arwen03

.....................Ljubav......................

Evo mene nakon malo duljeg vremena......ma imam vježbe pjevanja svaki dan (pripreme za snimenje) pa nemam ni malo vremena itd.....
Ova tema je proizašla iz onoga što ja sada trenutno osjećam...
Koliko se nas zapita što je to zapravo ljubav i kako je to kada se zaljubimo.... ma znam to je samo tu, jednostavno nam se dogodi, uglavnom slučajno....al kada malo bolje promislim što je ljubav onda shvatim da je ona komplicirana a ne jednostavna kao što sam mislila......prvi put kada sam se onako iskreno zaljubila bila sam nešto malo mlađa nego sada, al od te ljubavi nije bilo ništa.....samo sam ostala slomljena srca i sva u suzama.....jadno, zar ne? nisam jedina kojoj se to samo jednom dogodilo. Tek tada sam ljubav sagledala sa svih kutova i o njoj počela razmišljati kao o nečemu s čim se ne treba zezati, pa koliko se god trudila nikada nije i neće biti jednostavna.....
Ljubav je samo iluzija, kada se zaljubimo uglavnom živimo na sedmom nebu ili smo samo u snovima, zapravo sve nam je ružičasto..., ma to je sve lijepo al što kada nestane te ružičaste boje i ta iluzija postane stvarnost a mi otkrijemo zapravo gdje smo i u kakovom smo stanju.....to može biti jako bolno.....zapravo ljubav ubija, svi što kažu da je ljubav nešto predivno lažu....jer kad tad će shvatiti, da nije.......pa neki se ljudi ubijaju zbog ljubavi jer ne mogu podnijti pritisak, neki se ljudi osjećaju slobodnima, a neki tragaju za drugom ljubavi da bi ublažili bol prethodne... a zašto je to tako.......zapravo sve stvari u životu su komplicirane a ljubav je jedna od naj kompliciraniji.......al ima tu nešto i dobro zapravo ljubav zna biti dobra al to je rijetko a primjer tomu je da se neki ljudi čak i promjene samo zbog ljubavi.....to je dobra stvar.
Ni sama ne znam zašto sam ovako kritična prema ljubavi, možda zbog ovoga što mi se dogodilo ili možda tek tako razmišljam....al nema veze zapravo sve ovo sada gledam sa vedre strane jer znam da će jedna ljubav proći a druga i vjerojatno bolja doći.....tako da nikada ne treba žaliti za izgubljenom ljubavi.........NOVA I BOLJA UVIJEK DOLAZI!..............

17.07.2006. u 23:15 | 17 Komentara | Print | # | ^

Možda?!

Većina ljudi se sa mnom nebi složila, jer ne razmišljaju i nemaju isto stajalište prema prema nekim stvarima kao i ja....osobno meni je teško naći ljude koji će biti uz mene kada ih trebam zbog toga što me smatraju "malo čudnom" zbog mjuze koju slušam, stajališta prema nečemu, mašte, individualnosti. Osobno smatram da su ljudi primitivni i sebični ako netko nije isti kao većina onda ti nećeš biti član njihove ekipe...to je tako prazno i sjebano....zato se ponekad moraš prilagoditi, al` ne možeš se vječno prilagođavati kad tad to će ti to dosaditi i tvoje pravo lice će isplivati na površinu... jednostavno ne znam kako sam do sada uspjela živjeti sa ljudima koji me ne razumiju, odnosno divim se sama sebi ipak biti crna ovca u društvu je velika stvar......Možda je pravo vrijeme da pustim kočnice i da idem svojim putom bez obzira kako će ekipa reagirati, možda, al da budem iskrena "bojim se". Kad bih smo na jedan dan mogla imati osjećaj da me nitko ne prezire, to bi mi bilo ostvarenje jednog od mojih snova no to je nemoguća misija i potpuno sam uvjerena da me nikada neće razumjeti.
Često imam osjećaj da srljam u propast, u nepovratno, da svaki dan nešto gubim i po malo umirem. Prije otprilike dva mjeseca dogodilo mi se nešto, ni sama ne znam što. Pisala sam test i kada sam završila sa pisanjem predala sam ga, uzela stvari i otišla van. Kako smo mi iz gimnazije na najvišljem katu jako je visoko. Otišla sam sjesti na obližnju klupu u hodniku, i normalno razmišljala kako sam napisala test, a odjednom kako iz vedra neba u glavu mi dođe ideja. Iznenada se dignem sa klupe i odem do tih stepenica te pogledam dolje iz neke radoznalosti al to nije bila slučajna radoznalošt....duboko u sebi izgubila sam kontrolu nad sobom, svojim osjećajima i odjednom sam pomislila da se bacim dolje, jednostavno da nestanem. Zapravo sam pomislila da nitko neće ni primjetiti da me nema te sam u sebi rekla "mene i onako nitko neće žaliti, niti ispustiti jednu suzu za mnom" i da iskreno kažem pošla sam se baciti, al onda sam u zadnji čas zaključila da imam razlog za kakav takav sjebani život.....shvatila sam da sam ja samo jedna i nezamjenjiva i da koliko se to meni činilo čudno al ima još ljudi kao što sam i ja...zapravo drago mi je što ih ima, i da znam da nisam jedina...............