Nisam išla ujutro prosvjedovati. Ni neću.
Nisam solidarna s ostatkom generacije.

Ma koliko meni hipijevski život iz 60-tih bio privlačan, svjesna sam da stajajući kraj trgovine Peko kao i svaki obični dan kad nekog čekam neće oživjeti taj duh. Možda da ispletem koju pletenicu u kosu.

Osim toga svi trećaši imaju školu ujutro osim nas, tako da mi ideja da ko kreteni tamo stojimo u 2 popodne nekako ne drži vodu.

Sve nade polažem u to da će u školu doći pet ljudi, pa ćemo otići na kavu.

Moje objašnjenje je da sam pacifist i da ne vjerujem u prosvjede. Mislim da su skužili da sam samo lijena.

¤

Izgubila sam pokaz.
Uvjerena sam da mi je bio u torbi, ali ga danas kad sam krenula u glazbenu nije bilo pa sam morala javiti da imam ženske probleme kako bi se profesorica smilovala i ne bacila me na razredni ispit.

Pretresla sam cijelu sobu, trenutno nemam posteljine na krevetu, knjige su mi odbačene u nekom kutu, a ja ga još nisam našla.

Od dva do tri moguća mjesta di mi je mogao ispasti vrlo je vjerojatno da ću poslije škole morati u palačinka bar pitati jel mi tamo ispao.

Sreća u nesreći je da je kraj mjeseca, a nesreća (u nesreći?) da nemam više slika.
Osim možda slike iz prvog razreda kad se frizerka malo zaigrala sa škarama.

Pobogu, još 50 kn za slikanje.

50+15+110=175

Što sam ja za 65 kn mogla kupiti?

¤

Zaista, ali zaista volim dobro iskorištene vikende provedene izvan kuće.
Samo ne volim onaj osjećaj da vikenda nije ni bilo.

U petak sam bila vani po kišurini i po. I to di?
Molim vas nemojte mi se smijati.

Na koncertu Dražena Zečića.

Dobroj zabavi nije pomogla činjenica da sam znala otprilike svaku šestu pjesmu.
Rođak od 27. godina mi je rekao da izgledam ko da sam na komemoraciji, a ne tu gdje jesam.

Hvala lijepa.

U subotu sam se dizala ujutro u 8 i po kako bi došla u glazbenu i imala cijelih 15 minuta.
Još osjećam tragove sica od bicikle od subote popodne.
Još osjećam žuljeve na nogama od subote navečer.
Od jučerašnjeg popodneva nemam posebnih tragova, osim praznog novčanika, izgubljenog pokaza i koje slike na fotoaparatu.

Nisam ništa učila. :)

¤

Osudio me revolucionarni pokret na msnu jer sam iznjela svoje ideje mira i tolerancije.
Ah, mi promicatelji dobrodušnosti i antidevijantnosti nikad nismo shvaćeni u današnjem svijetu.


Idem prati kosu.