizike, čitam krležu, šetam po kiši bez kišobrana, sijem božićnu pšenicu, bezuspješno tražim cd s božićnim pjesmama koji svake godine nađem poslije božića, planiram odlazak frizeru, patim u školi i subotom navečer gledam curu na zadatku.

Treba mi sna.
I eliminacija određenog dijela mozga zaduženog za pretjerano analiziranje svega i svačega, kojemu bi možda znala naziv da mi je psihologija bila imalo draži predmet.

This is fact not fiction
For the first time in years
all the girls in every girlie magazine
Can't make me feel any less alone*

Tako nešto.

If you know what I mean.

Tako sam uberspant. (s dvi točkice)

*Death Cab for a Cutie-A Lack of Color

Klapa 1.

Danas mi je bio prvi sat vožnje.
Koji me koštao 10 godina života.
Iako sam vozila 7 na sat. Doslovno 7. Bez gasa, bez kvačila. Pa se to tehnički ne bi ni moglo nazvati vožnjom, nego okretanjem volana i paljenjem žmigavaca. Povremeno laganim kočenjem koje je bilo tako lagano da smo svaki put poletili naprijed.

I L. mi se smijala.

Ali super mi je instruktor.
Iako malo perverzan.