17.02.2006., petak
Retorika praznine u Malom salonu
Večeras (17.02.05) Mali salon u 19 sati otvorenje izložbe
fotografija iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Borisa Cvjetanovića, Ranka Dokmanovića i Ivana Posavca. Više na www.mmsu.hr |
15.02.2006., srijeda
Hair show
Umjetnost, moda, hir ili ...
|
10.02.2006., petak
Nova riječka scena
5. studenoga 2005. u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik bila je postavljena izložba ''Nova riječka scena''.
Izložbu je organizirao Muzej moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke i koja je predstavljala prvi dio zajedničkog projekta MMSU-Rijeka i Umjetničke galerije Dubrovnik. Drugi dio je bila uzvratna izložba ''Suvremena dubrovačka umjetnost'' postavljena 10. studenoga 05. u MMSU-Rijeka. Izložba ''Nova riječka scena'', čiji su autori kustosi MMSU, Nataša Ivančević i Branko Cerovac, sastojala se od tri dijela. Prvi dio izložbe pod nazivom Snapshot činili su umjetnici: Nemanja Cvijanović, Tomislav Ćurković, Tanja Dabo, Igor Eškinja, Ana Grubić, Iva Gobić, Dejan Kljun, Melinda Kostelac, David Maljković, Danica Mračević, Nadija Mustapić, Dunja Sablić, Damir Stojnić, Nataša Radović, Lada Sega i Nikola Ukić. Drugi dio pod nazivom Inside-Outside činili su umjetnici: Milijana Babić, Lara Badurina i Siniša Lenac. Treći dio izložbe izveden je uživo na otvaranju, a riječ je o performansu ''Trčanje kroz vrijeme'' umjetnika Kreše Mustaća i performansu ''Reddies-Skinskraper'' grupe izvođača, a koncept potpisuju umjetnici Kovačiček i Stojnić. Ova je izložba, kako joj i sam naziv govori predstavljala nove tendencije u umjetnosti riječkoga kruga. Više na www.mmsu.hr i www.ugdubrovnik.hr PS: Jedan od sudionika na izložbi u Dubrovniku bila je i moja malenkost, stoga i ovaj post iako sa zakašnjenjem ali bolje ikad nego nikad!!! |
09.02.2006., četvrtak
Snovi
U nematerijalnom prostoru sna čovjek stvara nove svjetove, slaže slike, atmosferu... Svaki čovjek u snu je umjetnik. Snove doživljavamo kao male privatne priče, a istodobno vrlo se malo pitamo o tim unutarnjim svjetovima. |
07.02.2006., utorak
Leonardo da Vinci
Mona lisa
|
06.02.2006., ponedjeljak
art show
Tako malo, a tako mnogo...
|
Između istine i laži - ono što dolazi
Ovaj prvi post pišem sam sebi i on ne može biti viđen drugačije nego kao opis mog stanja. Kada se, dakle, takav tekst piše na blogu, piše se samo za malobrojne, a to znači da nema mnogo onih koji će ga shvatiti. Stoga zaista pišem za ono malo prijatelja raštrkanih po svijetu. Škrinja u kojoj su moje misli skrivene namijenjena je samo onima koji je lako mogu otvoriti.
Matis je jednom početniku koji ga je zamolio za savjet rekao: ''Hoćete slikati? Počnite onda time što ćete sebi najprije odsjeći jezik, jer ćete od sada pa nadalje morati se izražavati samo četkicom''. Ja kažem: hoću pisati. Počinjem onda time što ću sam sebi prišiti još jedan jezik, jer od sada pa nadalje morati ću se izražavati barem sa ova dva. To je prijelaz od Remboovog ''ja sam netko drugi'' na ''ja i netko drugi'' kao usmjerenje naših misli. Ipak ove riječi iz utrobe, koje su manje blizu glavi, veoma često postaju anonimni nomadi koji se kreću po prostorima-ambisima Bloga. Sad ako su u ovom jeziku i među ovim riječima najdublje stvari samo laži treba reći i to da ako su one pridodate esencijalnom, rizik postaje beskrajan. Ovakav stil pisanja postavio je vagon svog teksta točno na kolosjek na koji ukazuje Sezanovo prokletstvo, istina i Ničeovo otkriće, laž. U tom smislu reći istinu tek nešto je neugodnije no reći kakvu laž. Sve zamke, močvare, svi pogrešni putevi i klopke u ovom smislu služe samo kao gorivo za stroj moje generacije: ''veliki stil''. Veliki stil, ničeovski princip koji je u stanju ovladati kaosom svojstvenim svakoj umjetnosti, postaje oblik, a u mom slučaju oblik pisanja koje mi omogućava da kažem istinu. |
