nedjelja, 24.12.2006.

Christmas time again...

Da evo nam i praznici,i blagdani....

Ja sam sva od brašna,ko da sam iz mlina izašla,jer sam pekla kolače cilo popodne.
Bravo ja.

Cili mi je neki christmas ugođaj,k tome pridonosi to da se trenutno smrzavam,ali nema veze.

Jelku sam okitila jučer.
Mislim da sam malo pretjerala.Prevelika je.Nije baš da mi stane u kuću,ali što je rekla sanja mi na Bokanjcu imamo visoke krovove zbog sniga.
Jes.

Nemamo di jesti,odlučili smo izbaciti kauč vani.
Što će nam to.

I jelka je kičasta.
I neka je.Baš u božićnom duhu.
I treba biti kičasta jer to onda nije to.

Srećom,ove godine nemamo one lampice za van.
Ajme to je trebalo viditi.
Deset kuglica u svim živim bojama.

Ne rade,"nažalost".
Ne nisam ih ja pokvarila.

Na vratima nema vjenca.
Odlučili smo zabiti brukvu i na nju zavisiti neku zvjezdu.
Nije bilo vremena za to.

Danas smo miksali bakalar.
U mikseru.
Strpali mi 2 kile bakalara i kilo krumpira.
I pritisli.
Kad se ono ništa ne događa.

Mikser nije uključen u struju.

Na kraju smo ga smiksali nekako...
Fuj,bljak.

I nema onog sniga na prozorima.
Je to je lipo,ali da ću ja ribati prozore posli toga,ne bi hvala.

Za uru vrimena je večera.
Nadam se da se ovaj put neću ugušiti lignjama ko inače.

Za kraj,
želim svima
SRETAN BOŽIĆ!!!
- 17:10 - | 9 komentara | print | !

ponedjeljak, 18.12.2006.

Dva prijatelja...

Ovo sam negdje pronašla,jako mi se svidjelo...

Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom.

Na putu su se porječkali i jedan je udario drugog.

Udareni se osjetio uvrijeđenim,pa je šutke napisao u pijesku:

DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOJEG NAJBOLJEG PRIJATELJA.


Produžili su tako sve dok nisu naišli na jednu oazu gdje su se odlučili okupati.

Onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se,a život mu je spasio onaj drugi.

Kad je došao k sebi,urezao je na jednom kamenu:

DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT.


Onaj koji je udario svog prijatelja upita:

Kad sam te udario,poruku si napisao u pijesku,a sad je urezuješ u kamen.

Zašto?

Prijatelj mu odgovori:

Kad nam netko napravi nešto loše, to trebamo zapisati u pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ga ništa ne može izbrisati.

NAUČI SE DA RANE UPISUJEŠ U PIJESAK, A SREĆU UREZUJEŠ U KAMEN.
- 12:28 - | 5 komentara | print | !

petak, 15.12.2006.

Kraj tjedna....uf...


Hvala svima na komentarima na novu pozadinu....je i meni je super,još da nema ovog pauka....bila bi i bolja...

Ajme jedva sam izdržala ovaj tjedan....Milijun ispita,milijardu ispitivanja,referati,zadaci...Petak,današnji dan dočekan je s velikim olakšanjem...još samo da odradim ovo popodne i biti će dobro....i sutra...
Uspjeh na kraju polugodišta biti će super,i više nego što sam očekivala...

Jedva čekam praznike pa da se jednom pošteno naspavam....

Uf....

Novi post....ovaj vikend...

Idem si sad napraviti nescaffe....

Budite pozdravljeni....
- 15:24 - | 8 komentara | print | !

četvrtak, 07.12.2006.

Prošlost

Danas sam vidjela jednu osobu iz prošlosti...Možda ne tako davne,ali prošlo jer dovoljno vremena da sama sebe uvjerim da sam to zaboravila i prešla preko toga....

Javio mi se.

Odjednom je u meni buknula bujica nekih osjećaja koje sam toliko željela zaboraviti,potisnula ih,trudila se ne razmišljati o njima...

A sad,jednim glupim trenutkom,jednim pozdravom,vratila su se sva neugodna sjećanja koja nikad nisam uspjela zaboraviti,ma koliko se ja trudila.To je poteglo sve tuge,sve suze i depresije iz tog razdoblja...
U misli mi se vraćaju lica,događaji,vidim samu sebe u glupim situacijama....koje tako nisu trebale ispasti...

Razmišljam o tome.

Mislim da sam sada shvatila neke stvari.Malo sam odrasla.
Ali opet ponavljam iste greške.U varijacijama.

A kad pomislim na neka sretna sjećanja,većinu njih sam zaboravila.
Neki me ljudi podsjete na to,i onda se sjetim.

Zašto nam se u misao uvijek urežu neke stvari koje bi željeli zaboraviti?
- 11:29 - | 17 komentara | print | !

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0